nedjelja, 29.10.2017.

Oproštaj od Centra



I tako se s vremena na vrijeme stane na loptu. Vidjet gdje si i pokušati shvatiti to Nigdarevo .Sinoć sam se uz piće prisjetio kako smo jedne davne bosanske zime nakon boravka u šahovskom klubu jednog provincijskog, tada još gradića, do 22 sata ritualno mi muški odlazili kavanu Centar na pijaču prije spavanja. Predvodio nas je tad najjači igrač, a bilo nas je jedva punoljetnih, pio se badelov, zvali smo ga, konjak. Cure su pak žurile kući, bilo ih je, uostalom neke sam i ja, iako mladac, trenirao. Bilo bi u to doba u kavani Centar zanimljivih ljudi za šankom, mjesnih uglednika, uvijek je sve bilo puno, svi bi pozdravljali svoje šahiste, koji bi utresali par pića.
S druge strane sam se eto sinoć prisjetio događaja oko kojeg mi mlađi ni nismo znali baš detalja. Naime s igranjem u klubu se svečano oprostio tad isto jedan od najboljih igrača i najuspješniji trener. Oproštaj je bio prilično formalan, hladan, mi smo i tu večer završili u Centru, naravno bez njega. Naime u javnosti je postalo jasno da je homoseksualac, razgovaralo se s njim, i zajedno, tako sam čuo, zaključilo da je najbolje da napusti klub s tako poznatom omladinskom šahovskom školom, iako ga eto nitko ništa nije prozvao. Meni ni tada stvari nisu bile najjasnije, i mene je znao pratiti kao sekundant na prvenstvima republike, ljutio me samo što je bio protiv dogovorenih remija, kojima sam bio sklon, jer on je želio imati ili "pobjednika ili pokojnika". Igrao sam po svom, nikad prvak.
Meni je uspjelo da se djevojka koju sam trenirao kvalificira za prvenstvo tadašnje države Jugoslavije. Igralo se u dalekoj Makedoniji uz Prespansko jezero i novca je bilo samo za jednog pratitelja. Lijepo je razgovarano samnom, situacija je bila razmotrena sa svih strana i s njenim roditeljima, premala je bila razlika u godinama između učitelja i učenice, diskretno mi je skrenuta pozornost da smo u malom mjestu, u kojem se priča da sam sklon raznim porocima, te je zaključeno da je najbolje da s curom putuje otac, iako je loš šahist. Bila je predzadnja ili zadnja, al čulo se da se tamo ipak dobro provodila. Ja sam se postupno počeo odvajati od šahovskog kluba, imao sam drugu zanimljiviju i kudikamo poročniju ekipu, koju nije previše zanimala zatucanost okolice.
10:01 | Komentari (4) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.