Jučer sam se više puta prisjetio, gdje ja to u stvari živim. Stvar je malo spasila banjalučka mješavina ćevap plus šiš, ali sve skupa je bilo deprimirajuće. Prisjetio sam se i mantre jednog inače pametnog blogera, da smo si, ako smo neuspješni, sami sebi krivi. Krivi smo u toj mjeri, u kojoj nismo svladali tehnike opuštanja, dok se možda jednog dana, ne stvori kritična masa za novi preokret. Do tada ćemo se svaki dan čuditi i takvim sitnicama kao naprimjer, da je u jednoj Hrvatskoj, moguće napraviti i strašno dosadnu seriju o tako zanimljivom čovjeku, kao što je veliki pjesnik Ujević.
|