Nevjerojatno, uzeo sam u biblioteci nasumce dvije knjige s police najčitanijih, "Djevojke" Emme Cline i "Memoare jednog makroa" Laszla Vegela. Malo sam pročitao odmah jedne, malo druge, i onda shvatio, u obje u pozadini šezdesetosma godina, prvu se reklamira da je hit u više od 35 država. U stvari donekle je i logično, u vrijeme puritanizma, zabrana, agresivnih religioznih poslanja, da bi pisao o ljubavnim lutanjima i seksu najjednostavnije je pobjeći u šezdesete i sedamdesete prošlog stoljeća kad se još kako tako prirodnije živjelo, doduše često uz diskretnu pomoć kemije. Ipak ne da mi se ozbiljno promišljati, možda sam samo slučajno tako ubo. U svakom slučaju opušta nakon Frančiškovićevih religioznih mudrovanja iz zatvora i ludare koja su pak mnogo bliža ovom vremenu.
Feštali smo jučer uz grah, dodatno mi uzdrmao i onako načeti organizam, al eto, nakon jučerašnjih duhovnih vježbi danas se ipak osjećam malo bolje i nekako pročišćeno.
p.s.
Sunče čeka, blogove obilazim popodne.
|