petak, 10.02.2017.

Tko, ako ne mi



Danas sam bio na sudu, sinoć sam u planirano vrijeme za pripreme naletio na 3sat programu na odličan film o gerilki koja me svojevremeno očarala Gudrun Ensslin i gledao, sve s odlukom čim počnu propagandna sranja prekinuti gledanje. Šokiralo me, odgledao do kraja, objektivno prikazane olovne godine u Njemačkoj i obiteljske drame koje, kak to i kod nas zvuči poznato, korijene vuku iz drugog svjetskog rata.Gudrun u jednom momentu optužuje oca koji je bio svjestan što se događalo, a nije se aktivno suprotstavio, da je odgovorniji od oca njenog zaručnika koji je bio poznati nacistički pjesnik i ako sam dobro shvatio, zvuk mi je prilično loš na satelitskim programima, idejni začetnik paljenja kniga. Tak sam razmišljao o junacima filma, kako Nijemci znaju praviti objektivne povijesne filmove, bok te, kod nas ne moraš gledati film, samo pogledaš tko je redatelj i sve znaš, kako Gudrun u svakom slučaju i dalje ostaje pozitivka i nisam se bavio suđenjem, koje mi je objektivno bilo važno, al kad sam ja bio realist.
Prvo sam danas naučio na ulazu u sud da je pljoska u torbici ipak od neke vrste metala. Sutkiinja je na mene ostavila jak dojam, dobro prati stvari, kak će se to i hoće li odraziti na moje slučajeve, nemam pojma. Povisio sam u jednom momentu glas na odvjetnika druge strane, u smislu, koji ti je vrag, mene pokušavaš praviti budalom, sudkinja je samo mirno konstatirala obraćajući se njemu, da stvarno, što ste stvarno željeli pitati.
Pouka filma koja je na kraju, ne filma, nego života, jer film se prekida kad postaje zanimljivo u Njemačkoj, života naše Gudrun, je, zbilja, tko će nešto napraviti ako ne mi?
18:00 | Komentari (5) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.