nedjelja, 18.12.2016.

Crkva



Ova crkva se nalazi tik uz riječki hram potrošnje, zato se pojavljuje i pojavljivat će se usput na blogu, mada mi je naša škurinjska crkva, čijih se ahitektonskih rješenja ovdašnji katolici od početka groze, mnogo ljepša.
I drugi pokušaj, nakon otprilike tri i pol desetljeća, čitanja kultnog Lenzovog "Sata njemačkog", urodio je neuspjehom.
Razumijem što je pisac htio reći, razumijem aktualnost romana u ovo bezmozgovno vrijeme, roman mi je svejedno neopisivo dosadan. U stvari ja sam znao da će to teško ići, htio sam svejedno dati šansu svojim fakultetskim profesorima, koji su Lenza svrstavali uz Bölla, mog najdražeg romansijera. Sjajna su ideja i poanta romana, junakov otac je za vrijeme nacizma kao policijski službenik zadužen za nadzor zabrane slikanja, koja je izrečena poznatom slikaru, nacizam kao sustav discipline, služenja i nadzora neuklopljenih, u Njemačkoj svojevremeno spretno vođen, u Turskoj, Poljskoj danas, neću dalje nabrajati, karikaturalan ali uspješan. Ne sumnjam da će uslijediti i na cijelom Balkanu, zašto ne, kad ide. Zašto je Böll neusporedivo zanimljiviji i bolji pisac, pa i njemu je jasno kakav je sustav, njegovi junaci žive i bore se usprkos okolnostima, ako su gubitnici to je jednostavno zato što drukčije ne ide, razlika između životnih junaka i junaka simbola, sad ja pojednostavljujem do kraja.
Književnost Lenza i sličnih mi je ipak, iako nikad cijela dočitana, pomogla u karakternom razvoju, nikad se psihički pokoriti diktatu nametnute dužnosti, ako moraš, a morao sam, stajati mirno u vojnom stroju, uz čitanje zakletve, imati prste spletene u obliku fige, a na polnoćke smo u vrijeme socijalizma, odlazili omamljeni i smještali se u zadnje redove, čekajući cure da odrade svoje duhovne potrebe.
12:47 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.