utorak, 22.11.2016.

Problemi s egom



Par zadnjih dana sam praktično odbolovao radno na nogama, nešto sam i čitao al mi se nije dalo piskarati ovdje. Ovo sa stalnim riječkim kišama je užas, ja bih se privikao, na svakakve idiotarije se ja priviknem, ali valja i odšetati svoje s psom, kiša mu ne smeta za šetnju, al za nužda već trebaju preduvjeti.
Uz ostalo pratim meč za prvaka svijeta u šahu između Carlsena i Karjakina, psihološki izuzetno zanimljiv. Meni uopće nije sporno tko je bolji igrač, Carlsen za kojeg i navijam, ali ni u jednom trenutku nisam bio siguran tko će meč dobiti. Rusi su se dokazali kao nadmoćni u pripremama za ovakve mečeve, uvijek se sjetim kako su svojevremeno uspješno dekoncentrirali Fischera s tipom, koji je nepomično u dubokoj koncentraciji sjedio u prvim redovima publike, uz još par daljih stvari koje su mu smetale, na kraju je izgubio i meč,
Karjakin pak svaku partiju igra striktno na remi i to uspješno. Nije uopće jednostavno igrati protiv nekog s takvim pristupom čak i kad je dosta, a ne samo malo slabiji igrač. Ja sam davno na jednom turniru tako pobijedio tad znatno jačeg velemajstora Kurajicu, bezobrazno kao bijeli mijenjajući sve figure i ništa ne riskirajući, na kraju je on žrtvovao figuru ne bi li zakomplicirao situaciju i izgubio je.
Pratim ovaj meč na stranicama Susan Polgar i uglavnom se slažem s njenim komentarima, odmah komentira uživo tipkajući, stvari odlično razumije. Upitala se u jednoj partiji prije do koje mjere je Carlsen spreman riskirati za izazivanje neravnoteže, ja sam komentirao da nisam siguran koliko će njegov ego trpiti nemogućnost pobjede. Jučer mi se partija od početka nije sviđala, obojica su igrali sporo i radili čudne greškice, Susan se počela i šaliti na taj račun, a onda je odjednom odigrao Carlsen potez koji nitko od nas nije razumio i dospio u slabiju poziciju, no Karjakin je opet pogriješio i trebalo je doći do remija ponavljanjem poteza, no Carlsen je i to izbjegao, iako je još bio u objektivno lošijoj poziciji, Susan je komentirala tko zna što će na kraju ispasti, ja sam jednostavno ugasio kompjutor i otišao spavati. To tek od nedavno donekle umijem, ne živcirati se zbog stvari na koje se ne može uticati.
Jutros nam je pljusak opet naprasno skratio šetnju, ljutit sam došao doma i upalio kompjutor, išao sam na rusku stranicu, vidim intervju s Karjakinom, idem na stranicu od Susan, zadnja riječ "šokantno" i sve mi jasno, Karjakin vodi, još je nekoliko partija do kraja, sutra je sljedeća.
Još jednom, kako god završio meč, nitko normalan, možda par fanatika u Rusiji i satelitskim joj državama, neće pomisliti da je Karjakin sazreo u jačeg igrača od Carlsena, ali eto, timovi dokazuju da je uz ozbiljne pripreme i dobar skupni rad sve moguće, a sad, te i takve pobjede imaju smisla, kao povjerovati da je netko postao na blogu pismen preko noći samo zato što ga se stalno reklamira. Ova pomalo nespretna upadica mi je uslijedila u trenu, kad sam primjetio da je ovo u stvari 4301. post i stvarno, jedino mi je zbilja žao svih tih mutnih slika uz postove, koje su netragom nestale, iz razdoblja od par godina, ostalo sve, rangiranja i slično, su iz ove perspektive smiješni.
19:58 | Komentari (12) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.