utorak, 13.09.2016.

Rupa je oke



Pročitao sam "Rupu" Ivane Bodrožić u dva daha. Već sam napisao, teško mi vjerovati, da nakon uglavnom dosadnog "Hotela Zagorje", netko može napisati tako zanimljiv roman, nažalost realističan do pakla, preslika ovdašnje stvarnosti. Mučno mi se sad vratiti na prepucavanja koja sam pratio znatno prije čitanja knjige, bio to baš roman s ključem ili je ključ iskorišten samo kao mamac, roman je pismen, dobar, zanimljiv i mučan poput svakodnevice.
Paralelno sam čitao Žižekovo "Gledanje iskosa", a još čitam Ruth Barcan o golom i nagom, usput sam i doživio i izuzetno čudno bukvalno (riječ dolazi valjda u hrvatskom značenju od onog "bukva") tumačenje jednog posta od obrazovanih ljudi, svakodnevno pratim kako obrazovani ljudi postaju konzervativniji, jer u stvari kad bolje razmisliš...
Bravo Bodrožić, koliko god prepotentna bila, što kažu neki koji su bili ovdje na predstavljanju, roman je odličan, treba dijeliti autore od djela.
Problem Hrvatske je što se ne možeš nigdje separirati od indoktrinirane mase iako valjda nema neke razlike u broju stanovnika s naprimjer Berlinom, rupe treba što je moguće temeljitije pokriti.
22:37 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.