Danas smo u šetnji Jin ja naletili na Luciana Sušnja i njegovu valjda ženu. Ona je pitala za Jina koliko ima godina, ja sam rekao i dodao da izgleda starije jer se s starcem druži. Ona je rekla da se zbilja malo nehajno vuče, na što je Luciano rekao kajgod to o starosti, to vole pričati oni u najboljim godinama što me podsjetilo da je on bio i političar.
Cijelo vrijeme sam razmišljao kako je to glupo, ne samo ja već tisuće sličnih pamti tog Sušnja po toj dobivenoj trci, ne znam više na 800 ili 1500 metara, kad se na početku ono namjerno frajerski držao pri kraju kolone. Ta trka je odredila tog lika i sve ostalo, kao i današnje riječi s njegove strane, je nebitno.
Sjetio sam se i nekad najboljeg frenda koji živi u Puli i koji mi je pričao o svojevremenim dijalozima s vlasnikom polupraznog kafića u njegovom susjedstvu Matom Parlovom koji je vjerojatno bio i žešći borac te tužnija priča.
Nasilno opalio danas dvije fotke, i ja igram svoju ulogu, još mnogo besmisleniju.
|