Ne znam jel kome od vas poznato al postojalo je razdoblje u književnosti kad se realizam smatrao manje vrijednim, rugali su mu se, te ako bi netko ipak pisao i dalje uporno tim stilom, oni dobronamjerni koji odmah ne bi popljuvali autora, bi se pitali što se krije iza toga, koja je zadnja namjera autora.
Hoću reći glupost nije posebno obilježje, Hrvatske, hrvatskih blogera ni današnjeg vremena, ljudi su masovno hipnotizirani nekim moralnim normama, a zahvaljujući propagandi i odgoju potpuno neotporni na debilizam i to je normalno tako i tu je teško ako i nemoguće pomoći.
Bio sam član stranke koja je upozoravala na ugroženu privatnost pojedinca od strane državnog aparata, državni aparat je infiltracijom uništio taj pokret i okrenuo priču, opasnost prijeti od vaših bližnjih, sigurnost možete imati samo represijom ili množenjem kamera, ali onih nadzornih, državnih.
Baš nas briga, ionako nemamo što kriti osim vlastitog tijela.
|