četvrtak, 11.08.2016.

Put nazad



Pas voli zavičaj. U tri i pol ujutro je nakon trinaest i pol sati puta želio napraviti đir kvartom, nisam dopustio. Bilo bi zanimljivo svratiti do rodne mu Velike Gorice i promatrati hoće li se radovati poput ljudi koji vole svoje kako god im je tamo, ne bi me iznenadilo. Uživao je on i u berlinskim skitnjama, vidilo se dan prije polaska kad smo zbog pospremanja stana prije puta duže ostali u njemu nego što je uobičajeno, jasno je negodovao.
Zanimljivo mi bilo za svojevremenog uživanja istočnonjemačke stipendije proučavati, uglavnom cure, kad bi ih počela pucati nostalgija i kad bi se neke počele doslovno pakirati, ne mogu više, nije se moglo s njima racionalno razgovarati, primjetio sam to kod naših i Bugarki, nikad Slovenki, filozof Ukrajinac je imao teoriju da su to slavenske iracionalnosti, Za Slovenke je tumačio da je to atipična štreberska grupa, one su i međusobno razgovarale njemačkim.
Ja nemam baš nikakav odnos prema svom rodnom mjestu, da nema starine, ne bih ga uopće posjećivao, nekad sam uživao tamo, sad su drukčiji ljudi, staru gradsku jezgru su naselili plemenski vezani ljudi, a i ovi što još žive su se pokonzervativili. Svejedno nisam postao fašist, rat je sjebao i mnogo urbanija mjesta koja ga kao nisu osjetila, tako to biva, ratovi i jesu da bi i seljačine dobile šansu za samodokazivanje.
Austrija ima daleko najskuplji benzin na ovoj putnoj relaciji, tko zna da li bi Bernhardt i to povezao s većinskim nacističkim mentalitetom, Hrvatska se na tom polju dobro drži.
22:29 | Komentari (9) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.