Ne da mi se truditi, birati i razvrstavati fotke pa evo prilažem sve što sam tamo pofotkao. Već tradicionalno se početkom kolovoza u Berlinu održava pivski sajam koji je prije uz sebe imao i atribut svjetski, ove godine ga nisam primjetio iako je međunarodan i zastupljeno je više kontinenata. Raznolikost djeluje impresivno na posjetitelje od kojih većina ne zna kako je to fascinirajuće bilo na počecima, dugogodišnji čitatelji mog bloga, iz vremena dok sam i ja još pio pivo, to znaju. Već par godina organizatori se ne drže ni njemačkog zakona o čistoći piva, tu se predstavljaju i piva s raznim neoprostivim dodacima, sve je znatno skuplje nego inače, a ni gužva inače inače nije kao ranijih godina. Organizatori su prihvatili dio filozofije Oktoberfesta gdje nitko ne pita koliko pivo košta, ali zaboravljaju da je münchenski cirkus stariji i tradicionalno znatno jači. Osobno sam primjetio da nema meni najboljih njemačkih i svjetskih piva ovaj put (Uerige ću samo imenovati), a nova su samo ta trenutno popularna Rasta pivo, te je znatno veći izbor jačih kao i lokalnih berlinskih piva (posebno je zastupljen Kreuzberg). Hrvatsku zadnjih godina predstavlja karlovačko pivo, prvo što me iznenadilo s obzirom na poznati hrvatski seksizam su bili muškarci za šankom i štandom (inače su i hostese i konobarice znatno zakopčanije nego ranijih godina), drugo iznenađenje je bilo pak još veće. Hrvati su imali svoje stolove za kojima se moglo sjediti, prvih godina su takvo iznajmljivanje prostora si mogli priuštiti samo najjači, a i pridružili su se onome što smo mi nekadašnji pivopilci nazivali seljačijom, nude se samo 0,3 količine po cijeni od 3,5 eura, dovoljno smo egzotični da turisti i domaća pijana mladež to ipak isproba. Sajam svake godina sve više stagnira, no za propadanje još ima prostora.
p.s.
Fotke se mogu uvećati klikom na fotku.
|