Svugdje gdje god smo boravili meta su nam bili i muzeji suvremene umjetnosti, tu naravno ni Berlin nije izuzetak. Jednostavno čovjek mora odabrati neko područje i koncentrirati se na njega, moderna je bliža našem senzibilitetu od klasične, iako je pitanje koliko će to narednim generacijama djelovati moderno, pa i Bitlsi su već tradicija.
Najpoznatiji muzej moderne umjetnosti u Berlinu je Hamburger Bahnhof, ima zbilja vrijednu stalnu postavku, a i prvih godina je oduševljavao znalce iz cijelog svijeta. No zbog katastrofalne politike novog vodstva tog muzeja (sve su komercijalizirali i skoro svaku izložbu unutar povelikog prostora posebno naplaćuju, te svakako, ne najmanje važno, izbor im je jednostavno često loš).
Pozitivan primjer je pak Berlinska galerija (berlinische Galerie) koja zbilja stalno oduševljava svojim odabirima, a smještena je van klasičnih turističkih ruta te su posljedično i posjetiteljke uglavnom zanimljivije od prosjeka.
Trenutno ide izložba Erwina Wurma, interaktivna, s izlošcima po kojima se možeš valjati, kreveljiti i koristiti na razne načine. Tako je moja glava bila u torbi (fotke kako trebaju izgledati su pod opcijom javno na mom fejsu), što je bila zloguka vizija, jer sam odlazeći s izložbe zapeo i pao (namah sam se sjetio Mekona), no izgleda da nije strašno kako je u prvi mah izgledalo, jutros sam odradio uobičajenu jutarnju šetnju s Jinom bez većih problema, malo osjećam zglob, a koljeno se izgleda sinoć dovoljno nakrvarilo.
Paralelna izložba uključena u cijenu prvog ponedjeljka u mjesecu je bila o berlinskoj umjetnosti 1880-1980. isto tako jako zanimljiva, no eto, mojim čudnim odabirom ne stane u jedan post, a toliko tog se svaki dan događa, da zbilja nije lako birati.
|