ponedjeljak, 11.07.2016.

Širok kut



U stvari jedino ponekad zavidim ljudima na fotoaparatima, odnosno na nonšalanciji kupovanja skupih, koji im, po načinu fotografiranja sudim, uopće ne trebaju. Tek tad stvarno primjetim, iako društvo tone, i ljudi iz mog kruga životare, postoji krug tih egzistencijalno i te kako zbrinutih.
Obavili smo nužne riječke poslove rješive radnim danom, drugarica bi opet iz Rijeke dva dana, meni se baš i ne da iz klimatiziranog prostora, sjebani su mi gušti otoka. Nismo još ni riješili pitanje berlinskog stana, dva naidealnim lokacijama se iznajmljuju ili za prekratko ili za predugo vrijeme.
Uzeo sam nakon Ivankovićevih i Lovrenovićeve sarajevske ratne dnevnike, nije mi baš zanimljivo, sve više uviđam da ovo sranje od ratova na balkanskim prostorima zbilja nije imalo smisla, imali smo narodnjake, imamo narodnjake, poginulo par ljudi vrijednijih od svih ovih bagrom vođenih navodno slobodnih država.
13:18 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.