Eto dočekali kratku pauzu s sjednicama i maturama, poslije klasičan nezdravi ručak, te se na kraju dogovorili za večernji izlazak na botel, brod hotel, iako sam lijepo kihao cijeli dan i brisao nos. Botel je jednostavno izbor jer su psi u centru grada i izuzetnom ambijentu dobrodošli, te se redovito organiziraju zanimljivi programi.
Danas je svoju knjigu predstavljao putopisac Hrvoje Ivančić, izguglao sam poslije prezime, voditeljicu Ivanu Krtinić smo odmah prepoznali. Meni su naročito bile zanimljive priče o Iranu i Siriji, te stavovi mladog svjetskog putnika. On kako sam kaže ne želi biti površan već dubinski shvatiti ono što se događa, dok s druge strane prenosi klasične medijske spinove kao analizu.
Nisam znao da Assad vješa protivnike po trgovima, iako se u ratu gleda svrsishodnost, nije pametno za image onoga, koji bez obzira na američku antipropagandu, ipak uživa poštovanje kao borac protiv zatucanih vjerskih fanatika. Priče o ludim provodima u Iranu između četiri zida, uz odličan alkohol i opijate, dok su vani žene npr. bića drugog reda, su već desetljećima postale dio ofucanog folklora. Lijepo je bilo pogledati slajdove, u društvu zanimljive publike, no da me mladac baš impresionirao, pa i nije. I najavljena sljedeća destinacija Indija, nije mi u njegovoj režiji previše zanimljiva, u svakom slučaju su mi npr. putopisni postovi blogerice Ani Ram, iz tih krajeva, zanimljiviji.
|