Nachtfresser

Eto nakon toliko godina, jedno i pol desetljeće, među novinarima na tiskovnoj još uvijek mog sindikata. Bez obveza domaćinstva, dugo sam predstavljao svoju županiju, sve je opuštenije i zanimljivije, u osnovnoj školi Turnić smo, tu je dobar dio zaposlenika prešao u naš sindikat. Neopterećen ičim, najprije sam pješice upoznao Turnić. Prvo iznenađenje, Google tvrdi 42 minute pješice od mog stana, ja sam eto stigao, kako sam poslije čuo i vidio na netu dužim putem, za 27 minuta i to normalnim koracima. Zanimljivo, u Berlinu mi se ti podaci obično između dvije točke skoro poklapaju. Nije mi jasno, jedino što ja nisam imao nijednu uzbrdicu, a svi ih spominju. Neboderi na Turniću djeluju zastrašujuće, napravio sam samo jednu fotku i eto, jedina koju ne objavljujem, malo previše sam nakrivio zgrade ciljajući usput i jednu prolaznicu koju sam promašio.
Prvi dojam eto užasan, škola pak, odnosno učionica likovnog, u kojoj smo bili, pak životna, suprotnost naselju. Svima se svidilo, no eto, ja sam morao pokvariti dojam malo lutajući unutrašnošću. Učenički radovi i trud onoga koji uređivao prostor su za svaku pohvalu, ali osjetio sam, škola je kao većina ostalih, kako i ne bi bila, kad sve te škole toliko birokrata iz ministarstva svakodnevno trudi unificirati i učiniti mjerljivima, naravno mjerilima ispodprosječnih.
A tiskovna, profesionalno odrađena, sve pravno bitno jasno izrečeno i poslano još jedno upozorenje, koliko su za društvo skupi sudski sporovi oko dogovorenog i potpisanog.

p.s.
Prepoznaje li tko blogericu uz mene ?