Stigli smo u Berlin. Pokušavamo skužiti zamke i fore novog stana. Zima je.
Noćili smo kod našeg filmaša Luke u Pragu, isfilozofirali društvene tajne današnjice koja je, to smo se složili, ipak dosta prozirna i prozaična, naravno za one što je žele viditi. Analizirali smo fenomene poput borbe protiv pušenja, fore kako uvjeriti pojedinca da je nesposoban, te da ga bližnji na radnom mjestu ugrožavaju ako mu nisu neprijatelji, nisam imao uvjerljiv odgovor kako ću braniti osvojene prostore slobode, bez prilagodbe sustavu, žongliralo se igrama riječi, kažu L. čak da i stvoriš kritičnu masu sustav je otporan na nju, budući da mu je stan u centru, iako smo kasno došli, prošetali smo krajem u kojem je kava 160 kruna, pitao sam kako to da očito uživa živiti u Pragu, te navao par primjera, ja osobno imam samo negativna iskustva s žiteljima tog grada u kojem sam prevaren il pokušao biti prevaren iks puta, i u kojem više poštujem građevine nego ljude, zaboravio sam da on radi i uglavnom dane provodi u drugom svijetu, međunarodnoj filmskoj školi gdje domaćih i nije baš previše. Lijepo je živiti radeći ono što se voli, no ljubav košta, zarađeno uglavnom financira na svoj film. Zanimljivo da se oni međusobno razmjenjuju, jednom redatelju je npr. on bio snimatelj, ovaj mu sad uzvraća uslugu, plaćaju uglavnom od ljudi glumce, cijeli dan su u pogonu u svom svijetu.
Jina i mene je u jutarnjoj šetnji Pragom ulovio pljusak pa smo se sklonili na glavni kolodvor, tamo se i oko sedam ujutro svašta događa.
|