Dobro, samo mi je prvi pogled na Lido predstavljao šok i to valjda jer znam kako je prije izgledao, plaža ko plaža, možda mi je bila naj u Opatiji, ali ne pretjerano draga. Onda sam počeo razmišljati u stilu kad bih imao love, dobro ja osobno bih si poput Branda nabavio otok za sebe, ali ono prosječni bogatun, zbilja bih se bolje u ovom sranju osjećao nego ono prije, nijansu sigurnije. Devedeset kuna za ležaljku, dobiješ valjda i sef i mirna bosna, oko tebe ekipa slična tebi. Malo sam promatrao te muškarce na jahtama, djeluju priglupo, čini mi se da su to ne ratni profiteri nego njihovi tjelohranitelji, prva asocijacija mi je bila tip koji nas je jedne poratne noći častio u nekad kultnom rock kafeu, da bi ga iznenada nešto iziritiralo pa je dobro propucao šank i okolicu, nikog od nas srećom nije zakačio, poslije se ispričao i nagodio s vlasnikom, čuli smo da je bio Tuđmanov pratilac. Uglavnom na prvoklasnim jahtama neki drugoligaški bogatuni, cure karikaturalno nezanimljive pa ćete ostati prikraćeni za vizualnu informaciju.
Poslije smo zbog vrućine Jin i ja sjedili u dubokoj hladovini, ja pomalo fotkao. Prišao nam neki lokalni boemčina, nahvalio način kako fotografiram,gledao fotke uz bravo, prvo sam pomislio, trebam mu odmah reći da nemam love, kokuz i da ne može od mene ništa dobiti i bez veze troši vrijeme, ali me nešto sprečavalo, nije ništa ni tražio. Saznao sam korisnu informaciju ako je točna, no on bi valjda to trebao znati, s petnaest godina radnog staža imaš pravo na mirovinu. On se ak sam dobro shvatio jer i nisam baš slušao malo zeznuo jer to nije znao pa je izabrao vojnu, a brodogradilišna bi mu bila veća.
Još jednom sam se vratio Lidu, nitko se baš ne kupa, nisu to neki milijarderi, a najveća gužva je oko sladoleda koji nije skuplji nego u gradu.
U stvari najviše asocijacija mi je jučer probudila djevojka s pivom, sjetila me na vrijeme kad sam konzumirao sredstva za uživanje u obimnim količinama i pisao odličnu poeziju, tako nekako je bila zamišljena naslovnica zbirke koja je tad bila aktualna, al nije išlo, modele treba platiti.
Onda sam se sjetio velikog pjesnika Drage Kuđića, koji je za rata umro napušten u velikoj bijedi, koji je jednom u to vrijeme nakon uspješne večeri poezije noćio kod mene, probudio se usred noći i pitao zašto ne spavam, ja rekoh da me ostavila cura zbog Slovenca koji ima farmu i piliće, a on onako bunovan odmah:"A ti njoj napiši:
Ne prodaje se ljubav draga/nisu to pilići/ja imam farmu ljubavi/ne možeš joj nikad prići."

Idem se pakirati.