četvrtak, 16.07.2015.

Užarene pauze



Ma draži je meni vreli riječki asfalt od predivnog krčkog mravinjaka, s netom je tamo komplicirano, pamtim kak su obećavali da će biti prvi s besplatnim internetom za sve, svake godine sve je gore. Još nismo našli stan u Berlinu, treba ukomponirati četiri stvari, psa, balkon, internet i pristojnu cijenu, zasad baš i ne ide.
Ujutro i u pauzama uživamo u sitnicama mi muški uglavnom konzumirajući dosta toga kontra preporuka tako da trenutno slabiji član dueta ima probavnih problema, a ne može stabilizirati želudac na moj način.
Inače jutros sam s kolegom razgovarao zašto ravnatelji(ce) kakve god bile imaju podršku svojih kolektiva, on kaže svaka vlast, čim je kod njih izabrana kandidatkinja druge strane koje je iskoristila svoje najjače adute, odmah se i u kolektivu promijenio odnos snaga, a ja sam se sjetio jednog od starih otočkih susjeda, inače rođenog Zagrepčanina koji je svojevremeno rekao, svaku vojsku i autokrata je Zagreb dočekao na trgovima dostojanstveno i s oduševljenjem.

p.s.
I fotke su krivim redosljedom jer sam izgubio živce, sad mi se pak one stalno pokazuju duplo ili ne daju komentare, bravo ekipa s bloga.hr, ipak izgleda da sam mazohist, ni s gorim stvarima, niti s već dva idiota komentatora, me niste otjerali.
20:55 | Komentari (9) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.