Gledajući objektivno
nije se puno promijenilo
od Nietzscheovog vremena
da nije obilazio sanatorije
ja nikad ne bih obratio pozornost
na ljepotu Genove.
Kad je Rita rekla
da je iz Genove
odmah sam je pitao za Sils Mariu
oduševilo me da zna gdje je
ali to ne jer sam iz Genove, rekla je
nego sam i ja čitala Nietzschea.
Opatija mi je uvijek djelovala bolesno
al najbolji terapeut gdin Shin je tamo
pa je pohodimo zahvaljujući društvu
koje negativnom selekcijom šefica
razboljeva sve nas
koji bi uravnoteženo pušili.
Upoznajući bolesne žene
koje su bolesni provincijski političari uvjerili
da imaju misiju i da su nezamjenjive
i izobličili im lica zlom
uopće ne sliče svojoj djeci
koja su valjda bezbrižna bez njih izrasla.
One nikad ne umiru od stresa
u ovo vrijeme savijest razboljeva
prepoznaju to majstori Istoka
i Opatija najednom postaje lijepa
sa svojom neodgojenom mladeži
i turistima koji pitaju za Konzum.
p.s.
Nisam još zaboravio tehniku stvaranja poezije, samo mi strast fali
|