Nachtfresser

"Nezačinjeno za mog frenda i mene..."

I tako Jin i ja tamanimo oslića i ja se ponovo lagano ufuravam da nema veze, sve ove gluposti što se događaju. Jedino me nasmijala cura koja je danas došla polagati njemački na ovom što nazivaju maturom, otprilike valjda pet godina kako sam je zadnji put vidio, kaže ako ne prođe okrivit će mene, super dušo, ti ćeš bar imati izgovor. Ostale stvari oko ovih događanja uopće nisu smiješne, ja sarkazam ne volim iako ga je jučer npr. Ana dobro osjetila. Jedna cura je odlučila uopće ne napisati niti jednu riječ iz onog što nazivaju ne znam zašto esejem, jer je procijenila da ne može napisati onoliko dobro koliko je potrebno da bi bila konkurentna za studij farmacije.
Sutra će se sa zakašnjenjem proslaviti moj rođendan s društvom, jebiga, živimo u kapitalizmu i slobodi, treba koordinirati radni narod.
Pirati su postali daleko najjača stranka na Islandu po anketama, neka ih. Kod nas su se od početka igrala neka pogrešna štreberska djeca, sad bi pospremili igračke prije nego što je netko ozbiljan išta uspio pokušati.
Svejedno je.
Danas sam opalio samo jednu fotku razgovarajući s frendicom na pješačkom, gađajući bez nišanjenja, lagano je puhalo, učinilo min se da bi susjedni razrez mogao biti nestašan. Trebalo je očito više puta opaliti ali kome se da.
Julia Reda, pripadnica moje piratske frakcije, bori se u europskom parlamentu za slobodu panoramskog snimanja, inače u Hrvatskoj je još imamo, veliki problem su joj članovi država poput Hrvatske, svejedno pripadali HDZ-u ili SDP-u, koji nikad nemaju svoje mišljenje (izuzetak oko plastičnih vrećica je izuzetak) nego čekaju preporuke europskih gazda, tako da i ja radije apele potpisujem na njemačke i francuske zastupnike, zna upaliti.
Ne pitajte za naslov, nisam znao o čemu ću pisati.