Nachtfresser

Težak dan, jedna sahrana pa komemoracija, pobjegao s druženja poslije u usamljeničku šetnju, obišao konačno izložbu Giovanni Morbina, nije me impresionirala osim zašiljene tanke strelice koja strši iz zida, na koju se, površni neoprezni posjetitelj, lako nabode. Nametnulo mi se danas jedno pitanje, kako to da nikom ne smeta toliko Mussolinija na jednom mjestu, mislim svakom obrazovanom je jasno da je ovo antifašistička izložba, ali mi živimo u društvu u kojem se i većina obrazovanih pravi budalama. Kad bi se toliko Chea ili Lenjina našlo na jednom mjestu, svejedno što god da je umjetnik želio reći, selektor bi bio raspet.
Šetajući gradom nabasao sam na grupu nizozemskih nogometnih navijača, opasnih na prvi pogled, napravio sam u prolazu samo dvije brzinske fotke, subkulturno ih izuzetno lako svrstati, uvijek zaboravim da i ja brijem glavu, nosim tregere i da postoje i redskinsi, raskalašili su se izbrijani u jeftinom hotelu, zastava, doduše na prvi pogled simpa i bez vidljivih nepoželjnih simbola, preko cijelog zida, znaju da su ovdje dobrodošli turisti i da mogu galamiti što žele.
Poslije sam po Korzu vidio kruženja trojki specijalaca pod punom opremom, Japanci su trljali rukama i držali fotiće na gotovs no bliski susreti se očekuju tek sutra, a kako će se stvari razvijati ovisi o ishodu nogometne utakmice.
Sutra šaljem dokumente na još jedan namješten natječaj, ako tko sumnja, primam oklade, znam tko pobjeđuje.