Nachtfresser

Gledam jutros kako se jedna mlada, ispijena, namrgođena, očito dosadna djevojka ili žena, to je danas teško razlikovati, kakvu sam je upoznao kad su se prvi put sreli njena kujica i moj pas polako pretvara u živo ljudsko biće. Kaže, koliko god nas dvoje žurili ili nemali vremena njih dvoje se trebaju pozdraviti. A njih dvoje jutros kao nezainteresirani, kao da se ne poznaju, Jin otkrio travku nekog izuzetno zanimljivog mirisa kojeg obični smrtnici ne mogu pojmiti, ova nezainteresirano stala i bulji u daljinu. I onda repići počinju raditi, ubrzavati se, pogotovo Jinov, oni se ovlaš dodiruju njuškama i okreću na svoje strane, oni odlaze doma, a Jin je opet osjetio nešto zanimljivo i njuška li njuška. Otprilike tri minute, toliko da vidim tu djevojku ili ženu kako pješice žuri na posao. Kad sam ja po svakom vremenu tako pješačio nije nas bilo puno, sad se broj jako povećava, zarazno izgleda, poput modnih fora.
Nakon što sam Jina odveo doma jutarnji dućan, treba čekati, svi otvaraju u osam. Idem s popisom, zanimljivo, žvakalice za zube i govedina (Jin), dva integralna peciva, dvije kajzerice i sladoled (mi). Danas ne stignemo u meksički, seminar, nastava i to, nakon toliko vremena priuštit ću si kranjske doma. Već dva dana je Jin pješice samnom išao iz grada doma, jedan dan sunce, drugi dan kiša, nije baš pri kondiciji, al eto imao sam vremena za tu dugu šetnju.
Imao sam jučer i razgovor s novinarkom Novog lista, pročitala je post na blogu, danas sam uzalud nakon duuugog vremena kupio novine, ništa, ili sam nešto već standardno "pogrešno" rekao ili se što manje vjerujem sprema serozan članak o tematici koju sam načeo.
Ne tražite na fotkama vlasnicu pasa, nema je, kao ni Jina za šetnje, zadnjih dana mi vađenje fotića osim prije jela umjesto molitve nije prioritet.