"Posljednji tango u Parizu", izvrstan film o otuđenosti u međuljudskim odnosima šokirao je svojevremeno javnost i anticipirao još goru otuđenost u vezama 21. stoljeća. Rješavam se viška fotki na kompu, pa barem na blogu neka ostanu kao podsjetnik na omiljeni maslac moje mladosti.
Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...
Važno zbog budaletina koje ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost!