Ugodna večer na otvaranju izložbe. Izuzetno promišljene crnobijele fotografije. Posjetiteljima je potpuno uživanje omelo pomalo agresivno osvjetljenje u prostoriji. Donekle ironično jer je Vukelić autor koji se doista spretno igra svjetlošću i sjenom.
Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...
Važno zbog budaletina koje ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost!