Nachtfresser

Pisao sam već, kad odemo u Gorski Kotar, brzo nam se pridruži jedan od dva lokalna psa. Ovaj put se pojavio "treći", nahranili smo ga, al smo gro mesa čuvali za favorite, al ovaj se neda, odnosimo ga na prometnicu, a on se ispruži u znak prosvjeda nasred ceste. Ne želeći biti krivi za njegov smrt nosimo ga nazad, ja kažem, kad naše kukavice ne žele doći, ajmo ga nahraniti, tako i bi, na povratku smo čuli da je našeg čupavka gazda ošišao...

Sjećam se sa sindikalnog izleta, stara gradska jezgra Trogira puna izvješenog ne baš najbolje opranog rublja. Stranci se smiju, komentiraju i fotografiraju. Nema toga u Rijeci, ovdašnje žene paze da izloženo bude besprijekorno čisto

Sastanak u metropoli na kojem sam ja bio kao najmanje radikalnih stajališta. Možda i zato što sam ljeto proveo u Berlinu i nisam osjećao u potpunosti sranja koja su se ovdje svakodnevno događala. Ipak su me iscrpile diskusije, u jednom trenutku sam dobio izravno pitanje, zašto sam tako skeptičan prema mogućnosti mobiliziranja velikog broja ljudi za akciju, odmah mi se spontano u glavi nametnuo odgovor, znam ja nas, jebo nas, koji sam naravno drugačije preoblikovao.
Dan bi potpuno propao da poslije nisam imao dugački, iscrpni, izlječujući razgovor s blogericom Sanjom 45 ;)*

Slušam glazbu, ponuđen mi posao do pune norme, razmišljam, sutra idem u Zagreb sindikalno, možete me pozvati na piće, ja sam onaj koji pijucka ka plus pivo iza 13 ili ispod repa ili park kod esplanade ili onaj vojskovođa nasuprot kolodvora, ili na kolodvoru, na špici me nećete vidjeti...

...kao prilog svjedočenju o jednom ljetu...










p.s.
na predzadnjoj fotki je veliki pjesnik, malo poezije nikad ne škodi ...

Nitko je nije podnosio jer je bila najbolja...

Ferije su definitivno gotove

Blanka je prvakinja, suđe je oprano, sve funkcionira, u utorak tek obveze, možda se okupam u slanom.Ostavljam vam jednog od klasika fotografije, baš me zanima hoće li ga ameri ili naši krstiti pornografijom, čudni likovi vladaju medijskim prostorima,opako perverzni po mom ukusu...

Dobio sam primjedbu da bih trebao više pisati o civilizaciji i kulturi u Berlinu. Jedan od zaštitnih znakova tog grada su svakako i kobasice na Alexanderplatzu, ove godine doduše nešto skuplje, 1,20 eura.


Inače na popularnom trgu dominiraju pankeri i anarhisti, ali o tome drugom prilikom.

Prva fotka će uskoro biti od nadljudi diletirana, obje su protupravne, no diplomirao sam na Nietzscheu, umjetnost je važnija od (pogotovo današnje) istine...

U Berlinu se na svakom koraku svašta može vidjeti. Ako želiš uloviti trenutak, često ti se zatrese ruka

U Berlinu me među prvima dočekao ovaj gigantski plakat :


Ja sam otputovao u ponedjeljak, ona je doputovala. Jutros je lupila glavom u štok, ja noćas u svom vlastitom stanu, nakon dva dana nespavanja i čestih promjena soba u zadnje vrijeme, bunovan nisam shvatio gdje se nalazim i tres.
Mogu se pohvaliti da sam i ja na licu mjesta osjetio atmosferu prvenstva.


Gledam kvalifikacije, Friedrich je jednoj suparnici isplazila jezik, imamo neke veze Ariane i ja...

Ništa, nakon četrnaestosatne vožnje vratili smo se iz Berlina .


p.s.
Evo snimio sam jednom nešto i za cure

Selimo u stan u centru Berlina, bez telefona i interneta, s balkonom, barem 7 dana mogu dežurni blog moralisti odahnuti. U žurbi se ne da snimiti ništa romantično ni kvalitetno, pusa mojim blog curama, svaka dva dana ću vjerojatno pregledati mailove u internet cafeu

Svi spavaju.




Nazire se netko budan.

Dan počeo razočaravajuće u muzeju suvremene umjetnosti, posjetitelji su mi bili zanimljiviji od eksponata. Na Alexu čekam društvo i upoznajem zanimljivu ekipu beskućnika, ovaj lijevo od mene ima punu bilježnicu ispisanih dobrih pjesama, stalno promatra ljude i nešto kemijskom zapisuje, ovaj desno od mene živa enciklopedija, objašnjava mi da sam pogrešno razumio Kanta. Predzadnja slika ? Pa Berlin je bogat različitim kulturama

Imam desetak pari tenisica, uglavnom nosim samo jedne kupljene prije šest godina u Amsterdamu. Domaće iako preskupe i lijepog izgleda, svaka ima svoju falinku. Ono što sam u Nizozemskoj nazvao punim pogodkom dogodilo se i jučer u Berlinu, ljubav na prvi pogled i k tome 50 posto sniženo jer ljubičasto nije više u modi.


Onako zadovoljan svidio sam se jednom simpa psu...


...i usput snimio jedne traperice koje nipošto nisu za baciti.

Utorak smo započeli u galeriji izuzetno ljubazne Engleskinje, ja sam se obukao u boju koja priliči tom danu.


Nakon što se društvo svojim trbuhom uvjerilo da je falafel vegetarijansko jelo shvatili smo da želudac može oporaviti samo torta u najpoznatijoj berlinskoj slastičarni.


Zatim smo se malo priključili demonstrantima za demokratski Iran.


Na kraju S-Bahnom doma u društvu umornih putnica...

Posjetili smo izložbu velikog umjetnika i domoljuba, čak i vrtni patuljci su mu ponosni što su Nijemci, a i miran je jer zna tko će otplaćivati naše dugove...






Bilo je previše zanimljivih slika pa sam svako malo izlazio odmoriti se i okrijepiti. U jednoj pauzi sam morao snimiti dobre cipele.


Ipak punk moda u Berlinu mi je neprejebiva, kao i poruke koje nam šalju.

Laganica dan, nakon bruncha izležavanje po berlinskim parkovima uz živu glazbu. Jako sparno, noćas je očekivano pljusnulo...

Bio sam danas na demonstracijama, usput upoznao šefove Zelenih. Najbolje su odgovarali na standardna debilna pitanja ala Hrvatska, a što bi da se radi o vašem djetetu od 15 godina...Svi uglavnom imaju djecu tih godina i zamislite, nisu zabrinuti, njihova djeca zrelo razmišljaju, a i postoji tkz. kanal komunikacije...
Mene je iznenadilo da su osim Zelenih čak i liberali (FDP) podržali demonstracije, tu je bio sa zastavom i jedan pripadnik parlamentarne Piratske partije.
Uvijek sam govorio da postoji alternativa između slobode i sigurnosti, šef Zelenih je danas rekao da imamo izbor između slobode i straha...

Jučer popodne dosadan ethno koncert jednog afričkog benda, flautist bi se još i rasvirao, al mu bubnjar ne dopušta, srećom okolo dosta trave i sunca...


Za dopunu malo kulture : cionska crkva na Prenzelu