Najslađe je fotografirati tamo gdje je strogo zabranjeno, ovaj put su me ulovili kad sam snimio sve meni zanimljivo pa sam uslišio njihovu molbu da napustim prostor...
p.s.
Prvu fotku prihvaćaju samo slike.hr, kliknuti za uvećanje...
Neke posjetiteljke ovog bloga zanimaju fotke berlinske hrane, pa evo glavna jela od jučer i prekjučer:
Šetamo kroz Potsdamer Platz,nailazi najduža limuzina koju sam vidio, zatamnjelih stakala, kažu snimaj, ja kažem, ne da mi se vaditi fotić, to je vjerojatno samo jebena Britney, naravno zezam se, kad ono vidi vraga,baš ona, al ga više nisam stigao na vrijeme izvući. Sad su svi ljuti na mene jer smo ekskluzivnim fotkama mogli otplatiti boravak u Berlinu i još možda nešto zaraditi.
Za utjehu sam snimio malo bolji auto od njenog 
Ne očekujte izvješća niti komentare, internet veza brzo puca, nas je više i nismo često u stanu, sinoć sam optimistično pokušao staviti osam fotki i kod osme je sve otišlo k vragu...
I da se ne zaboravi fotograf:
Nedjeljom obično u Berlinu odlazimo na brunch, biraj, jedi koliko hoćeš i što hoćeš za određenu povoljnu cijenu...
U blizini je i moj omiljeni buvljak, uvijek se može nešto naći ili vidjeti...
Oni koji traže samo duševni mir nesmetano vježbaju u parku...
Nakon cjelonoćne vožnje, ipak smo išli autom, prohladan kišni dan u Berlinu, umor čini svoje, loše fotke, neću vas moći komentirati dok sam ovdje, veza puca.
Večeras ipak vlakom za Berlin. Kratko su trajale morske radosti...
Zanimljiva večer jučer. Prijatelji koji od početka zadnjeg rata žive u Australiji i snašli su se, pozvali nas u Lovran. Tu im je i društvo pa je jednoglasno dogovoreno da se raspravlja na engleskom, ja jedini nisam aktivni govornik ali razumijem, pa će me se prevoditi ak imam složenije konstrukcije. Najbolje mi je bilo kad mi je suputnica pokušala nametnuti temu mobbinga u školama i inače u društvu. Nitko ne razumije riječ i onda ja neznalica uskačem s pojmom bullying, odmah im je sve jasno. Prijatelj mi je inače specijalist neuropsihijatar, pa me zanimalo njegovo mišljenje polemike na humanitarnom blogu, kaže on, da, ti i anabelle ste u pravu, e jebiga, potpuno suprotni stavovi po meni. Dobilo se više poklona, prezentiram ono najopipljivije, što ću znati upotrijebiti 
Naletih na netu, fotke su dobre, ali kome to može biti lijepo, vidim na forumima, ima i takvih 
p.s.
Možda nemam pravo prigovarati, ni ja nikom nisam zgodan 
Nikad nebiste pogodili zašto sam snimao ovu tetu, samo zato što je gola, kaj god 
Zbilja sam naivac, tek danas sam shvatio da lik s naslovnice na mene aludira oko hrane, golotinje i sličnih životno nebitnih pizdarija, a on je jebiga politički osviješten. Zato dodajem materijala...
Na jahtama sve kokuzi, na malim barkama sirotinja u vlažnim kupaćim kostimima...
Zašto se ljudi boje ljepote? Zašto zabrane i ograničenja na svakom koraku ? Već vidim, cenzori i pljuvači trljaju rukama, riskiram...
Sutra pišem malo opširnije, danas samo kratko, maloprije stigoh, imam naravno i uspjele fotke, al za danas jedna za blog bikove,pardon, i bikice ...
Raznijeti očekivanja
Nepropupale sreće
Hrabro kročiti u noć
Punog mjeseca
Kad vukodlaci piruju
Iza svakog grma
Po jedan vrijeba
Ne možeš se obraniti
Takva ti karma
Nitko te ne prepoznaje
Nagu
Ogoljenu do srži
Ne žuri
Svakako će te
Zaskočiti
p.s.
Po želji kliknuti na sliku, ako ste voljni bolje vidjeti izraz lica Betsy Rue...
Zanimljivo, kad rano ustanem normalno doručkujem samo u hotelima i to ako je švedski stol. Inače kao jutros, nemoguća misija, bolje ni ne pokušavati. Toliko sam moćan da upravo odlazim potpisati sebi djelomičan otkaz, to jest na dio radnog vremena, ako ga ne potpišem neće biti valjan. Mislim da ove čarape nisam upotrebio u nitijednom postu. Zasad u Rijeci još ima zraka.
nevjerojatne dnevne promjene vremena, blago onima koji su pobjegli iz gradova, u prirodi mogu disati, na moru se okupati između dva pljuska. ostalima ostaju sparine naše svagdanje...
komunicirao sam danas s kafkinim duhom u kabeceu, ispričao mi se što je sve točno pogodio. bedara, idem barem na ručak vani kad sam već vani i kad sam prije toga skoro tri sata proveo sjedeći u društvu simpa pauka, nije mi bilo do fotkanja. morali smo zahvaljujući zakonu promućurne avangarde našeg demokratskog društva sjediti vani i onda je pljusnulo, no sve smo svejedno stoički izdržali pa i to što sam ja jeo malu picu s pršutom i sirom umjesto male porcije pršuta i sira. sve je dobro nakon onoga...
Inače izgleda da su svi naši ugostitelji suglasni oko politike cijena, ožeži dok možeš.
Blogam od samih početaka, nažalost moj glavni izbor je bio blog.hr jer sam isto kao i Darius procijenio da će to biti najposjećenija domena. Politika uredništva je od početka do danas ostala ista, forsirati prijatelje i huškati pse kojima pljuvačka curi preko gubica na neistomišljenike. Sjećam se koliko je na počecima veličana jedna blogerica, dok je npr. druga, koja sad uzgred objavljuje par knjiga, a pisala je kao halterego bila ignorirana, tada nije bilo previše blogova i ne stoji obrana da se sve ne može primjetiti.
Ignorirana je bila i, ja bih je nazvao splitsko dubrovačka grupa, vjerojatno najjača na ovoj domeni, satie, pg, manta, medusa, pooka, neću nabrajati dalje jer sigurno nekog izostavljam, zanimljivo dubrovčani su jaki i na blogeru.hr i svejedno prilično marginalizirani. Onda je došlo jedno čudno vrijeme, poklopilo se da anderlon odgovara na naslovnici i da naglo jačaju liste, do tada su od coolera svi čitali praktično samo sadistica.
To naravno nije predugo trajalo, većina najboljih je napustila ovu adresu, ali je stigla nova generacija fightera, to su svi ovi koje danas komentiram i koji kod mene komentiraju. Nakon preuzimanja od strane nove.tv, jedina politika je izazivati što više svađa među blogerima, jer inače ovako uređivana besmislena naslovnica ni privilegirani blogovi ne bi imali komentara, niti posjeta, a baš to šefovi traže. Treba propagirati histeričnog babu ili duška, mudana ili adulta il referendum ili njegovog ženskog alter ega, depiliranu miljenicu uredništva, da ne nabrajam dalje.
Ja ću vam bez problema nabrojati trideset kvalitetnih blogera, a vi me iznenadite pa nabrojte petnaestak s listi...
p.s.
partizAna hvala, cura zbilja super pjeva, nažalost fotke mi nisu baš uspjele,doći će ona ponovo kao zvijezda u ove krajeve ;)
Sinoć razočarenje u Opatiji. Dva benda, u obadva vidi se školovani glazbenici, ExTempore Orchestra i Mario Canonge Trio. Drugi sastav, nadovezat ću se na prethodni kompliment, još i vrhunski profesionalci. Jazz bez duše.
Kod auta nas čeka maca. Odlučimo još malo sjediti na friškoj ariji. Društvo ne vjeruje, štogod kažem maca me posluša. Nisam je uzeo sa sobom, dok sam bio na veceu društvo je potjeralo.
Ne sjećam se koncerta, kad su baš svi iz društva bili ushićeni i oduševljeni, trio iz New Yorka je raspametio sinoć posjetitelje ispunjene opatijske pozornice, jedino se baš nismo mogli složiti je li to jazz s rock upadima ili rock sa jazz improvizacijama. Predgrupa su im bili perspektivni i solidni Varaždin jazz band, dvoumio sam se da li ih slikati za blog,jer odlična pjevačica ima samo 17 godina, a dio čitateljstva štovanog blog portala je ćudoredno jako osjetljiv.
Nakon njih slijedilo je dva sata urnebesa, nismo se mogli odlučiti tko je najveći virtouz na svom instrumentu.
Meni je senzibilitetom i frizurom ipak najbliži bio Medeski.
Poslije koncerta sretoh dosta starih prijatelja,između ostalog legendu Kvesota s drugom mu Elvisom, pa rekoh, ak te Babl ima na svom blogu,daj da te i ja naslikam, svi su bili skeptični da li će se bez blica, koji principjelno ne koristim išta vidjeti.
Ne razumijem, u Rijeci mislim nikad nije bilo više turista . Prepoznajem ih po fotoaparatima i kamerama. Snimaju uglavnom tornjeve, palače i crkve, ja sam vjeran fontanama i autobusnim postajama
Izložba otvorena u Londonu, ova fotka je na aukciji dostigla cijenu od samo 10000 američkih dolara...
