Nedavno sam dobio upit kako profesor jezika može pogriješiti u pitanjima ije ili je. Sudjelovao sam u raspravama oko reforme njemačkog jezika, oduševilo me što su se filozofi izborili da Philosoph ostane Philosoph, dok je fotografima ostao samo Foto. Reformi je jedan od glavnih ciljeva bila smanjiti broj polupismenih stanovnika i ukidanje jezičnih nelogičnosti. Bio sam među prvima koji je primjetio grješku u Pevecovoj reklami "S osmjehom...", ali isključivo zato jer me na završnom pismenom iz hrvatskog učenica upitala, oprostite, jel osmijeh ili osmjeh, odgovorio sam točno, ali sam svejedno provjerio u pravopisu. Ne vidim nikakvu svrhu tog ijekanja, č ili ć se barem razlikuju u izgovoru, mada jedna od najpismenijih blogerica npr. tu redovito griješi...
|