Ne pratim olimpijadu niti me bilo kakav sport ikad zanimao. Portali koje čitam prate pa sam prisiljen sudjelovati. Skinuo sam par fotki, volim iskonske trenutke, kad se ne potiskuju osjećaji. Napominjem da su samo na jednoj slici suze radosnice.
Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...
Važno zbog budaletina koje ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost!