Rat je bio sjajan. Spavali smo po tuđim stanovima i družili se. Prijatelji bi nam dojavljivali na čija će vrata zakucati vojna policija, a mi smo već i teoretski, iz literature zamrzili noćne posjete, ozbiljno smo shvaćali umjetnost. Kod mene su bili i prognani prijatelji kad mene nije bilo. Patrole su bile zbunjene. Kad je bio onaj popis stanovništva za religiju sam rekao dionizijevac, na što me ova naljutila stavivši križić na «sekta».
Zezam se s ozbiljnim stvarima, većina nas se borila i većina nas ostala bez cura, ja nisam.
Svejedno, svi smo nekog izgubili, treba malo promjeniti pravila igre...
p.s.
Sjebao me jedan jučerašnji post, ne želim ga reklamirati...
|