Učenici biraju štrebere za učeničko vijeće. Štreberi su nezadovoljni ako im se oduzme i minuta od nastave pa tužakaju ravnatelju profesore da kasne. Tako sve počne, naopačke. Najgori profesori obično nikad ne kasne.
Više praktično nema mjesta u stanu za njih. Prašnjavije su od onih iz gradske knjižnice. Imam i antikvarijat. Zanimljivo da sam još prije par godina mislio da ih više neće stati na postojeće police. Ipak svaka nova nađe način da se smjesti...
Na x portalu je već najavljena akcija, točno za mjesec dana 24.ožujka, svjetski dan bez kompjutora. Definirana je još jedna ovisnost protiv koje se treba boriti. Prestao sam pušiti, bojkotirat ću akciju.
Zanimljivi su mi oni što se bave nebeskim zvijezdama. Žive u svom svijetu i nekako su drukčiji. I ja sam netko vrijeme maštao postati astronom, doduše bio sam jako mlad 
Izgleda da sam preživio pakleni tjedan. Evo i ručao sam, sutra čak i spavam...
Jučer jutarnja smjena, totalna koma nakon ranog ustajanja, neupotrebljiv navečer. Danas start sa satom razrednika, stara priča, niste fer, za školski ljetopis jedan učenik donio novac, ne manipuliram kao neki u drugim razredima koji se natječu, koji razred će kupiti najviše školskih ljetopisa, al zato učenici manipuliraju učenicima. Nakon toga fol priprema za županijsko natjecanje, svi zaboravljaju sve što se može zaboraviti, školska prvakinja zaboravlja i doći. Stariji su ovaj put ozbiljniji, većina sindikalnih povjerenika došla na županijski sindikalni sastanak, sastančimo dva i pol sata. Još nisam ručao.
Da, fotka ovaj put nema veze s tekstom, danas sam dobio žalbu da je sve manje golotinje na mom blogu, ne da mi se sad tražiti, pa jedna čedna iz moje zbirke Paris Hilton...
I ove godine sam obišao glavnu povorku riječkog karnevala. Nisam imao muhomlat, maškare su mi u principu dosadne, al svejedno se dalo snimiti zanimljivih detalja...
I tako će ona meni jučer, usred maturalne zabave, da se ne snalazim u fotkanju. Zato ovdje objavljujem samo fotku njenog partnera, nju sam bacio na x portal. A maturalna ko maturalna, parada neukusa i kiča, al i to je bolje od svježeg izuma ovdašnjih maturanata, drugog maturalnog putovanja 
...
Vidim na zapadu su prosvjednici sve maštovitiji i sve se bolje zabavljaju do neizbježnog sraza s policijom. Kod nas mirna Bosna. Možda budemo imali koji problem kad uđemo u Europu 
Kiša opet vrišti. Popištit ću. Ištem li ja puno, malo sunca, malo duže, za špas duše. Znojim se zarobljen, u stan ukliješten. Prokišile pošumnice. Pušačice plešu plašljivo. Palim televidnicu,puštena će bit teroristica njemačka, dobro je, zgroženi fini građani :D
Na povratku iz Zagreba sam sam u vagon restoranu. Ni konobaru se ne da razgovarati, puna mu kapa pretvorbe.
Svojevremeno sam surađivao na njemačkoj indymediji. Postojali su lokalni ogranci tog u suštini samoupravnog i anarhističnog portala, hrvatski ne. Danas sam slučajno pročitao vijest o sukobu policije i pankera u Freiburgu, pa mi je palo na pamet da možda nešto o tome ima na stranici indymedie. Nakon par godina sam kliknuo poznatu stranicu, postoji izvješće al i iznenađenje, link na hrvatsku indymediu. Odem tamo, imam što vidjeti, s desne strane linkovi na prodavače viagre i porno stranice. Hrvati su zbilja u svemu jedinstveni, nijednu stvar ne znaju napraviti kako valja.
Stara ura ne funkcionira. Njeni kupci su odavno napustili ove prostore.
Ne slažem se kad se umjetnička djela tretiraju kao povijesni dokumenti i neke umjetničke koncepcije smatraju prevladanima. To su originalna rješenja trajnih umjetničkih problema i baš zato su uspjeli artistički radovi uvijek aktualni, neovisno o vremenu kad su nastali i umjetničkom pravcu kojem pripadaju.
Idem u konzum, nema piva ni kruha. Cura zaustavlja kolonu :»Profesore, kako ste ?!» pružam ruku bivšoj učenici :»Doki oki, a ti» «Trudna sam, pas, udala se, prva liga...». Auti trube, sreća da sam ih uvijek učio da govore jezgrovito. Pas otraga u autu plazi jezik.
Nitko ništa ne poduzima, ništa se ne događa, nitko ništa ne započinje niti išta svršava. To je umjetnički svijet Vanesse Beecroft, deset godina mlađe i neusporedivo uspješnije od mene. Zajednički nam je osjećaj statike.
Hodao sam po šumi, po mraku, dobro se snalazim. Izgleda da mi je mrak prirodni ambijent
Mislim da se od umjetnika sa smrću najbolje poigrao Max Beckmann 1906. u «Velikoj sceni umiranja». Ja se nemam vremena na taj način šaliti.
Cure iz Istre koje dolaze u Rijeku u srednju školu, obično su, po mom iskustvu, među najboljim ili najlošijim učenicama. Uglavnom su smještene u učeničkim domovima. U mom se razredu jedna nije snašla, jedina je pala razred i ispisala se, druga je najbolja učenica u razredu.
Jedna djevojka iz drugog smjera je također pala razred, umjesto engleskog izabrala njemački jezik i došla meni u ruke. Relativno dobro smo se slagali. Nije bila na zadnjem satu, kažu, ispisali je. Njih četiri ulovljene u domu da puše marihuanu, tri po kratkom postupku izbačene iz doma, među njima i ona. Za opijanja je kazna obično opomena ili ukor.
