četvrtak, 18.05.2006.

Tematika ljudi s ruba, outsidera, me oduvijek zanimala. Većina njih su po mjerilima današnjeg svijeta bili uspješni ljudi, zatim bi nakon nekog klika, vjerojatno u glavi, slijedio strmoglavi pad. Rus, ulični svirač i beskućnik, kojeg sam upoznao u Berlinu, bio je akademski muzičar. Klošar koji spava pored crkve svetog Jeronima u Rimu je bio uspješni inžinjer. Talijan koji mi je sredio besplatno sranje u ranim jutarnjim satima u veceu na kolodvoru u Münchenu, bio je nekad uspješan poslovni čovjek, sad je beskućnik, al je barem otišao iz svoje domovine da ne sramoti obitelj. Svojevremeno sam pisao o kölnskom beskućniku, koji je za života postao legenda, nakon smrti od smrzavanja, nekoliko mjeseci nitko nije dirao njegov bicikl, privezan za stup u blizini katedrale.
Nisu svi takvi, ima ih i onih jednostavno prirodnom selekcijom nesposobnih za opstanak u današnjem svijetu. Uvijek ću se zalagati za integraciju invalida u društvo, nikad neću dati novčić prosjaku, jer jednostavno poštujem svako ljudsko biće.
19:39 | Komentari (16) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.