Nachtfresser

Danas sam išao provjeriti na željeznički kolostaj, da li vlak do velegrada vozi direktno ili se presjeda na autobuse. Navodno izravno vozi, bez obzira na sve moguće rizike, opet ću putovati željeznicom. Kad razmišljam o kolodvorima i kolostajima u svijetu, zanimljivo je kako su drukčiji od gradova u kojima se nalaze. Salzburg, konzervativni stari grad, sa spomenicima palim njemačkim vojnicima iz oba svjetska rata, salzburški kolodvor je imao u večernjim satima zastrašujući izgled, pornografija, droga, raznorazni sumnjivi tipovi. Prilično liberalna Ljubljana, kolodvor noću zatvoren. Berlin, potpuno o.k., al Berlin je i inače posebna priča. Dobro kolodvor Zoo, stražnji dio, to je već dio turističkog imagea nakon poznate knjige, mora biti par jadnih narkića. U Münchenu je policija bila izuzetno pristojna, iako sam spavao u Che majici na podu, a sam München sam doživio kao grad prilično, recimo tako, ograničenih ljudi. Beogradski i zagrebački kolostaj neću spominjati, na beogradskom sam jednom slasno pojeo čevape nakon dugog boravka u Njemačkoj, na zagrebačkom uvijek popijem pivo prije povratnog vlaka.
Uvijek se sjetim kolodvora u relativno malom Kasselu, to je inače prilično hladan gradić, ljudi nisu previše susretljivi, kolodvor je centar društvenog života, disko i kino rade do kasno, nas troje je spavalo u vrećama na podu, ujutro su došla dva uniformirana tipa, probudili nas, pitali jesmo li dobro spavali i zaželjeli dobar novi dan.