morska iz dubina
utorak, 31.10.2023.
Jedan obični dan
Očito je da su dolazili stavit cvijeće i svijeće. Tragovi voska na crnom mramoru. Sjela sam na kantun te svevremene hladnoće i gledala urezbareno ime. Bilo bi dostatno da samo piše mama.
Ne volim dolazit na groblje. Sve šta mi stane u srce i uspomene nosim uvijek sa sobom. Kult groblja mi je naprosto stran. Odem praznija nego li sam došla.
Nakon godine ipo izbivanja s otoka, uspjela sam organizirat dan i vratit mu se. Na samo par sati. Stari ne može s nama. Ne može ni bez nas. Svaka minuta izbivanja proračunata u tančine.
Hoćemo li samo učinit đir Valom, pitao me.
Nemoj, molim te.
Hoćemo li barem do Rokijevog groba?
Ni to nemoj. Samo ćemo popit kavu kod tete i idemo nazad.
Oliver je taman pjevao Vela Luku.
Jel ti žao šta smo otišli?
Nije. Sve šta mi stane u srce i uspomene nosim uvijek sa sobom.
Mama mi se noćas ušunjala u košmarnu i preznojenu noć. Poljubila me.
Termometar je pokazivao 38.5°. Nadam se samo da je ovo nešto kratko i prolazno. Treba već sutra pričuvat najdraže. Nema Vale koja bi te emocije mogla nadomjestit.
termometar tebi toliko pokazao ????
Ne budi ludo hrabra i ne čuvaj dicuDonabellina • 31.10.2023. u 13:12
Razumjem Te morska...ja več dugoooo nemam bake i dida ali od kad jih nema, nema ni mene na groblje...ne možem ali jih nosim u srcu, često upalim sviječicu doma...Ti se čuvaj, da se ne razboliš, da nisi pokupila koji virus? Želim Ti sve dobro!!!
modrina neba • 31.10.2023. u 13:48
Običan dan ali sa puno uspomena. Nadam se kako ova fibra nije znak onog virusa sa krunom.
gogoo • 31.10.2023. u 15:55
uspomene se isprepliću sa stvarnošću...sve je to život...
smjehotvorine • 31.10.2023. u 18:17
Od dana kada su mu lijes spustili u tu ruznu grabu mene za to mjesto nista ne veze! Mama se ljuti na mene sto ne odem na grob ... ne shvaca da mene za to mjesto nista ne veze ...
Snaga Tvokuna • 31.10.2023. u 21:09
Čuvaj sebe, ti si za sve njih luka.
Lastavica • 31.10.2023. u 21:11
Običan dan s puno emocija i uspomena.
viatrix • 31.10.2023. u 21:27
Ne volim dolaziti na groblje.
matebalota • 31.10.2023. u 22:15
Iskreno i emotivno.
Nadam se da si bolje.
Lastavica dobro kaže. :)*Galaksija • 31.10.2023. u 22:38
Groblja ne volim nikada i nikako.:((( I ja, kao i Ti, sve uspomne sobom nosim. Lijepo, ipak, da si uspjela soći u Valu. Želim TI da temperatura ode čim prije od Tebe. Ljubim!
luki2 • 31.10.2023. u 22:50
Ozdravi brzo !
Ni ja ne volim ici na groblja.lijemudro • 01.11.2023. u 03:11
Mary Frye
Ne plači, ne stoj, nisam tu.
Malen taj grob mojem je snu.
Sad sam i muk i vjetra dah.
I krijes. I snijeg. Svjetla sam prah.
I žuti klas i sunca trak.
I lišća dažd, jutarnji mrak.
Ptica sam let, svod mi je dom.
Zvijezda kad sja, ja svijetlim s njom.
Ne gledaj grob, već suton plav.
Nisam umrla. S tobom sam sva.Dinaja • 01.11.2023. u 05:23
Ja danas radim. Da ne budem sam s mislima u stanu na ovi dan. Jednostavno - radim!
sewen • 01.11.2023. u 05:52
Za razliku od tebe, ja volim groblja i uvijek kada sam duže u nekom mjestu prošećem grobljem. Zastajem, čitam imena, pogotovo ako još ima i dodatnih informacija, što je bio za života. Ponekad zamišljam kako je živio, kako je izgledao kao mlada osoba. Nekome je to čudno, ali takvi smo različiti. Pozdrav šaljem.
Demetra • 01.11.2023. u 10:48
jako lijepo napisano, jednostavna i životna misao u centru,
a oko nje lijepa, meka, nježna i sjetna haljina svakodnevice, bravoBlumi • 01.11.2023. u 12:38
meni je pas izgovor da ne odlazim na groblja, nas dvojica čekamo vani, ja sam ove godine tek po drugi put dkoknuo na ono gdje sam dao urezati svoje podatke, jedan me detalj zanimao. Čuvaj se, fibre i slabost su mi jako mrski.
NF • 01.11.2023. u 13:45
I ja sam jucer svojima bio u posjeti na groblju..
Euro • 02.11.2023. u 09:28
Hvala vam svima šta ste tu...grlim:-)
morska iz dubina • 02.11.2023. u 11:46
Da običan dan?! Sve pršti od emocija. I mama i vala i onaj što vas čeka doma. Nadam se da si danas dobro.
Šušunjara • 02.11.2023. u 11:59
Vala ostaje zauvek u srcu ideo nje je pored tebe, ali život teče dalje...
mecabg • 02.11.2023. u 17:01
Mnogo emocija i uspomena a samo "običan" dan
WORLD OF A DREAMCATCHER • 03.11.2023. u 10:50
Hope everything goes well for Drift Boss you, get well soon
mathew23 • 13.11.2023. u 08:21
utorak, 24.10.2023.
Pobuna
Na toj farmi je stvarno bilo sloge. Sophia, Emma, Isabella, Olivia, Ava, Emily, Abigail, Mia, Madison, Elizabeth...ta tko bi im svima zapamtio imena. Sve odreda ljepotice. Rasne. Blagoglagoljive. Putene. Ni pretile, ni mršave. Baš onako taman. Na dnevnoj bazi vrijedno su odrađivale svoje obaveze. Inače, oštre na jeziku spram aktualnih društvenih zbivanja, najradije su vrijeme provodile zajedno. Noću su, stisnute jedna uz drugu, spavale pod istim krovom. Prava mala zajednica velikog srca i plemenita duha. Milina ih je bilo gledati. Barem izdaleka. Onako kako ih je sam kroničar uspijevao ponekad vidjeti iz susjednog dvorišta.
To jutro im je iznenada nabasao poslodavac i ubacio u dvor kuštravog Johna. Rekao mu je zapovjednim tonom, pokaži tko je gazda!! Do Uskrsa želim imat spremnu robu na tržištu. Znaš i sam kako pilići idu ko alva.
I John se zbilja rudarski bacio na posao. Sve ljepotice su ga obožavale i utjecale se koja će mu biti milija. Najveći dio dana ipak su razmjenjivale svoja iskustva i osobne priče. Naprosto su bile nerazdvojne.
Jedno povečerje, John je prpošno uletio u kolibu i rekao da sutra ujutro dolazi drug Orwell te će izabrati najljepšu i najpametniju među njima. Ljepotice su se međusobno pogledale i u tom trenu nastalo je rasulo. Dio njih je kriještao govoreći da Orwell i jest drug, dio da je gospodin, dio pak da je vidovnjak, manjina da je svećenik, rabin ili muftija. Raširile su krila, zakobrljile panđe, naoštrile kljunove i krenule jedna na drugu.
Strahota, rekao je kroničar koji je obašao ratište u kojem je preživjela samo jedna. Zadnjim atomima snage, prije nego li je izdahnula, rekla je, mislila sam da ćemo se počepušat oko toga koja je ljepša i pametnija, a ne oko ideoloških razlika.
Sutradan je osvanula naslovnica mjesnih novina. Velikim slovim je pisalo: Orwell živi vječno. U podnaslovu je stajalo, kokoši su htjele vlast, al svinje su ipak svinje.
Svatko nosi svoju glavu na ramenima.
Ponekad je dobro biti tek besmislena curica i promatrati svijet.
Zapravo učiti.Galaksija • 24.10.2023. u 15:37
A sve je počelo ka pornić..... (Prva misao je - prva misao!)
sewen • 24.10.2023. u 15:59
I tako se nadje uvijek neki diktator koji kokošinjac može pretvoriti u dvorac s manirima
Donabellina • 24.10.2023. u 16:22
Za sve su krive ovce
koje su mislile od lava da je njihov ovan predvodnik :))mecabg • 24.10.2023. u 17:16
davna alegorija oživjela tvojim izričajem... moćnim...
Dinaja • 24.10.2023. u 17:42
granica kokošarenja i ljudskosti vjerojatno je u sposobnosti da se odreknemo dijela sebe i onoga što držimo vrijednim, u korist nečega što bi moglo biti jedno, zajedničko i poticajno
riječi su ipak samo riječi, pa kada zabole druge ljude trebalo bi se sjetiti kako se od njih ne umire; djela su tu mnogo značajnija i važnija
vrijedna alegorija :)j. • 24.10.2023. u 19:52
Interesantno ....
Snaga Tvokuna • 24.10.2023. u 20:58
Uvijek problema sa "životinjskim carstvom".:)
viatrix • 24.10.2023. u 21:57
Genijalna si!:)))) Ljubim!
luki2 • 25.10.2023. u 00:47
Poučna priča. A događa se često, u nekom obliku.
Lastavica • 25.10.2023. u 06:00
Ko što ti kažeš, zavist je teška, neizlječiva bolest.
Sarah • 25.10.2023. u 06:36
Kokoske su kokoske..
Euro • 25.10.2023. u 06:55
haha kokoše. Baš fora ispričano.
Šušunjara • 25.10.2023. u 07:35
@sewen tvoj komentar je sve :))))) pornić na blogu :)))
WORLD OF A DREAMCATCHER • 25.10.2023. u 08:28
vidiš ti to...
smjehotvorine • 25.10.2023. u 10:42
Ušao san u sobu, sve pozatvara. Osta u mraku i počeja luđački smijat . Svinje su ipak samo svinje.
matebalota • 25.10.2023. u 10:57
da je priča iz Finske, dobio bi John batina, još za vrijeme štrajka
Blumi • 25.10.2023. u 17:27
svinje uvijek pobjeđuju, a seks je ovdje tako obećavao, da se razumijemo, nisu ni orwel ni autorica posta krivi
NF • 25.10.2023. u 17:50
Hvala vam svima....neki su me od vas baš nasmijali:-)))
morska iz dubina • 25.10.2023. u 18:56
GENIJALNO.
Žena je ženi baš - vuk.
Ili kokoš kokoši, svejedno.
Uglavnom topp tekst.konobarica • 26.10.2023. u 10:26
Svinje su ipak svinje...a ima jih:))) znaš me orazpoložiti!
modrina neba • 26.10.2023. u 11:37
Zanimljivo!
TiFiT • 28.10.2023. u 21:16
subota, 21.10.2023.
Vrime blaženstva
U okruženju Vale su otoci Trstenik, Pržnjak Veli i Mali, Gredica, Lukovac, Zvirinovik, Gubreša, Objak, Kosor...Nema stope mrkente koju s rođacima nisan prohodala. Nema grote u koju nismo skočili, okupali se, vadili lumpare, grce, vlasuje, rake kosmače, brali kapare, zeje slašku. Rukon smo u plićaku vatali hobotnice. Udicon lovili ciple, pirke, kneze, ušate, bukve. To smo onda sami čistili i frigano izili. Znali smo koje se ježine jedu pa smo ih sami izranjali, prepolavljali pošadon, vadili svježu butargu i jeli s bokunon kruva.
Nikad, baš nikad od roditeljstva nismo čuli prijeteće, nemojte se tu kupat. Duboko je. Otvoreno je more. Moga bi doć morski pas ili velika murina. Nikad baš nikad nismo čuli, ne hote tamo po pustopoljinama jer ima poskoka, kravosica, crnih udovica, divjih svinja. Nikad se nije radila drama ako smo stali na ježa pa su nan posli iglicon vadili bodje. Ili se izboli na kupine. Isto je bilo na ubode osa, jata komaraca, papatača. Bilo je razbijenih ruku, nogu, brade, ogrebotina, posjekotina, gipsa...al nije bilo drame. Otok je nosija takvo odrastanje ka podrazumijevanje. Nosija je, u zraku, lakoću postojanja bez velikih ustega. Nije bilo kućnog reda jer smo živili pod vedrin nebon. Mogli smo sve.
Jesu li naši roditelji bili nemarni? Neodgovorni? Neupućeni? Ili nas malo volili?
Rasli smo ko samoniklo bilje. I svi odreda odrasli.
A danas?
Ima li previše ne ovo i ne ono?
ništa danas od dječje slobode : moji unuci nisu smjeli skakati po maloj lokvici od kiše , to pamtim iz našeg zajedničkog čuvanja, nisu smjeli u robi za vanka ići u pješćanik igrat se......Neću dalje, ali ih je mater displinirala : skidaj postole, peri ruke i oblaći kućnu robu.
Donabellina • 21.10.2023. u 15:14
Divota:-) divota od djetinjstva!
Nisam lovila hobotnice rukama, ali sam do prvog srednje negdje, imala krastava koljena:-)( vozilo se bicikl s rolama)
Moji unuci su dosta slobodni, ali ni približno nama.
Više je opasnosti od ljudi, nego od zviri i beštimja:-(Sarah • 21.10.2023. u 16:39
previse danas, nemoj ovo, nemoj ono..
Euro • 21.10.2023. u 16:47
I mi smo odrastali slobodni. Bilo je samo važno prije mrklog mraka doći kući. Moja su djeca imala svoje livade, svoj potok, susjedske voćke rekla bih da si ti imala ljepotu mora i otoka, a moji šumu, potok, livade. Krasno si opisala svoje djetinjstvo, uživam kao da mogu vidjeti.
Demetra • 21.10.2023. u 16:50
Moja teta je znala reć, ne malaj vraga na zid...
Kad stalno zoveš nesreću ona i dođe...malo se sad preterano brinemo o svemu.mecabg • 21.10.2023. u 17:27
sretno djetinjstvo put ka sretnoj starosti... tvoj put je to... koračaj...
Dinaja • 21.10.2023. u 19:49
divno djetinjstvo si imala :) a danas...što reći...moji dečki sretno odrastaju jer imaju krasne roditelje koji im posvećuju puno vremena i bave se puno njima.
smjehotvorine • 21.10.2023. u 20:15
Nema previše ne ovo, ne ono...Znaš zašto?! Jer živimo u potpuno drugačijem vrmenu, uz potpuno drugačije opasnosti. I da, malen treba uvijk upozoravati. Kasnije će shvatiti koliko je to nužno i koliko bi bilo drugačije da ih se samo pusti...Ljubim!
luki2 • 21.10.2023. u 20:17
Bilo je veranja po drveću i padova, ogrebotina i sunčanice a danas te gaze vozila i pljačkaju. Ma pazili su i tada na nas.
gogoo • 21.10.2023. u 20:45
@AnnaBonni......danas ni dice u dvoru nema...di su nestale one igre isprid kuće....
@Sarah.....kažu da smo nostalgični za mladošću..:-)).al ja sam stvarno strepila za moje cure kad su kasno dolazile doma....svašta se zbiva vani...i zasigurno sam ih davila sa nemoj ovo i ono puno više nego mene moji u ono moje vrime..:-)
@Euro.....kako je mobitel postao glavna igračka očito je da ih više treba upozoravat na sadržaje, a manje na vrebanje ikakve opasnosti u prirodi...
@Demetra.....slična djetinjstva se lako prepoznaju...naročito ona ispunjena bojama i mirisima:-)..pozdrav veliki:-)
@mecabg......sad više brinem za unuke nego li sam brinula za vlastitu djecu....:-)
@Dinaja.....koračam, draga moja...zahvalna za trajne pečate djetinjstva:-)
@smjehotvorine...i moji su unuci pod budnim okom svojih brižnih roditelja....sve je ispunjeno nekim razigranim obavezama...ni sjena
mog djetinjstva...
@luki2...svjesna sam ja, luki, novih vremena i posve drugačijeg načina života.....nema druge nego prilagođavat se:-)
@gogoo.....o, ooo, oooo...veranja po drveću pa ko će na više grane, pa branje voća i ravno sa stabla u usta.....pazili su na nas, naravno da jesu....:-)morska iz dubina • 21.10.2023. u 21:09
Sve san s tebon proša.
matebalota • 21.10.2023. u 21:16
Draga morska ja nisam imala ništa:(( pa sam zato svojoj djeci dala što meni moja mama nije nikada...svoju ljubav...ja još danas pomažem svoji hčeri i sinu ako možem...kome, ako ne njima.
modrina neba • 21.10.2023. u 21:31
Nekada treba "tresnuti" da se nešto nauči.
viatrix • 21.10.2023. u 22:31
Previše toga znamo, u ovo doba digitalne tehnologije, društvenih mreža. Bombardirani smo lošim vijestima, stalno smo u strahu. Prije se nije toliko toga znalo isti tren, opuštenije se živjelo.
TiFiT • 21.10.2023. u 23:03
Heh, danas kad dijete padne i dovedeš ga na hitnu, sve se prijavljuje policiji i Centru pa onda imaju probleme koji nikome ne trebaju u životu... Razumijem zašto opominju.
Dovoljno je otići na forum i čitati što pišu roditelji...da se zgroziš...Galaksija • 21.10.2023. u 23:33
Sve napisano vraca mi dane moga djetinjstva pred oci. Jedva sam mogla iscekati ljeto pa da pobjegnem u okrilje moga dida...njegovu Valu ...polja,vocnjake,more,mreze,parangali...bili su to moji najsretniji dani...
Pazilo se na nas djecu,ali smo imali i slobodu. Ovo danas je potpuno druga priča...Isabel handmade • 22.10.2023. u 01:14
Bolje su poznavali prirodu i živjeli u suglasnosti s njom
Lastavica • 22.10.2023. u 06:59
pretpostavljam da bi bilo zanimljivo čuti tvoj osobni odgovor, tj. kakva si ti mama ili baka, ona brižno stroga ili ona opuštena koja sve dozvoljava
p.s.
sjećam se života kod mojih bake i djeda na selu, nisu im sva djeca preživjela, njihova je utjeha bila "Bog dao, Bog uzeo", e sad ...Blumi • 22.10.2023. u 12:00
Sretno i lijepo odrastanje ispod plavog neba i dubina mora:))
Danas je puno onoga, pazi! S razlogom. Svijet nije ono što je nekad bio.Razmišljanja jedne žene • 22.10.2023. u 18:25
Kada razmisljam o svom djetinjstvu nije bilo toliko NE kao sto ga ja danas izgovaram svojoj K.
I svjesna sam toga ... ali .... pisala bih sad svoja opravdanja do sutra ...nema pravog opravdanja! Jednostavno je tako :/Snaga Tvokuna • 22.10.2023. u 21:35
@matebalota....drago mi:-)
@modrina neba......mislim da većina nas pomaže svojoj djeci dokle god smo živi:-)
@Voatrix...bome, nekada da:-)
@TiFiT...nekad nam je od rodbine stizalo pismo iz Australije za mjesec dana...danas smo kao za istim stolom;-)
@Galaksija...izbjegavam sve forume i sve šta bi me bez potrebe streslo...
@Isabel handmade....... priznajem da sve šta pišem o djetinjstvu nije nikakva nostalgija...samo bljeskovi sjećanja i usporedbe s današnjom djecom
@Lastavica...itekako smo upoznali prirodu, njene zakonitosti i poštivanje:-)
@dražeN ;-)..... ti si vidoviti Dražen...očekivala sam od tebe takvo pitanje:-)))...kao mama sam bila solidno liberalna i vratilo mi se sretno...s unucima sam stalno na kočnici...ajme ovo, ajme ono, pa pazi ovo, pazi ono...sva sreća da su još mali pa mi ne mogu reć da sam dosadna baba;-))))
@Razmišljanja jedne žene....ni svijet, ni mi nismo kao nekada:-))
@Snaga Tvokuna....razumijem ja tebe i sve mlade mame....ima razloga za strahovanje, al ne smije se život pretvorit u pakleni strah....
@morska iz dubina • 22.10.2023. u 22:00
eh, ja sam se skoro utopio u vojsci, u mostaru morao sam isprobati kupanje u neretvi kao uostalom i skoro sve zabranjeno
NF • 23.10.2023. u 12:10
Da, upravo.... sve je postalo forma, manje smo se koncentrirali na sadržaj. Imam jednu susjedu, stalno djeci "ne ovo, ne ono....". Ne mogu ni s njom 5 minuta lijepo i smireno na klupi porazgovarat. Pusti djecu, neka padaju, neka rastu. Neka se uče na greškama. Tako će najbolje odrasti. ;)
Pozitivka • 23.10.2023. u 14:02
Tek sada uviđamo kako smo bezbrižno djetinjstvo imali...da nismo bili samonikli ne bi odrasli...još su živa sjećanja...:-*
agava • 23.10.2023. u 16:20
I dalje tvrdim i stajat ću iza toga da je naša generacija imala bezbrižnije djetinjstvo :) Staneš na ježa, bilo je "e neka ti, naučit ćeš" :))) i naučili smo na blesav način svašta ali smo uvijek nosili osmijeh i nismo lutali pod staklenim zvonom...
WORLD OF A DREAMCATCHER • 24.10.2023. u 08:49
@NF...haha...nadam se da si bio uspješan u zabranjenoj zoni:-)))
@*Pozitivka..... e da je nać pravu mjeru slobodnom odrastanju:-)
@agava505.....tek kad uspoređujemo osvijestimo ljepotu:-)
@WORLD OF A DREAMCATCHER.....jedan put pecnuti teško da smo ponavljali i drugi put:-))morska iz dubina • 24.10.2023. u 15:26
srijeda, 18.10.2023.
Pale sam na svitu
Grom je udrija tako jako da se cila kuća zatresla. Srce mi je poskočilo i priskočilo. Izletila san van iz kreveta i prvi put u životu se prestravila munja koje su parale nebo. Nestalo je struje u kući, u Vali, na cilon otoku. Mrak me posve obavija. Nelagoda se uvukla u svaku poru moga bića. Ne volin straj. I ne volin se bojat. A jesan.
Upalila san šteriku. Toga je u kući uvik tribalo bit na pretek. Jer se ovako nešto često događalo.
A u dnevnom telefon na podu. Crn ka ugljen. Utičnica izbačena iz zida. Ruter od interneta pripolovjen. Na pločice od poda dvi velike crne mače. Tu je udrija grom.
ON u Splitu, Stari u prizemju. Spava ka top, nagluh. I da je deset puta jače udrilo ne bi čuja. A zimsko doba i u Vali nikoga. Sama. Istinski sama.
S neba i dalje rafalna paljba. Bombe i smak svita. Na mobitelu i signal mrtav. Nikoga dobit, nikoga čuti. Jesan li ja Pale? I jesan li sama na svitu?
Vratila san se u posteju. Pokrila krturon po glavi i rekla, nek bude šta ima bit.
Ujutro se sve smirilo. Stari se popeja na doručak. Pita me da jesan li čula kako je po noći nešto škrabalo. Sigurno su bile maške. A ja pitan njega da je li vidija kaiće isprid kuće. Kaže da nije. E, pa nemaš šta ni vidit. Manjega je potopilo, a velemu se otkinila cima i vaja ga poć tražit.
Male priče iz malega mista , proživljene i isinite,
Dobro si ti izdurala !Donabellina • 18.10.2023. u 17:20
Ni ja ne volim kada grmi. Nama je udario u antenu na krovu, sve je krepalo, televizor, rekorder, struja u šparetu skurena. Dva dana kasnije antena je skinuta, o trošku što reći.
Kako si riješila sve što je trebalo?
Pozdrav.Demetra • 18.10.2023. u 17:28
Gadni su ti velikonaponski udari, vidio sam dosta vrhova planina sa tragovima tih udara. Cimu, muring, špring a i pandul sam morao dobro znati .
gogoo • 18.10.2023. u 18:30
Jeste ga našli?
sewen • 18.10.2023. u 18:35
Znam da je smešno, ali bojim se grmljavine...
kao da time mogu sprečiti munje i gromove:))mecabg • 18.10.2023. u 20:09
@AnnaBonni.....proživljeno i preživljeno:-)
@Demetra.....u toj šteti najviše je patila izolacija....samo jedan terenac za Korčulu, Mljet i Lastovo....dakle, načekali smo se dobit telefon, internet, signal moba .... do rada sam samo učvrstila postavke robinzonskog života:-))
@gogoo.....svo znanje privezivanja je palo u vodu pred tako moćnom silom...
@sewen....mali kaić se potopio isprid kuće, većeg smo našli u mandraču u starom dijelu Vale...štetu sanirali i nastavili dalje...nema druge, a ni treće:-))
@mecabg.....nikad se ja grmljavine nisam bojala iako je u našoj neposrednoj blizini grom usmrtio 19.mladića na pragu kuće...nakon ovog iskustva strah se rodio ..e, sad u Splitu se ponovo izgubio...velika je to razlika grad i totalna osama...morska iz dubina • 18.10.2023. u 20:21
Joj, točno sam osjetila taj strah. Ne volim grmljavinu; Goldie je bila hrabrija od mene...Ja bih se najradije bila negdje sakrila, a ona - ništa. Ljubim!
luki2 • 18.10.2023. u 23:52
Strašne sile prirode. :(
Galaksija • 19.10.2023. u 00:12
Bila si stvarno Pale... kada grmi sjetim se utjehe mog nonićs... ma to sveti Ilija gromovnik vozi svoja kola... to me i danas smiruje...
Dinaja • 19.10.2023. u 01:56
Stari te uči kako je sasvim u redu ne čuti..:-) nisi ti Pale, ti si hrabrica:-*
Sarah • 19.10.2023. u 06:27
Ti mene vratiš u djetinjstvo i život na otoku. Tako si lipo ovo ispričala.
Nije smišno, ali na trenutak sam se nasmijala kad su nestali kaići..
Krtur ;-))Šušunjara • 19.10.2023. u 07:31
Bogami dobro grunulo.
Euro • 19.10.2023. u 07:33
Ne možeš protiv sila prirode :( Ne volim grmljavinu, još manje munje i nevrijeme, izaziva nemir... A nemir je nešto čime se teško nosim...Ni Zagreb nije bajka u takvim situacijama ali točno znam taj osjećaj-dolje na našem Jugu osjeti se mnogo intenzivnije...Ali doista su čudna ona jutra poslije-onaj smiraj kao da se ništa nije dogodilo
WORLD OF A DREAMCATCHER • 19.10.2023. u 08:16
ovaj put iznimno odgovor na prvi dio inače kao i uvijek razumnog komentara kod mene, samo rješenje stropa za prvu nuždu je 2000 eura :(
NF • 19.10.2023. u 08:49
@luki2...svi naši psi su se očajno bojali grmljavine...skoro isto kao od petardi...samo šta ih srce nije izdalo..
@Galaksija....onda tek vidimo kako smo sićušni i neznatni,,,,
@Dinaja...sv.Ilija gromovnik je stvarno znao bit silan u Vali...naročito nakon mjeseci i mjeseci suše....
@Sarah...skoro pa se bojim šta bi me još sve mogao naučit:-))))...a iskreno, bilo je dana kad je baš trebalo bit hrabar:-)
@Šuši draga....lako nas lipa sjećanja vrate unazad....i rado im se vraćam ..izmame mi osmijeh i spoznaju čemu me sve boravak i življenje u prirodi naučilo.....a za krtur si dobila odgovor u jednom postu...jorgan:-)))..i naravno, zagrljaj obavezno:-)
@Euro....grunilo, moj Euro, samo tako...spojilo nebo i zemlju i da je bila ne znam kakva potreba izić vani i sjest u auto, bilo je neizvedivo...
@WORLD OF DREAMCATCHER....ne triba tebi ništa dočaravat kako to izgleda...ti si moja otočka...sve znaš i sve nosiš u krvotoku:-)
@NF..... znam ja da je trošak ogroman...al pomislim na tren da je jeftinije od pogreba ..i zato me raduje da ste vas troje ostali netaknuti....da ti je Jina poklopilo srce bi ti se raspalo od tuge...pa kažem.... dogodilo se malo da se ne dogodi puno...pozdrav:-)
vmorska iz dubina • 19.10.2023. u 14:11
Volim gledati kada sijeva sa sigurne udaljenosti.:)
viatrix • 19.10.2023. u 23:15
Kako ponekad zavidim na tim tvrdim snovima, da jesu li bile maške :)))
Nisa • 20.10.2023. u 08:19
@Viatrix...... je, je ...lipo je to i fascinantno gledat...samo malo iz daljeg:-))
@Nisa...... zavidim mu i ja, draga Nisa...nikad, baš nikad u životu nisam takvim snom zaspala....zagrljaj ti šaljem:-)*morska iz dubina • 20.10.2023. u 12:02
Danas.... što manje vidiš i znaš - to bolje. ;)
Pozitivka • 20.10.2023. u 13:53
Priča je vrlo slikovita i dojmljiva. Iz nje se osjeća strah i nelagoda uzrokovani silinom prirode, ali i hrabrost u suočavanju s tim strahom. Izolacija i osjećaj usamljenosti dodatno pojačavaju napetost. Tvoja priča je podsjetnik na to koliko smo mali pred snagom prirode, ali i na našu unutarnju snagu koja nam pomaže da se suočimo s takvim situacijama.
Potok • 20.10.2023. u 15:13
u strahu su velike oči, a kad vidiš kako si mali pred prirodom ne preostaje ti nego širom zatvoriti oči
Blumi • 20.10.2023. u 19:17
@*Pozitivka......al ja volim znat:-)
@42 Potok......tko živi u prirodi, daleko od civilizacijskog dosega, vrlo brzo shvati koliko je malen, neznatan ali istovremeno ovisan o suživotu s njom, veličanstvenom u svim svojim pojavnim oblicima.....hvala ti:-)
@dražeN ; ).....u više navrata sam se našla, na moru i kopnu, kad je trebalo širom zatvorit oči....ali nema ti druge, prepustiš se jer s višom silom nema pregovaranja, samo sreće:-)morska iz dubina • 21.10.2023. u 07:50
Predivno si to naslikala. Predivno.
matebalota • 21.10.2023. u 12:19
ponedjeljak, 16.10.2023.
Jedna iz busa
Matere ti one misliš li ti stat mlit? Iđeš li su menon? Iđeš. E, ako iđeš onda muči, mlika ti materina.
Ako ne iđeš, iskoči iz busa, đava te odnija, dabili odnija.
Odnija đava tebe i ko me namirija na te, govno od čovika. Ti ćeš meni reč da začepin gubicu. J...benti sve od doli pa nagori.
Od doli? A šta ti to od doli kod mene nevaja? A primaš ga svaku noć. Je li? A šta mi to nevaja od gori? Oćeš reć da nima mozga u me? Bi li ti da ti zalipin jedu zablejušku, kozo jedna divja.
Divja koza ti je mater i od matere mater, mlatimudane jedan. J... benti dan kad san stal prid oltar su tebon.
***
Počelo je vrcat na veliko. Sidili su isprid mene. Tribala san buson do pazara. Ali stanica ranije je ipak bila sigurnija. Njih dvoje, roba od kojih zrelih tridesetak. Rekla bi, vlaški đir, al da se niko ne uvridi.
Ako nisu svoji u glavu, žao mi. Ako jesu, još mi više žao.
Okrenemo li se oko sebe, život cvate u pričama. Triba samo ubrat.
Nasmijala sam se do suza čitajući pa odjednom ka da mi vrag zablejušku zalipija uozbiljila se na mrtvo ime...ne pitaj zašto, ali znaj da san guštala...guštala...ma sila si najsilnia...lp
agava • 16.10.2023. u 16:07
Imaš zanimljive susrete u javnom prijevozu. Uvijek me iznenadi dijalekt, odlično zabilježeno. Pozdrav šaljem.
Demetra • 16.10.2023. u 16:14
Dugopolje's tolking !
( jesam dobro napisala ? )Donabellina • 16.10.2023. u 16:33
Hvala na komentaru. lp
zemlja2 • 16.10.2023. u 16:34
nasmijah se...baš...
Dinaja • 16.10.2023. u 17:21
Dugo se nisam vozio javnim prijevozom. Ima zanimljivih zgoda.
viatrix • 16.10.2023. u 17:41
E! I oni se ne uvrijede. Sve se to zaboravi. A ja bi nakon minute pobjegla od takvog tipa.
Sarah • 16.10.2023. u 17:56
Zamisli,a ja kad san se busom ovo lito vraća u Švabiju, sidi čovik isprid mene sam i priča, svađa se, miri se pa opet priča i mlari rukama... Dobrih 1000 km....
sewen • 16.10.2023. u 17:57
Roman se može napisati ako se češće voziš javnim prevozom :))
mecabg • 16.10.2023. u 18:29
Tako je. Što se može čuti u tramvaju ili busu - takvih priča nema nigdje. Valjalo bi sve to bilježii...Pa izdati kao humorističku zbirku.:))) Ljubim!
luki2 • 16.10.2023. u 19:53
Zanimljivo ali bolje da su oboje odmah iskočili iz busa. U zadnje vrijeme češće idem javnim prijevozom pa čujem svašta, uglavnom razgovor preko mobitela a neki ne znaju potiho.
gogoo • 16.10.2023. u 20:23
U pravu Si...kad moraš sa busom tamo možeš svega i svašta vidjeti i čuti...sreču imaš ako te nešto ne "doleti":)) dobro da Si otišla prije dole i ja bi...nikada neznaš....
modrinaneba • 16.10.2023. u 20:34
svi ljudi u svojim odnosima imaju neki tajni kod koji im služi kako popis pravila koja se poštuju... nama ostalima nekada takvo što može izgledati čudno i suludo, ali kod drugih to funkcionira bez problema...
j. • 16.10.2023. u 21:26
Stravično.
Galaksija • 16.10.2023. u 22:29
da li je lako šutjeti ... ne znam
Blumi • 17.10.2023. u 01:33
Koma! Ovako napisano je za dobro se nasmijati,ali uzivo teski jad
Isabel handmade • 17.10.2023. u 04:27
dobro da se nisu potukli :)))
smjehotvorine • 17.10.2023. u 06:58
Hehe a to domacinsko seksualna prica..
Euro • 17.10.2023. u 09:25
Izbor je naš. ;)
Pozitivka • 17.10.2023. u 13:04
Hvala svima na "bus komentarima" :-))
morska iz dubina • 17.10.2023. u 15:00
i ja radije izađem stanicu ranije
NF • 17.10.2023. u 21:40
četvrtak, 12.10.2023.
Priča iz butige
Zorom u sedam već sam u marketu. Minut mi do njega. Gužvu stvaraju sakupljači boca i premalo zaposlenih. Blagajnica napušta svoje mjesto, prebrojava boce i ponovo se vraća. Svako malo tako. Ispred mene povratnik boca. Dobiva za njih 1 euro i 7 centi. To stavlja u džep. Blagajnica mu za dvije boce vina izdaje račun na 5,98€. Svaka po 2,99€.
I sad nastaje ono mučno. Kupac plaća s novčanicom od 10€. Na pultu mu stoji račun i povrat novca u iznosu od 4€ i 2 centa. Sakupljač ronza. Da mu treba vratit 6€ i 2 centa. Blagajnica, strpljivija od strpljivosti, pokazuje mu račun i stentano objašnjava. Jedan put, dva puta, pet puta. Ali nema šanse. Ovaj zajunio, dreči, viče, urla. Psuje državu, lopove, blagajnicu koja ga potkrada. Vidim, njoj se tresu ruke, glas podrhtava.
Teško mi gledat. Pa zarežim. Koji klinac maltretirate blagajnicu. Ako ne znate zbrajat nije vam ona kriva. Država još manje. Pridruži mi se, u trenu, zborno pjevanje svih iza mene. Izgleda da je uvijek važan onaj prvi glas. Unese se on meni u facu. Zacrveni ko poma. Vidim ja, taj bi i ubio. Odložim košaru, posve mirno izvadim mobitel i kažem, bit ćeš ti tiši i mekši kad ti zazovem policiju.
Odmaknuo svoju facu od moje. Iskobečio oči. Strpao dvije boce vina u plastičnjak i ode. Na vratima još jednom opsuje lopovsku državu i nestane.
Teško utješit blagajnicu da postoje ljudi kojima dokaz nije meritoran. Da karakter isplivava uvijek i svagda. Da je bespredmetno nervirat se zbog glupe klauzule kako je kupac uvijek u pravu.
Zahvalila mi na zaštiti i rekla, on je ovdje svaki dan. A vi niste svaki dan u vrijeme kada je on.
I drhtavom rukom mi izda račun.
I onda pogledaš film " Blagajnica hoće ići na more " i bude ti jasno, da blagajnica radi i broji TUĐI novac , a svoga nema dovoljno
Tužne su naše slike iz životaDonabellina • 12.10.2023. u 14:51
Nikad neću shvatiti potrebu ljudi za agresijom, bilo koje vrste.
Ova je životna, svakodnevna, realna.Lastavica • 12.10.2023. u 15:00
e moj Bože...što sve one ne dožive :(
smjehotvorine • 12.10.2023. u 15:44
Bidna žena...toliko je psihijatrijskih slučajeva svugdi oko nas. Valja samo povisit ton i uglavnom se pokunje. Samo ima i onih koji se smantaju....pazi se.... Čuvaj se....
sewen • 12.10.2023. u 16:02
eh da, sve će biti u redu kad takve poslove preuzmu roboti,
da sam malo pokretniji već bi odavno posjetio Smart Konzum u Kurelčevoj
p.s.
inače, u obranu pijanca, popij ti pola litre rakije za dobro jutro, pa vidi kako ćeš dobro računati,
i još inačije, koliko nas dućani i trgovci kontinuirano varaju, logično je sumnjati u njih,
ali problemi općenito obično nastaju na osobnoj razini, pa ti je netko simpa
p.p.s.
bog je drugačiji, on čuva pijance, a ne trgovce, bar sam tako čuoBlumi • 12.10.2023. u 16:16
takvih scena ima sve više... nažalost...
Dinaja • 12.10.2023. u 17:13
Ti si hrabrica!:-*
Sarah • 12.10.2023. u 17:29
Agresivci su zapravo kukavice. Prava si, bravo za pomoć blagajnici.
Demetra • 12.10.2023. u 17:38
humanost ti iz duše sjaji...lp
agava • 12.10.2023. u 17:43
pohvale, što drugo da ti kažem; danas je verbalna agresija gotovo pa pravilo, dobro je kad nema one još strašnije...
j. • 12.10.2023. u 18:37
Kod ovakvih blagajna koje prikažu i povrat novca teško se prevariti osim slučajno (meni je neki dan jedan artikal kucalo dva puta ali sam reklamirao i ispravljeno je uz ispriku) a vidim da su i blagajnice susretljive kad im se neda točan sitniš jer još nismo navikli na novu valutu i lijepo opomenu. Ali i na ovom blogu bio je do pred malo smatran krivi odgovor za 60°% od 100 = 60, tražio se 40 (ili obratno), valjda je neugodni kupac bivši bloger, he.
gogoo • 12.10.2023. u 18:50
@AnnaBonni......rad s ljudima je uvijek zafrkan jer nas s obje strane ima ovakvih i onakvih...
@Lastavica.....užasavam se svih vrsta agresivnih ponašanja..
@smjehotvorine....nedavno sam u istoj butigi prisustvovala jednom toplom, ljudskom činu....ima svega, red jednog, red drugog...a zar život nije musaka:-)
@sewen.....nekad baš ne možeš ne reagirat...naprosto nije humano ni ljudski...a za ovog sa procijenila da bi ga u slučaju krajnje nužde precizno pogodila u x zonu pa da vidim junaka kako mijauče:-))))
@dražeN ;)......super ti je ova smart trgovina...slažem se ja s tobom...kad roboti preuzmu stvari u svoje ruke sve će bit ko u priči....a ovo sa mnom i rakijom slabo bi prošlo....na pola čaše piva meni već oči idu križ:-))))
@Dinaja......ljudi s kratkim fitiljom sve više...
@Sarah....nekad sam ti, Sarah moja, više luda nego hrabra...zato je dobro kad ispadne dobro jer ja bi i na krokodila išla istim stavom:-)))
@Demetra.......veliki broj tih bukača su za mišju rupu kad samo malo pokažeš zube i stav....
@agava505.....valjda je u ljudskoj prirodi da zaštiti slabijeg...ili bi tako trebalo bit..ne okretat glavu baš na sve:-)
@j. ...verbalna agresija je užasna....napada sve stanice tijela i ostavlja pečat nezaborava....
@gogoo...haehe.....sad ćemo se nas dvoje udružit i raskrinkat tog blogera koji ima matematiku samo u malom prstu:-)))))morska iz dubina • 12.10.2023. u 20:31
Divno si postupila! Demetra lijepo kaže da su agresivci zapravo kukavice. Velike kukavice. Vidimo to i na blogu, nema greške. Jadna blagajnica!:(((( Ljubim!
luki2 • 12.10.2023. u 21:57
Treba imati debele zivce..
Posjeti me na ivo hehe;
Ulazi čovjek u mesnicu:
Dajte mi 100 grama parizera.
Prodavačica odreže i stavi na vagu.
Je l'može 110 grama?
Tražio sam 100, a ne 110 grama.
Prodavačica nervozno reže...
Je l'može 98 grama?
Ne. Hoću 100 grama.
Prodavačica još nervoznije sjecka...
Je l'može 101 gram?
Ne! Rekao sam 100 grama i dajte mi točno 100 grama.
Uhvatite me za sise.
Kupac gleda zbunjeno...
UHVATITE ME ZA SISE!
Zašto?
VOLIM DA ME DRŽE ZA SISE DOK ME JEBU!!!Euro • 12.10.2023. u 23:11
Takvi ne bi trebali šetati gradom.
viatrix • 12.10.2023. u 23:17
Teško s normalnima još teže s budalama...Tko zna koliko dugo jadna žena trpi maltretiranje :((( A i tužno je doista, da si ti morala biti onaj 1.glas...Da nisi, svi bi nijemo stajali :(((
WORLD OF A DREAMCATCHER • 12.10.2023. u 23:36
Dobra si. Ja bih zvala policiju. To je svakodnevno maltretiranje.
Galaksija • 13.10.2023. u 03:08
Najgore je da na svakom računu piše kojom je novčanicom
plaćeno i koliko iznosi povrat. Blagajnica mu samo mora reći da produži i prouči račun. Tako dva, tri puta i nasilnik će je prestati zlostavljati. Zlostavljaju nas kad prihvatimo zlostavljanje. Dobrotom zlostavljača ne možeš spriječiti u zlostavljanju.
Trebala si ga odmah pogoditi u ono mjesto. Možda u bolovima lakše izračuna povrat:))marival11 • 13.10.2023. u 08:28
Uvijek tako u zivotu, nitko nebi bio prvi. Ali ako taj prvi dobije pohvalu svi se nekako brzo svrstaju na njegovu sztranu, uz njega. Nedaj Boze da prvi nije bio u pravi .. ostat ce sam u svojim nastojanjima. Zalosno je zbilja da kod nas jos uvijek postoji taj strah od reakcije i sta ce selo rec i obeshrabrivanje sebe i drugih. Ma suti sta ces ti sad bas to ic pricat pusti nek oni to rijese. Ma pusti pa tko sam ja da kazem da to nije uredu i da treba mozda drugacije. Ma sta ja mali mogu napraviti, bolje da sutim! To je nas problem uvijek !!
Snaga Tvokuna • 13.10.2023. u 10:53
@luki2......kažeš mu buuu i on nestane:-))
@Euro....di je nestala tvoja prepoznatljiva ikonica???....e, da...s tobom se uvijek lako nasmijat:-))))
@Viatrix...brzo bi nam gradovi opustjeli:-)))
@WORLD OF DREAMCATCHER......nemam ja problema s prvim glasom ako procijenim da tako treba...tko bi inače sam sa sobom imao mir...
@Galaksija......postoji i neka hijerarhija unutar trgovine pa bi to trebali znat riješit.....jer kupac zaista nije uvijek u pravu...
@marival11.....bez brige...procijenila sam ja i sjedište udarca za slučaj da ne reagira na prvu:-))
@Snaga Tvokuna...... ja se ravnam svojom savješću....volim da je mirna i ne obazirem se na one druge i treće...mir je neprocjenjiv ;-)morska iz dubina • 13.10.2023. u 13:08
na prvoj liniji fronte, ne kontra primitivizma, jer primitivizam je svugdje
NF • 13.10.2023. u 15:24
Ima san takvih nezgodnih događaja svaki dan dok mi je supruga radila u trgovini.. Ima doista svakakvih budala a moraš ostat priseban... I ne, nije kupac uvijek u pravu al dok ti dokažeš odu živci
bellarte • 15.10.2023. u 13:11
nedjelja, 08.10.2023.
Straj
Tin škripavin vratima na didinoj pojati ni bilo lika. WD 40 ni postoja, a loj od gude im ni pomoga. Naprosto, teška i basetna, škripala sa na svaki dodir, a željezni krakun ih je zatvara s unutarnje strane. Između drvenih oplata bura je zvižđala. Unutra je ulazilo ladno. Teta je stivavala drva masline u peć i oko nje nan je bilo lipo. Petrolja, obišena o grancavu gredu, gingala se i bacala grube sjene.
Ala, izite večeru i hote leć. Umakali smo tvrdi kolut kolača u čaj od mažurane i onda smo se Mero, Vinka, Tonči i ja potrpali u posteju. Svi na bok. Jedino tako smo mogli stat svi. Jadno grubo puše, rekla je teta zabrinuto. Ako malo kala, ujutro ćemo poć u gnjive. Tih rujnica je uvik bilo najviše u kraj godine. Teta bi nam ih lipo ispekla na gradele. Puno smo ih volili. I točavat kruh u maslinovo uje kojim bi ih zalila.
Vani su zavijali čaglji i to nan je ledilo krv. Barba Vicko je reka da su mu neku noć zaklali ovcu, da je izleti van i spara u jednega s puškon. Da je zacvili ali uteka.
Nismo mogli spat. Pokrili smo se krturon po glavi i ispod njega pričali najstrašnije priče. Onda nan se učinilo kako da je čagaj prid vratima. Bilo ga je jadno grubo čut. Vitar je zazvižđa, nešto je bublo i otvorila su se vrata. Petrolja se utrnila, a teta je glasno rekla, za Gospu blaženu. Nas četvero smo prestali disat. Bez glasa, čekali smo da nešto skoči na nas. I čvrsto smo se držali za ruke.
Teta se brzo digla. Zakrakunala vrata i s unutarnje strane podbočila gredu s katrigon. Užegla je petrolju, otkrila krtur, pomazila nas po glavi i rekla, danu spite. Sve je dobro. Čaglji su daleko. Ne bojte se.
Ujutro smo saznali da je platila još jedna ovca. Ovoga puta od barba Stipana. I da su čagji došli prid kuću u dvor. Ali, vitar je kala. I ka da ni bilo grube noći iza nas, pošli smo u gnjive.
lipoooooooooooo, po blajki napisano, volim taj govor
Donabellina • 08.10.2023. u 19:18
Tužnooo:((((
modrinaneba • 08.10.2023. u 20:13
Zanimljivo, napeto, strašno, pročitala u jednom dahu...
mecabg • 08.10.2023. u 20:30
Predivne uspomene imaš! Opisano savršeno, točno mogu zamisliti slik...Svaka čast! Ljubim!
luki2 • 08.10.2023. u 20:47
Čaglje sam čula kod prijateljice u Mokošici. Nije ugodno, misliš pas, a opet drukčije. Pozdrav tebi.
Demetra • 08.10.2023. u 21:21
WD40 je danas obavezan inventar svakog doma.
viatrix • 08.10.2023. u 22:16
U mom kraju ih ima podosta. :(
Galaksija • 09.10.2023. u 01:04
Lipo si ovo napisala.
Kao da sam i ja bila s vama tamo te noći, tako sam se uživila. :)Dvi, tri riči... • 09.10.2023. u 03:49
To su bili horori..
Euro • 09.10.2023. u 07:22
tvoja priča ledi krv... osjetih vaš strah...
Dinaja • 09.10.2023. u 07:52
divno napisano...volim tvoje pisanje u dijalektu i sjećanja koja miluju dušu, bez obzira na straj :)
smjehotvorine • 09.10.2023. u 07:56
Vratilo me nazad u moju Dalmaciju dobrih 30 i kusur godina ...Tko to ne iskusi ne zna o čemu govoriš, a opet bilo je to lijepo djetinjstvo
WORLD OF A DREAMCATCHER • 09.10.2023. u 08:49
dramaturški izvrsno napisano,
zamisli ironije, jedini koji živi izvan Afrike je zlatni čagalj
p.s.
lako je pucati u čaglja, u vuka je nezgodno, jer što ako je taman pojeo bakicu, pa upucaš njuBlumi • 09.10.2023. u 11:35
Da znaš kako te dobro razumijem, malo bi' zasuzila, malo se smijala.
Čudo jedno kako trošne kuće i nedostatak svitla znaju iznjedriti čitavu
hrpu duhova, nemani, a živa divlja bića su uvijek izazivala strah. Nisam
vična crtanju, ali bi' znala nacrtati ona opjevana čudovišta kao i živa
bića enormnih dimenzija..., zmije od nekoliko metara, vuk koji proguta
vola..., pok. Mandu koja svaku noć kuca Stipanu na prozor i daje
upute. Sad mi nešto toplo oko srca, čitajući tebe i sjećajući se sličnosti.
Živila ti meni u zdravlju:))nema garancije • 09.10.2023. u 15:40
@AnnBonni...fala ti:-))
@modrinaneba......tužno za ovce....meni je to ostalo kao lijepa uspomena:-)
@mecabg..... čaglji su bili naša svakodnevica...samo smo ih se noću bojali kad su se spuštali kraj kuća i u čoporu zavijali:-)
@luki2...kod mene uspomena iz djetinjstva ko u priči...hvala ti:-))
@Demetra.. .zaista ih nije ugodno slušat al na mom otoku ih odavna nema....čula sam da su se preselili na Pelješac...pozdrav:-)
@Viatrix.....lako ga je danas imati:-))
@Galaksija....onda ti je poznat osjećaj noću kad zavijaju:-)
@Dvi, tri riči...ako si to čula uživo onda se lako uživit i u priču...hvala ti:-)
@Euro...horori bez Hitchcocka:-)
@Dinaja..kad prođe vrijeme ni strah nije šta je bio:-))
@smjehotvorine...hvala ti, draga...bit će još priča iz mog djetinjstva:-)
@WORLD OF DREAMCATCHER....za ništa ne bih mijenjala svoje djetinjstvo na otoku...nikakvi čaglji ne mogu zamaglit taj sjaj i ljepotu:-)
@dražeN ;).....hvala ti puno....ovako ludastva kakva jesam, danas bi im vjerojatno ostavljala tećicu sa hranom i vodom u dvoru:-))
@nema garancije....meni toplo jer si se javila....nadam se da je sve u granicama....pozdrav tebi i obitelji:-)morska iz dubina • 09.10.2023. u 16:17
Odlična priča napisana originalno.
Lastavica • 10.10.2023. u 07:39
Baš odlično prenesen osjećaj dječjeg straha. Teta se nije bojala- ti i ja ostavljale bi im tečicu s hranom da ne kolju ovce;-)
Na naslovnici je preslatka mala lisica..Sarah • 10.10.2023. u 09:42
Sarah, nije lisica nego čagalj. Zlatni europski čagalj
Blog@Blog • 10.10.2023. u 09:50
Svi se mogu zbuniti.... A opsanost uvijek ista. ;)
Pozitivka • 10.10.2023. u 14:59
Moran se dikod i ja prisjetit dana iz mladosti. I zapisat. Dok nije uteklo još više iz tintare....
sewen • 10.10.2023. u 18:26
Volim pečene rujnice i stari domaći kruh u maslin. ulju a može i demižana grka iz Lumbarde. Ne bojim se čagljeva, slušao sam Joleta a u društvu lisica i veprova sam spavao u šumi.
gogoo • 10.10.2023. u 20:32
Auu@ Blogy, nisam znala da su i oni slatki. U Disneyevim crtićima su baš grdi:-p
Sarah • 10.10.2023. u 21:01
@Lastavica...hvala ti:-)
@Sarah...nema dileme da bi nas dvi te čagljeve dobro uhranile ali i pripitomile ko kućne ljubimce:-)))
@Blog@Blog...zna se tko zna sve:-))
@*Pozitivka..... opasnost otklonjena:-)
@sewen....očekujem nešto takvog od tebe:-))
@gogoo....haha, Jole Čagalj...gurman si ti..znaš šta valja:-)))morska iz dubina • 10.10.2023. u 21:49
"za Gospu Blazenu"...ehhh kanda opet cujen moju babu kako to izgovara...lipi dani ditinjstva...nismo imali puno ,ali smo bili na puno nacina bogatiji nego ova danasnja dica...
Gust je citati te...Isabel handmade • 11.10.2023. u 00:23
Prvi put čujem izraz krtur, ali svašta ću ja naučiti od tebe draga moja Morska. Jako lipo si nam dočarala taj straj ispod krtura. Lipi pozdrav i zagrljaj!
Šušunjara • 11.10.2023. u 08:03
@Isabel handmade...
@Šušunjara........hvala vam velika..:-) /krtur je po blatski jorgan/morska iz dubina • 11.10.2023. u 20:57
srijeda, 04.10.2023.
600.
Vala je bila bajka mog života. Ostvarenje djetinjeg sna da neko vrijeme živim kao na svjetioniku.
Vala je bila i moj strah. Jer lijepe stvari su uvijek lijepe. Gdje god se dogode. Al kad se ružne sruče do bespomoćnosti, a nema živog stvora da uskoči, onda i najsmireniji zadršću iz temelja. Najveći dio godine, osim nas troje, nije bilo nikoga. U samotnim danima Vale trebalo mi je druženje. Dozirano i ne napadno. Prisutno ali ne i pritisnuto obavezom i moranjem. I tako se ljeta 2018. rodio blog. Dnevnik jedne otočke, Jadro-linija i naposljetku Morska. I to baš ona iz dubina. Gdje stoluje carstvo tišine i mira. Nepomičnost. Ali život živi. More, jer mi teče krvotokom od najranijih dana. Jer je sinonim za bure i bonace života. Jer je ljepota neopisiva. Jer je slano kao suza, ali slano i kao začin bez kojeg je jestivo nejestivo.
Učimo dok smo živi. I moj blog je imao svoj razvojni put. Svašta se da naučit iz svake napisane riječi. Svoje i tuđe. Mislim da smo ono šta pišemo. Da su riječi produžetak nas samih. Ili preslika naših osobnosti.
I tako sam dogurala do 600.tog posta. Nevažna je brojka. Ona je meni samo potvrda o ne odustajanju od nečega što je dio veće cjeline. Blogo obitelji koja itekako zna bit empatična u sretnim i onim manje sretnim trenutcima. Koja zna naći lijepu riječ i poguranac kad treba. Uvijek nekome od nas treba. Virtualan, ali živi svijet. Nadasve.
Koristim priliku svih vas zagrliti. I reći, lijepo je biti ovdje s vama.
Cestitamo
Euro • 04.10.2023. u 15:50
Čestitke i nadam se još veči brojki Tvojih divnih postova, ljepo Te čitat...uvijek nešto novo i naučim i da ljepo je biti na blogu...bile so neko vreme svađe ali sada je mirno!!!
modrinaneba • 04.10.2023. u 16:06
Čestitke za ovaj visoki i okrugli broj! :)
Lijep je post, sve što si na pisala o moru, i također lijepe riječi upućene @Bložanima i @Blogosferi :)
Uzvraćam zagrljajem :)Lilianke • 04.10.2023. u 16:10
Čestitam ti jubilej. Blog je itekako realan, nije on nikakva nepostojeća
virtuala, i ti si u njemu našla društvo kad je u Vali bilo samotno.Lastavica • 04.10.2023. u 16:14
Potpisujem @Lastavicu !
Donabellina • 04.10.2023. u 16:17
Volim tvoje postove,
životni su,
puni nade, iščekivanja, radosti, smeha i provejane tuge.mecabg • 04.10.2023. u 16:38
I čestitam! I fala in! I malo je svita ka Ti! Premalo. I neka Tebe s nama još puno lita, jer bi Blog bez tebe bija pinkicu drugačiji. Slabiji. A ta pinkica je masu....
sewen • 04.10.2023. u 18:13
@Euro
@modrinaneba
@Lilianke
@Lastavica
@AnnaBonni
@mecabg
@sewen
........ nemam riječi koliko ste me takli...hvala vam od srca:-)morska iz dubina • 04.10.2023. u 18:36
Lijepo je biti ovdje s tobom :))) Bravo na toliko ispisanih blogova i neka ih je još 100x toliko...ako se ikad zaustaviš i zaželiš pauze, vrati se, čekamo te raširenih ruku :)*
WORLD OF A DREAMCATCHER • 04.10.2023. u 21:08
Gdje provedeš djetinjstvo i većinu života uvijek je posebno mjesto. Čestitam.
viatrix • 04.10.2023. u 21:27
Čestitke! Predivno pišeš, umirujuće, lijepo i emotivno. Želim Ti još nebrojeno posstova, a sebi žlim da ih sve s radošću čitam. Ljubim!
luki2 • 04.10.2023. u 22:52
Grlimo i mi tebe. Čestitke od srca! :)
Galaksija • 05.10.2023. u 01:10
Lijepo je zagrliti i tebe ovdje u blogo obitelji (i zasigurno ne samo ovdje)! Zagrljaj slavonski putuje, Ljubim
White Lilith • 05.10.2023. u 06:44
Draga Morska, čestitam ti od srca i hvala ti na svakom tvom postu i na tvojoj Vali koja je postala i naša.
Šušunjara • 05.10.2023. u 07:15
čitam te na dah... čestitam i grlim te...
Dinaja • 05.10.2023. u 07:51
Lijepo je što si tu...
Grlimmetamorfoza • 05.10.2023. u 08:03
@WORLD OF DREAMCATCHER
@Viatrix
@luki2
@Galaksija
@White Lilith
@Šušunjara
@Dinaja
@metamorfoza
.......od srca vam veliko hvala:-)morska iz dubina • 05.10.2023. u 08:07
dobro te imati, morska :) samo piši :)
smjehotvorine • 05.10.2023. u 09:24
Čestitam i na ustrajnosti i sto nisi "bacila olovku" !
Riba Luca • 05.10.2023. u 09:28
Čestitke na obilježenom jubileju (zamisli 600 svjećica), uzdravlje uz čašu pošipa. Crtice iz Vale sam volio čitati i gledati.
gogoo • 05.10.2023. u 10:27
Čestitke od srca, i još puno, puno postova!
j. • 05.10.2023. u 11:28
a sad, blog, neka ga, i svih nas koje još uvijek veseli, svi smo mi ljudi od krvi i mesa, pa su naši doživljaji i osjećaji krajnje stvarni i ovdje u virtuali, ali ne vjerujem da je napisano toliko dio nas koliko ono što činimo, ili češće, ne činimo, stoga, hvala za lijepe tekstove i pozitivu za koju je lakše vjerovati da je iskrena nego kod mnogih drugih, zagrljaj, pusa i buket lijepih želja
p.s.
ne bi bio ja, ja, da sam napisao samo zadnjih par riječi, ali eto, i to je dio svega ovoga o čemu pišemo ovdjeBlumi • 05.10.2023. u 11:56
@smjehotvorine
@Riba Luca
@gogoo
@j.
@dražeN ;)
......svima vam od srca veliko hvala:-)morska iz dubina • 05.10.2023. u 13:48
Tvoji postovi su zivotni, interesantni i jezgroviti. Cestitam !
lijemudro • 05.10.2023. u 14:27
Neka te, neka nas, što god pričali dobro dođe bar povremeno.
Odlazila sam i vraćala se i neka sam, nije mi žao, a to ti je jasno:))nema garancije • 05.10.2023. u 18:24
Čestitke Morska.
Ma i ne toliko na brojci, već čestitke što si ostala u ovom blog prostoru dašak ljepote pisane riječi. Tvoje crtice i iz Vale i sada, pravo su osvježenje i, vjerujem svima, melem na svakodnevicu.
Hvala ti, hvala što si tu i što nam pišeš.
Svako dobro, draga i pozdrav sivm tvojima od najstarijeg do najmlađeg.
Pusa.konobarica • 05.10.2023. u 20:44
Hvala ti što si tu...tvoji postovi su uvijek poslastica...lp...:-*
agava • 05.10.2023. u 21:03
@lijemudro
@nema garancije
@konobarica
@agava505
............ hvala vam od sveg srca:-)morska iz dubina • 06.10.2023. u 08:11
Ja volim što si tu i da promijeniš nick i kreneš od nekog novog početka stvarno vjerujem da bih te prepoznala, tvoja lakoća, dubina pisanja mi je bliska, životna, topla, prepoznatljiva
Nisa • 06.10.2023. u 11:15
@Nisa....hvala ti puno:-)
morska iz dubina • 06.10.2023. u 15:21
Respektabilna brojka...svaka posjeta tvom blogu uživanje je..sretno ti dalje...lp
agava • 07.10.2023. u 13:13
Čestitam na brojčici! Redovno te čitam, malo manje komentiram. Tvoji su postovi životni i dirljivi!
Goddess Vesna • 07.10.2023. u 15:55
Čestitam:-* i nama je lijepo s tobom!
Sarah • 08.10.2023. u 12:08
Sve cestitke za 600 post...
Isabel handmade • 08.10.2023. u 16:38
@agava 505
@Goddess Vesna
Sarah
@Isabel handmade
......................hvala vam od srca:-)morska iz dubina • 08.10.2023. u 18:49
utorak, 03.10.2023.
Crtica u danu
Bakooo, oces li mi citati?
Oću, srce moje.
Ali necu tu u dnevni bojavak, ocu u tvoj kevet.
Može, oko bakino.
I donesi mi, bako, mandaline
Polegne se on tako po sredini, uronjen među kušine. Ugniježden. Zagrlim ga. Krenemo u pustolovinu s Hlapićem, Bundašem, Gitom i majstorom Mrkonjom.
I dok šutke trepeće svojim velikim plavim okama, rastapam se. Izlivam iz korita. Ne znam di sve moje završava, a sve njegovo počinje. Milenje čisto.
I zahvala. Uvijek zahvala na danom mi.
Ima li sta ljepse ?? Ja mislim da bake znaju najljepse i najbolje uzivati sa unucima !!
Snaga Tvokuna • 03.10.2023. u 14:24
Dragocjeni trenuci. ;)
Pozitivka • 03.10.2023. u 14:48
umorna sam od svakodnevnog baketanja
Donabellina • 03.10.2023. u 14:48
Ja bih od sad na dalje radila samo to:-) ležala i citala mojim unucima priče.
Lektira im je uglavnom koma. Dosadna i nerazumljiva.
Ima toliko novih i zanimljivih priča za njih...Sarah • 03.10.2023. u 16:08
slađahno bakino...
čitaj bako, sve vam slatko bilo....lpagava • 03.10.2023. u 16:37
Ne znam kako je biti baka...samo sam mama:)))
modrinaneba • 03.10.2023. u 16:37
Mislim da ću i ja svoje unuke cjelivat kad god ih vidim....ako ih budem imao....
sewen • 03.10.2023. u 16:38
Nista ljepse..
Euro • 03.10.2023. u 17:11
trenuci koji ljubav znače....
Dinaja • 03.10.2023. u 17:41
Te trenutke unuci zapamte celi život...
mecabg • 03.10.2023. u 18:45
U ovakvom čitanju svi uživaju a i ja imam domaće mandaline.
gogoo • 03.10.2023. u 20:41
Prekrasno! Znači, Hlapić, Gita i Bundaš proživljavaju svoje pustolovine, na ogromno dječje zadovoljstvo, na radost odraslih također! Ljubim vas! Male i velike - sve!:))))
luki2 • 03.10.2023. u 21:41
Baka je druga mama :)))
WORLD OF A DREAMCATCHER • 03.10.2023. u 22:17
Lijepe su takve crtice.:)
viatrix • 03.10.2023. u 22:39
eh, neka traje i neka bude sve ljepše i mekše, i ja ću valjda tako jednog dana koji nije toliko dalek, dat će Bog :))
j. • 03.10.2023. u 22:39
Baka i djed - unuci odnosi su uvijek posebni. Naravno kad su ljudi razumni i poštuju odluke i granice roditelja. :)) Ti momenti su neprocjenjivo dragocjeni.
Galaksija • 04.10.2023. u 02:22
Uživaj s unucima na najjače jer tako brzo proleti vrijeme odrastanja. Pozdrav!
Demetra • 04.10.2023. u 09:22
bake su mame koje imaju vremena ispravljati ono za što njihove mame i kćeri nisu imale dovoljno vremena
Blumi • 04.10.2023. u 11:48
Eh, da nije priča... jesi li pokušala sa Kiplingom, moji napamet znaju
sve njegove priče?.Lastavica • 04.10.2023. u 14:45
Hvala vam svima poimenice na lijepim i toplim komentarima:-)
morska iz dubina • 04.10.2023. u 15:47
