morska iz dubina
utorak, 24.10.2023.
Pobuna
Na toj farmi je stvarno bilo sloge. Sophia, Emma, Isabella, Olivia, Ava, Emily, Abigail, Mia, Madison, Elizabeth...ta tko bi im svima zapamtio imena. Sve odreda ljepotice. Rasne. Blagoglagoljive. Putene. Ni pretile, ni mršave. Baš onako taman. Na dnevnoj bazi vrijedno su odrađivale svoje obaveze. Inače, oštre na jeziku spram aktualnih društvenih zbivanja, najradije su vrijeme provodile zajedno. Noću su, stisnute jedna uz drugu, spavale pod istim krovom. Prava mala zajednica velikog srca i plemenita duha. Milina ih je bilo gledati. Barem izdaleka. Onako kako ih je sam kroničar uspijevao ponekad vidjeti iz susjednog dvorišta.
To jutro im je iznenada nabasao poslodavac i ubacio u dvor kuštravog Johna. Rekao mu je zapovjednim tonom, pokaži tko je gazda!! Do Uskrsa želim imat spremnu robu na tržištu. Znaš i sam kako pilići idu ko alva.
I John se zbilja rudarski bacio na posao. Sve ljepotice su ga obožavale i utjecale se koja će mu biti milija. Najveći dio dana ipak su razmjenjivale svoja iskustva i osobne priče. Naprosto su bile nerazdvojne.
Jedno povečerje, John je prpošno uletio u kolibu i rekao da sutra ujutro dolazi drug Orwell te će izabrati najljepšu i najpametniju među njima. Ljepotice su se međusobno pogledale i u tom trenu nastalo je rasulo. Dio njih je kriještao govoreći da Orwell i jest drug, dio da je gospodin, dio pak da je vidovnjak, manjina da je svećenik, rabin ili muftija. Raširile su krila, zakobrljile panđe, naoštrile kljunove i krenule jedna na drugu.
Strahota, rekao je kroničar koji je obašao ratište u kojem je preživjela samo jedna. Zadnjim atomima snage, prije nego li je izdahnula, rekla je, mislila sam da ćemo se počepušat oko toga koja je ljepša i pametnija, a ne oko ideoloških razlika.
Sutradan je osvanula naslovnica mjesnih novina. Velikim slovim je pisalo: Orwell živi vječno. U podnaslovu je stajalo, kokoši su htjele vlast, al svinje su ipak svinje.
