My spiritual exercises
četvrtak, 12.11.2015.
KOJA JE NAJBOLJA PJESMA IZ JUGE 50-TIH GODINA?
Otfićukavši Elvisa sa prvog mjesta američke top liste, nakon skoro četiri mjeseca, Guy Mitchell je nešto slično ponovio i u Britaniji, skinuvši sa prvog mjesta Johnny Ray-a (Just Walking in the Rain), početkom 1957. godine. Možda sam pomalo dosadan, ali fakat je taj da je Guy Mitchell za sada jedini pjevač jugoslavenskog porijekla kojem u je uspjelo da bude number 1 i u SAD i u Velikoj Britaniji. Žalibože, samo je jedna njegova pjesma doživjela domaći prepjev, Give me a Carriage With Eight White Horses, koju su pjevali Zvonko Špišić i Dušan Jakšić. (Inače iz Subotice je rodom još jedan svjetski hitmejker, Silvester Levaj, kompozitor koji je pisao disko hitove 70-tih, za Silver Convention.)
No, da se vratimo Mitchellu. Pored prepjeva „Singing the Blues“, odlučio sam da napravim još i prepjev njegovog zadnjeg velikog hita, iz 1959. godine, „Heartaches By the Number“. Inače, mislim da bi ovu pjesmu, pomalo (auto)ironičnog teksta vrlo dobro otpjevao Stjepan Đimi Stanić (i šteta što nije).
BOL NA SRCU TRAJE
Prvi put oćutjeh bol kad otišla si ti
Ne slutjeh kako boljet će me to
A drugi puta bol oćutjeh kad vrati se ti
Vrati – da mi opet zadaš bol
I sada – bol na srcu traje
Nevolje bez dna
Što me manje voliš ti
Svete više trebam ja
Da, bogme bol na srcu traje
Al ljubavi mi daj
Dokle ova bol ne mine
Svjetu mom neće doć kraj
Treći puta bol oćutjeh kad si nazvala
Veliš da ćeš samnom ostati
Sretna srca čekah da na vrata pokucaš
Ja čekah – ti se putem izgubi
E, sada, da me netko upita koja je jugoslavenska pjesma iz 1950-tih najbolja, bez trena razmišljanja rekao bih da je to kompozicija Mire Biroa i Drage Britvića, „Mirno teku rijeke“, u izvođenju Vice Vukova. Rekao bih da je to možda jedina pjesma od domaćih, koja je imala značajke svjetskog hita, jasno uz bolji aranžman i produkciju (čitaj: američku). A ako bi bilo riječi o tome, tko bi je moguće najbolje bio izveo, mislim da je to nesumnjivo – Frankie Laine, američki pjevač talijanskog porijekla. Možda jedino on ima tu neku melodramatsku crtu u vokalu, potrebnu za vrhunsko izvođenje ove pjesme. Da bi bila postala svjetskim hitom, možda je došla malo prekasno (1959.), jer pjesme u belcanto stilu bile su 'in' negdje 5-6 godina ranije. No, bez obzira na to, bio mi je izazov prepjevati odličan Britvićev tekst, i bez lažne skromnosti, mogu reći da je ispalo dobro.
SOFTLY FLOW THE RIVERS
Softly flow the rivers
Softly rumor the corns
Light sways my thoughts
My thoughts sway the groves
Birds in flight 'cross the sky
Warble sputters clear blue day
Clear blue day merry laugh
Merry man never alone is, nay
Imagine the touch of every flower, every herb
You are great, and yours is all the world
Then comes peace, only peace
River grove blue sky and you
It feels like touch of the rainbow
Glowing bright and passionate
All the gold of the day
Put into a fairy-tale
