My spiritual exercises
ponedjeljak, 04.05.2015.
EM I ETERSKO POLJE ŽIVIH SISTEMA (II)
ELEKTRIČNA PRIRODA MIŠIĆA I NERAVA
Na početku opet se moram pozvati na gotovo posvemašnju odsutnost pojma elektriciteta iz članaka u raznim enciklopedijama, u vezi raznih tkiva, kao i organa. Na primjer, ne spominje se niti jednom u člancima „živčani sustav“ i „Mozak“, u Općoj enciklopediji. Ne spominje se ni jednom u talijanskoj „Enciclopedia universale“, u člancima istih naslova, „Sistema nervoso“ i „Cervello“. Udžbenik iz biologije „Naše tijelo“ iz 80tih godina prilično opširno piše o živčanom tkivu, kao „najsavršenijem obliku materije“. Riječ „električan“ se spominje, istina samo dvaput. Međutim, i to je na neki način dovoljno (bar za onog, koji ima neko predznanje), da se stvari povežu i shvate.
U tekstu koji se odnosi na živčanu stanicu (neuron) veli se da one „poput antena primaju podražaj sa osjetila“, što „izaziva u živčanom tkivu niz kemijskih i električnih promjena“. Kako se te promjene dalje kreću? „One se poput vala rasprostiru…!“ Da, ali kakvog vala? Mehaničkog – ne, znači u pitanju može biti samo EM val. Kako se proces putovanja od osjetilne stanice do centra mozga zove? Impuls. Da, ali kakav impuls? Da li je u pitanju mehanički impuls, kao kod zidnog sata? Ne, u pitanju je – električni impuls, kao kod telegrafa. „Sposobnost živčanog tkiva da prenosi impulse nazivamo provodljivost.“ Jasno je (iako se to ne navodi) da u pitanju može biti samo električna provodljivost.
Živčana vlakna prenose [od mozga] poticaje do pojedinih organa (mišića, žlijezda) i stavljaju u pokret. Radi se dakle o pokretačkim živčanim vlaknima (ili motornim neuronima). Da li je moguće da samo nervni sistem bude električne prirode, a mišići ne? Srce je mišić, i ono neosporno ima nekakve akcione struje, koje registrira svima poznat uređaj EKG (elektrokardiograf). No, jesu li i drugi mišići električne prirode? Već navedeni udžbenik veli: „Mehanička energija mišića nastaje od kemijske energije.“ Nedovoljno precizno, velim ja. Ispravnije bi bilo „elektrokemijske energije“. Čini se da postoji još veća sklonost negiranja električnih svojstava mišićnom tkivu.
Ono što može ponajviše ukazivati na električnu prirodu mišićnih stanica jest njihova sposobnost ritmičke kontrakcije i ekspanzije. Ove dvije sile (spomenuo sam ih u 7. Nastavku serijala 'Sistem Sunce-Mjesec-Zemlja') pored, naravno, atraktivne i repulzivne, javljaju se također i u mikrokozmosu, u ovom slučaju u mišićnoj stanici. Mišićne niti, vlakna sačinjena su od proteinske tvari i posjeduju sposobnost skraćivanja ili kontrakcije. U knjizi „Golden Book of Biology“ navodi se da „kad kemijski spoj djeluje na niti, one se razmaknu jedna od druge, zbog toga se čitavo vlakno skrati.“ Dakle, i ovdje nedostaje prefiks „elektro“ ispred riječi „kemijski“. No, zato u navedenoj knjizi ima jedna interesantna usporedba. Naime, riječ je o protoplazmi (stanična tekućina s jezgrom). Ona se često skraćuje i produžuje u ritmu poput bila, veli „Zlatna knjiga“, te navodi primjer gube [lat. fomus] – gljive parazita koji živi na trulom drvetu. Nekoliko se takvih organizama mogu stopiti , te oblikovati zajedničku masu protoplazme. Guba je poput nakupine gela sa tunelima koji sadrže tekućinu – protoplazmu. [Ona zapravo predstavlja elektrolit.] Gel se skuplja – tuneli istiskuju tekućinu. To se strujanje vrši u jednom smjeru pa prestaje, potom u drugom smjeru, poput plime i oseke.
Ovaj citat je poanta svega. „Radeći kao sisaljka, guba oponaša rad našeg srca. U srcu se mišićna vlakna skraćuju, zbog toga se stijenke srca stišću i potiskuju krv u arterije. Guba pulsira, a naše srce kuca, jer i gubi i srcu bjelančevinasta vlakna omogućuju da se skupljaju.“ Analogija stanice gube i srca (čija je priroda par ekselans elektromagnetska) je dakle očigledna.
Postoje dvije vrste mišića u našem tijelu. Glatki mišići primaju (elektro)impulse od neurovegetativnog sistema. Od njih su sačinjene mišićave stijenke krvnih žila i većine unutrašnjih organa. Poprečno-prugasti mišići su skeletni mišići, za razliku od onih prvih, na njih utičemo svojom voljom; oni elektroimpulse dobivaju od motornih regija centralnog nervnog sistema. U Općoj enciklopediji (članak „Mišići) naišao sam na jedan doista interesantan podatak. „Poprečna prugavost je uvjet za brze kontrakcije, dok mrežasta struktura pridonosi suradnji cjelokupne mišićne mase. Od izmijenjenih poprečno-prugastih mišićnih vlakana posebnim udruživanjem sa živcima razvili su se i električni organi, radi obrane i hvatanja plijena, kod nekih morskih i slatkovodnih riba…“ Što? Opet, i još jedan argument u prilog električnoj prirodi mišićnog tkiva. I drugo, struktura mreže, jer u mrežu su povezani ne samo mišići međusobno, već i sa neuronima. Živci se naime u mišićima granaju, na način da do svakog mišićnog vlakna dopre bar neko živčano vlakno.
Proučavajući nervni sistem, prilično je lako povezati stvari sa električnim sistemima, npr. sagledati paralele sa raznim sistemima telekomunikacija. U svakom osjetnom organu energija podražaja izaziva bioelektričnu promjenu; u receptornim stanicama dolazi do kodiranja električnih impulsa, koji putuju senzoričkim putovima. Potom specijalizirani dio mozga (motoričko područje) šalje električne impulse motoričkim putovima do mišića, koji konačno reagiraju na taj podražaj.
Kod sistema telekomunikacija, podaci ulaze na predajni kraj sistema, kodiraju se u električnu struju ili napon (el. impulse), te se žičanim ili bežičnim putovima prenose do udaljenog prijemnog kraja; tamo se el. veličina dekodira u izvorno poslane informacije.
Iako sam bio poprilično siguran u električnu prirodu oba sistema, ipak sam naknadno, 'za svaki slučaj' također zavirio u univerzitetski udžbenik 'Biokemija', autora A. Lutkića i A. Jurića.
Što se tiče nervnog sistema, ističe se važnost kalcijevih iona za neurotransmitere u predjelu sinapsa (međuprostor između završetaka aksona, koji odašilju nervni impuls i neurona koji ga primaju). U Općoj enciklopediji stoji da je normalna razina kalcijuma u krvi važna i za mišiće i za živce.
Što se tiče mišićne kontrakcije, u 'Biokemiji' se navodi da se energija potrebna za nju dobiva hidrolizom ATP, dok se kontrola procesa ostvaruje promjenama koncentracije kalcijevih iona. Specijalizirani membranski sistem zadržava kalcijeve ione u stanju mirovanja, a otpušta ih kada nastupi nervni podražaj. Mišićna vlakna uronjena su u sarkoplazmu, intracelularnu tekućinu. [Ona predstavlja elektrolit.]
U mišićima se generira 'kontraktilna sila'. Debeli i tanki filamenti, strukturno su polarizirani, što je odlučujuće za koherentno gibanje. Shodno toj polarizaciji, dolazi do gibanja kalcijevih iona. Oni se vežu na receptore na tankim vlaknima, te dolazi do mišićne kontrakcije. Mišićna vlakna se ne skraćuju, kako vjerovatno neki misle, već one spiralno klize jedne preko drugih. (Ovo se možda može usporediti sa cijeđenjem mokre krpe, koja se 'skraćuje' tako što se uvija na krajevima, a na sredini 'deblja'.) „Sila kontrakcije generira se procesom koji aktivno pomiče jedan tip filamenata duž susjednih filamenata drugog tipa.“ U tekstu se zapravo samo jednom spominje riječ „električki“, no i to je sasvim dovoljno da se uvjerimo u pravu prirodu mišića, i načina njihovog funkcioniranja.
-----------------------------------------------------------
Iako bi neko rekao da nema pjesama sa top listi u čijim se naslovima spominju mišići i živci, uspio sam naći dvije stvari iz 80tih
Nervous - M. Bianco
Muscles - D. Ross
