My spiritual exercises
ponedjeljak, 13.10.2014.
ENERGETSKE BLOKADE, PSIHOLOŠKI KARAKTERI I POREMEĆAJI
Već sam u drugom mjesecu 2012. Nešto pisao o odnosu između (kliničke) psihologije i bioenergije, tako da je ovaj post na neki način nastavak te interesantne teme. Pionirska istraživanja na ovom području je bio poduzeo Freudov učenik Wilhelm Reich. Pošavši od Freudove teorije libida kao unutrašnjeg pokretača organizma došao je do vlastite teorije o životnoj energiji, koja prožima sve stanice živih organizama. Tu je energiju nazvao orgon. Ovo je dakle njegov termin za energiju koja je poznatija danas kao bioenergija ili prana.
U zdravom organizmu bioenergija struji bez zastoja, kroz sve organe i tkiva, kroz svaku stanicu. Kod bolesnog organizma naprotiv dolazi do energetskih blokada. Stres i negativne emocije nagomilane u tijelu, stvaraju dakle prepreke u energetskom sistemu tijela. Neki autori smatraju da najviše bioenergije dobivamo iz zraka kojeg udišemo. Pored prane iz zraka, tu je i ona koju upijamo od Sunca i zemlje. Prana se također može direktno upiti putem energetskih centara (čakri) na tzv. eterskom tijelu. Kao što je rečeno u prošlom postu, za vrijeme loših vremenskih prilika, dolazio do pada zračne prane (također i solarne). Osjetljivi ljudi mogu iskusiti psihičku i fizičku usporenost, ili biti skloniji infekcijama, npr.
Kod pranoterapije, životna energija što je upijamo predstavlja katalizator, koji ubrzava biokemijske reakcije u tijelu, što dovodi do ozdravljenja. U tom procesu su etersko i fizičko tijelo u vrlo bliskom dodiru, tako da ono što djeluje na jedno, automatski djeluje i na drugo. Tako npr. kod pranoterapije djeluje se s eterskog nivoa na fizički, dok se kod npr. kiropraktike djeluje obratno, sa fizičke na etersku razinu tijela.
Wilhelm Reich je u svojem djelu „Analiza karaktera“ opisao 4 tipične vrste psiholoških karaktera. To su histerički, prisilni, faličko-narcistički, te mazohistički karakter. Ovi psihološki tipovi su, prema Reichu, skloni k 'oklopljavanju' prema podražajima iz vanjskog svijeta, što ima za posljedicu potiskivanje unutrašnjih poriva. Svaki od ova 4 4 Reichova karaktera inklinira ka određenom psihološkom poremećaju. Prema modernom dijagnostičkom priručniku DSM-IV, prilično je lako ustanoviti koji su poremećaji u pitanju – granični poremećaj ličnosti (prisilni), opsesivno-kompulzivni poremećaj i [parafilija] seksualni sadizam (prisilni), narcistički poremećaj ličnosti i s. sadizam (faličko-narcistički), te seksualni mazohizam (mazohistički karakter). Dakako, to su samo neki od karaktera, a navedeni poremećaji su tek neki od desetina njih iz priručnika DSM-IV.
Ukratko ponešto o svakom od 4 karaktera iz Reichove knjige. (Inače, knjiga je objavljena 1933. Godine u Njemačkoj; kratko vrijeme nakon dolaska nacista na vlast pisac je emigrirao u Švedsku, a potom u SAD.)
Histerički karakter obilježava nametljivo spolno ponašanje, hirovitost, sugestibilnost, sklonost fantaziranju, , preosjetljovost, nervoza, sklonost depresiji. Reich govori o histeričkoj depresiji, za koju je moderni termin – bipolarni poremećaj.
Prisilni karakter obilježava sitničavi smisao za red, promjene izazivaju tjeskobu, smisao za cjepidlačni način razmišljanja, pretjerana štedljivost, sadistički impulsi, reakcije sažaljenja i osjećaja krivnje, sumnjičavost, , hladnokrvnost, afektivna zakočenost.
Faličko-narcistički karakter obilježava nadmenost, agresivnost, egocentričnost, narcisoidnost, taština, hrabrost i ratobornost, sadističko ponašanje, ovisnost o alkoholu.
Mazohistički karakter obilježavanju destruktivni osjećaji usmjereni prema samom sebi, inhibicija, frustracija, fobije, osjećaj krivnje, osjećaj patnje, sklonost samopovređivanju i samoponižavanju. Prema Reichu tipično je za mazohistički karakter da prijeteću tjeskobu veže uza čežnju za ljubavlju. Freud je otkrio da mazohizam i sadizam nisu apsolutne suprotnosti, već se jedno može iznenada pretvoriti u drugo.
Čitajući „Analizu karaktera“ nisam mogao, a da ne primijetim, da svaki od 4 karaktera ima izrazite podudarnosti sa opisima karakteristika pojedinih astroloških znakova. (sjetimo se da su najmanje dvojica čuvenih kliničkih psihologa imala pozitivan stav o astrologiji – Jung i Eysenck.) Radi se o astrološkim znakovima Rak (histerički k.), Djevica (prisilni), Lav (faličko-narcistički) i Ribe (mazohistički k.) Ne treba automatski zaključiti kako svi navedeni znakovi imaju sklonosti ka psihološkim poremećajima, a drugi znakovi ne. Kao što sam već bio naveo u jednom postu 2011. Godine, astrološki 'profil' je kompleksan; pored solarnog znaka sačinjavaju ga još i ascendent, Mjesec u određenom znaku, stelium, te tzv. kulminantni planet.
U postu „Psihologija, bioenergija i astrologija“ već sam bio naveo da Reichov segmentni raspored oklopa podsjeća na segmentni raspored tijela u medicinskoj astrologiji. Iako Reichov sistemima 7 segmenata, a astrološki 12, oni nisu u nikakvoj suprotnosti, naprotiv. Jednostavno, tijelo se može podijeliti na 7 prstenova, s obzirom na čakre i endokrine žlijezde (te odnosne planete u astrološkom smislu)računajući od tjemena do genitalija, a također i na 12 segmenata, računajući od tjemena do stopala (od Ovna do Riba).
Čitajući pak o karakteristikama pojedinih segmenata kod Reicha, Lako je bilo uočiti da se četvrti segment odnosni na Raka i Lava, a peti na Djevicu. Znak Riba je ostao nedodirnut, jasno, jer je znak Riba izvan Reichovog sistema segmenata. Prema Reichu, oblikovanje karaktera je posljedica vezivanja životne energije, što se manifestira u 'oklopljavanju' – mišićnoj krutosti u pojedinom segmentu. On veli da su mišićna i psihička ukrućenost jedinstvo, te predstavljaju poremećaj u bioenergetskom sistemu čovjeka, kao jednoj cjelini.
Interesantno, u svojem opisu segmenata Reich ne spominje karaktere, već samo iznosi obilježja pojedinog segmenta. Tako u opisu 4 segmenta sami moramo prepoznati karakteristike histeričkog, prisilnog i faličko-narcističkog karaktera. „Oklopljivanje grudnog koša se očituje u dizanju koštane strukture… plitkom disanju i nepokretnosti grudnog koša“. Ipak je ovdje sasvim očigledno u pitanju histerički karakter (dodajmo da se odnosi na znak Raka, u medicinskoj astrologiji, odnosi se na – grudi). Kiropraktičari znaju da se tu radi o torakalnom kralješku T3.
Dalje čitamo „Trajno širenje grudnog koša ide zajedno sa sklonošću visokom krvnom pritisku, palpitacijama i tjeskobi…“ Ovdje je pak očito da je u pitanju faličko-narcistički karakter(astrološki znak Lava; onosi se na srce i hipertenziju). U kiropraktici, odnosi se na torakalni kralježak T2.
Za peti segmentReich veli da obuhvaća dijafragmu, te organe koji leže ispod nje – želudac, pleksus, gušteraču. U medicinskoj astrologiji, ovi se organi vežu uz znak Djevice. Kiropraktičar zna da je riječ o torakalnim kralješcima T6 i T7.
Što se tiče poremećaja koji su karakteristični za znak Ribe, medicinska astrologija vidi tu postepenu eroziju funkcioniranja organa i imunološkog sistema, problema sa žlijezdama, te hormonalnu neravnotežu. Poremećaji vezani za vladara ovog znaka, Neptuna, također se vežu i uz ovisnost, te „suspenziju mentalnog funkcioniranja“.
Upotrebljavajući Reichovu terminologiju, kod mazohističkog karaktera dolazi do 'oklopljivanja' stopala (znak Ribe dakle inklinira mazohizmu, kao što stoji u astrološkim udžbenicima). U kiropraktici, riječ je o lumbalnom kralješku L5. (Dakle, 24 kralješka, od C1 do L5, uglavnom 'poštuju' redoslijed astroloških segmenata, od Ovna do Riba.)
Energetski centri-čakre povezani su, kao što je već rečeno, sa endokrinim žlijezdama. I tu je jasno da će poremećaju funkcioniranju pojedine čakre donijeti poremećaju radu odnosne žlijezde – doći će do hormonalne neravnoteže (bilo do premalog ili prejakog lučenja pojedinog hormona). Kod pojedinih autora postoje neslaganja o tome, koja se čakra (žlijezda) odnosi na koju planetu. Po meni Jupiter se odnosi na tjemenu čakru, a Neptun na obrvnu; Saturn na grlenu, Sunce (i Mjesec?) na srčanu, Merkur na pupčanu, V3enera na sakralnu, te Mars na korijensku čakru.
Krunska č. se odnosi na hipofizu, obrvna na epifizu, grlena na štitnjaču, srčana na prsnu žlijezdu, pupčana na gušteraču, sakralna na adrenalnu, a Mars (i Pluton?) na spolne žlijezde.
Na osnovu ranije izloženog netko bi neupućen mogao steći krivu predodžbu o astrološkom znaku Riba (i vladaru znaka Neptunu), kao i o ostala tri znaka. Dakle, nije tako. Prava je istina da svaki znak i svaka planeta donose i negativne, ali i pozitivne značajke. A sklonost ka poremećajima ne nose samo (solarni) znakovi, već i planete (najviše Mjesec) u znakovima, polja u znakovima, planete u poljima, te međusobni odnosi planeta (aspekti). Mnogo je komponenti, i zato je astrologija kompleksno područje, da ne spominjemo još stepen na kojem se nalazi pojedina planeta itd. Inače, podaci koji se odnose na inklinaciju pojedinim poremećajima, mogu se naći u knjigama „Zvijezde govore“ M. Lončarić i „Ne vjerujte, provjerite“, "Astromedicina" i „Zvijezde ljubav seks“ M. Dupora.
Na kraju, još nešto u vezi značaja astrološke planete Neptun. On simbolizira i predstavlja poriv za transformacijom. Npr. osobu koja ima tu planetu u mnogim, naročito stresnim aspektima može okrenuti ka ovisnosti o alkoholu ili drogama. No, s druge strane, može je odvesti i na duhovnu stazu. Ovo nisu samo isprazne fraze. Pošto se Neptun odnosi na epifizu i obrvnu čakru, njihovom aktivacijom se mogu postići vidovitost i određene jogičke moći, tzv. siddhi. Kao što piše Plečko u „Zdravlje bioenergija joga“, joga pinealnu žlijezdu[epifizu] smatra sjedištem kozmičke svijesti. Kada se epifiza i hipofiza usklade, njihove vibracije pobuđuju rad 'trećeg oka'.
petak, 03.10.2014.
NEOBIČNA IONIZACIJA ZRAKA I DEPRESIJA
Depresija je duševno stanje koje karakterizira najviše potištenost, malaksalost i bezvoljnost, te naviranje nizova neugodnih misli. Postoji više stepena depresije – lagana d., srednja d. i teška d. U najtežim slučajevima može dovesti i do suicida, sjetimo se samo nedavnog primjera, glumca Robina Williamsa. U svijetu milioni ljudi pate od ovog teškog psihičkog stanja. Ono nastaje ne samo zbog nagomilavanja stresova u psihi čovjeka, već i za vrijeme stanovitih meteoroloških promjena (kod niskog tlaka, kiše, južnog vjetra). Kao što stoji u Općoj enciklopediji, depresija se javlja i „u vezi sa neobičnom ionizacijom zraka“. Znam da sam odavno ovo bio pročitao i zapamtio, pošto sam u mlađim danima i sam bio sklon melankoličnom raspoloženju i depresiji.
Nedavno sam se ovoga sjetio, čitajući neke članke o ionizaciji. I, upitao sam se, jesam li sada u stanju objasniti cijeli proces – od 'neobične' ionizacije zraka do prvih simptoma depresije. Dakle, ionizacija predstavlja proces stvaranja iona (tj. atoma, koji su izgubili jedan elektron, ili ga dobili). Ti ioni nastaju iz neutralnih atoma ili molekula u nekom sredstvu. Atomi lišeni jednog elektrona postaju pozitivni ioni, dok oni sa viškom elektrona, negativni ioni. Ovi potonji su, za razliku od prvih korisni za čovjekovo zdravlje, njima obiluje npr. morski ili planinski zrak.
Proces ionizacije atoma se ne dešava samo u tekućinama (elektrolitima) već i u plinovima. Atmosferski zrak, koji udišemo, nije drugo nego smjesa plinova, dušika, kisika i ugljičnog dioksida. Oblaci odnosno vodena para u pokretu, svojim se gibanjem mogu elektrizirati, te dobiti električni naboj. Ono što je bitno, jest da se između kišnog oblaka i tla formira električno polje. Nastali ioni kretati će se prema elektrodama. Jednu elektrodu predstavlja pozitivno nabijeni oblak ('anoda'), a drugu negativno nabijeno tlo ('katoda'). Pozitivni ioni kreću prema tlu, dok se n3egativni ioni dižu uvis, ka oblaku. Dakle, ove se električke pojave zbivaju u području ciklone, odnosno niskog pritiska. Za ciklonu je u meteorološkom žargonu uobičajeni naziv – depresija.
Shodno tome, kod niskog tlaka, kišnog vremena, južnog vjetra, mi slikovito rečeno 'udišemo' – depresiju. Drugim riječima, udišemo zrak bogat pozitivnim ionima, koji se nagomilava pri tlu. Zrak potom dišnim putovima stiže do pluća, odnosno alveola, gdje se udahnuti kisik veže na hemoglobin eritrocita, te potom ide u srce, odakle se raspoređuje po cijelom tijelu, sistemom arterija. Krv dakle prenosi kisik iz pluća do svake stanice u tijelu. A u stanicama se također odvija disanje – stanično disanje. Ono obuhvata biološku oksidaciju, kojom se razlažu organske molekule (ugljikohidrati i masti), uz pomoć enzima, na ugljični dioksid i vodu. Ovaj proces, u kojem učestvuju atomi kisika, odnosno plus O2 (pozitivni ioni), oslobađa energiju , energiju koja je ključna za funkcioniranje stanice. Ja bih pretpostavio, da ako u stanicu dospijevaju pozitivni ioni kisika – ta energija neće biti dovoljno dobra, uzrokovati će malaksalost i bezvoljnost. Odnosno, da će proces oksidacije uz učešće negativnih iona dati stanicama, a time i organizmu, daleko bolju energiju.
Meteorološke promjene ipak predstavljaju samo jedan od faktora koji potiču nastajanje depresivnih stanja psihe. Nagomilavanje stresova je jedan od bitnih faktora, no on sam za sebe ne objašnjava mehanizam procesa, koji vode do depresije. Ključni odgovor po meni nudi psihoanaliza. Svoj korijen depresija ima u intravertiranosti instiktivnih reakcija, posebno agresivnih impulsa, koji se ne mogu iživljavati na vanjskim objektima. Drugim riječima, depresija proizlazi iz potisnutog osjećaja gubitka i ljutnje, nesvjesno usmjerenog prema vlastitoj unutrašnjosti. Na primjer, ukoliko osoba dobije otkaz, ona će osjetiti gnjev prema poslodavcu, ali ga neće biti u stanju adekvatno izraziti 'prema van', već će ga potisnuti u sebe, u svoju podsvijest. Osoba npr. tada na svjesnom nivou počne kriviti samu sebetražiti svaku, pa i najmanju grešku u svojem radu, te na kraju zaključiti da je nesposobna i pasti u samosažaljenje i depresiju.
Na biokemijskom planu (u čovjekovom organizmu) ono što se dešava jest – međuigra između hormona, koji se oslobađaju pod stresom. Po meni, tu su najbitniji adrenalin i noradrenalin, iz srži adrenalne (nadbubrežne) žlijezde. Oni se aktiviraju kada je osoba obuzeta osjećajem ljutnje. Ovi hormoni dižu krvni tlak, te povisuju nivo šećera u krvi. Pretjerani osjećaj krivnje, (samo)sažaljenja te kao posljedice depresivnog raspoloženja utuče, s druge strane na lučenje glukokortikoidnih hormona, iz kore adrenalne žlijezde. Razina kortizola u krvi se abnormalno povećava, dolazi do razgradnje proteina u stanicama, jer se radi o tzv. kataboličkim steroidima. Kod preobilnog lučenja kortokosteroida može nastati tzv. Cushingov sindrom, čija je jedna od karakteristika atrofija mišićnog tkiva. Kolanje ovih hormona u tijelu i djelovanje u stanicama je prilično kompleksno i njihovo je zajedničko obilježje to što utiču na pad imuniteta organizma.
Prema teozofskim učenjima, osjeti kao što su strah , tuga i ljutnja imaju svoj izvor na astralnom tijelu, te shodno tome, stoje u vezi sa gibanjem astralnih tijela, te njihovim harmoničnim i stresnim odnosima. Imunitet organizma je u direktnoj vezi sa suptilnim eterskim tijelom, te sa čakrama. Etersko tijelo dobro funkcionira kada ne postoje blokade protoka životne energije (prane). (Možemo pretpostaviti da etersko tijelo, koje obiluje energijom na neki način samo stvara negativne ione u stanicama.) Tada ne može doći ni do depresije, pogotovo ne teške i dugotrajne
