My spiritual exercises
srijeda, 16.07.2014.
SIMBOLIKA SVASTIKE
Pošto je simbol svastike bio do sada samo usput bio spomenut, reći ću ovom prilikom nešto više o ovom kontroverznom simbolu.
Možda je zanimljivo na početku navesti što o simbolu kaže Enciklopedija JLZ:
«SVASTIKA (od sanskrta svasti sreća, zdravlje). Križ sa četiri jednaka kraka, od kojih svaki završava produžetkom pod pravim kutem. Javlja se u najrazličitijim kulturama svih kontinenata (izuzev Australije) već od neolitika, kao ornamentalni motiv, s određenim simboličkim značenjem (simbol sreće, Sunčev točak itd.) Zaključujući pogrešno da s. dolazi isključivo kod Arijevaca, prihvatili su je kao svoj simbol antisemitski pokreti novijeg doba. U okvirima tih dehumaniziranih pokreta i ideologija, koji kulminiraju u njemačkom nacional-socijalizmu, s. je postala simbolom, pod kojim su vršeni zločini najvećih razmjera.»
Nacistička i hindu svastika
Upravo zbog ovog posljednjeg, svastika je i dan-danas gotovo tabu tema, a naročito u Evropi i Sjevernoj Americi. No, može se isto tako postaviti i pitanje: da li je njena zloupotreba u prvoj polovini četrdesetih XX vijeka na tlu Evrope dovoljna, da bi taj simbol bio protjeran iz nove historije kao – čisto nacistički. Ja lično smatram da ne. Jer, radi se o simbolu koji je za mnoge milione ljudi, prvenstveno u Aziji, svet, - u kulturnoj historiji dugoj milenijima. Dakle, mislim da je potrebno uzeti u obzir činjenicu, da se radi o hinduizmu kao kolijevci svjetske duhovne baštine, te njenom svetom simbolu, korištenom od pradavnih vremena. (Kada se simbol prikazuje u koloru, onda nema dvojbe o tome, da li se radi o nacističkoj ili ne-nacističkoj svastici. Kontekst dakle govori o značenju simbola. Inače, budisti su nakon II svjetskog rata počeli upotrebljavati lijevo orijentiranu svastiku.)
Svastika se smatra izuzetno svetim simbolom, te također, kao što je gore novedeno, simbolom sreće. Pošto je korištena vjekovima u religiozne svrhe (nikad kao simbol mržnje), kako kod hinduista, tako i kasnije kod budista, ne predstavlja iznenađenje da razni sakralni objekti na tlu Indije i budističkih zemalja naprosto vrve od simbola svastike – hramovi, svete knjige, oltari, ikone. Ona se koristi u svim svečanim prilikama – vjenčanjima, festivalima, religijskim ceremonijama, njome su ukrašene kuće i prilazi kućama, odjeća i nakit, sredstva javnog prijevoza, pa čak i ukrasi na prehrambenim artiklima, kao što su torte i kolači.
U historiji je ovaj simbol bio prisutan, bilo u dekorativne ili u religijske svrhe, i u ostalim svjetskim kulturama, kao što je već navedeno. Cirlotov «Rječnik simbola» navodi da se ovaj grafički simbol može naći u gotovo svakom drevnom i primitivnom kultu diljem svijeta – u kršćanskim katakombama, u Britaniji, Irskoj, Mikeni i Gaskoniji; među Etruščanima, Hindusima, Keltima i germanskim narodima; u centralnoj Aziji, isto kao i u pret-kolumbovskoj Americi.
Ono što je bitno naglasiti je, da je svastika, baš kao i heksagram (šestokraka zvijezda) primordijalni simbol sa svojim uzvišenim spiritualnim značenjem. (Mora se dakle nadvladati osjećaj da ti simboli pripadaju Njemačkoj ili Izraelu, pošto su mnogo stariji od tih država i nacija.)
Što se tiče filozofskog tumačenja simbola svastike, njen oblik, najkraće kazano, predstavlja solarni točak, sa zrakama i stopalima, skiciranima na vrhovima. Ukoliko su stopala usmjerena na desno, radi se o desno orijentiranoj svastici, a ukoliko su usmjerena na lijevo, o lijevo orijentiranoj svastici. (S obzirom da se Sunce prividno giba udesno, pretpostavljam da su brojnije svastike desno orijentirane.) No, ovdje često dolazi do konfuzije, jer na prvi pogled nije sasvim nedvosmisleno, je li riječ o rotaciji na desno ili na lijevo.
Krakovi svastike predstavljaju četiri strane svijeta, te četiri kardinalne tačke zodijaka (Jarac, Ovan, Rak i Vaga), ili dvije solsticija i dvije ekvinocija (godišnje gibanje Sunca). U dnevnom prividnom gibanju, one označuju prelaze noć/jutro, jutro/podne, podne/popodne, popodne/veče.
S obzirom da je svastika par excellance SOLARNI simbol, nešto je očiglednije razlikovanje ovog simbola, s obzirom na boju. Ukoliko definiramo četiri faze u sunčevom prividnom gibanju nebom, tada možemo razlikovati crno sunce (nadir), bijelo sunce (ascendent), zlatno sunce (zenit) i crveno sunce (descendent). Ove četiri faze se mogu poistovjetiti sa četiri faze alkemijskog procesa: crna (primarna materija, izvor, latentne snage), bijela (minorno djelo, prva transmutacija, živa), crvena (sumpor, pasija), te konačno zlatna. Zlato je simbol svega superiornog – glorificirano 'četvrto stanje'.
Crna boja nacističke svastike kao da implicira već na prvi pogled nešto negativno. H. Stevens u knjizi «The Reich of the Black Sun» navodi neka tumačenja vezana za nacističku mitologiju. Prema ovom autoru, skraćenica «SS» nije značila samo «Schutzstaffel» (Zaštitni odredi), već također «Schwartze Sonne» (Crno Sunce). Ovo je navodno bilo poznato samo unutrašnjem krugu nacističke elite oko Heinricha Himmlera, za koje je svastika imala okultni značaj. Kako navodi J. Lina u «Architects of deception» Himmler je taj unutrašnji prsten (koji se sastojao od 13 članova) organizirao po uzoru na templarski red i jezuite. SS uniforme su imale simbol srebrne lubanje, na crnoj podlozi. Prema D. Ickeu («The Biggest Secret») u njihovom sjedištu, drevnom dvorcu Wevelsberg, Himmler i njegovi 'vitezovi' su prakticirali nordijsko-paganske rituale i štovali Satana. Icke navodi da je u SS-u bio također i princ Bernhard, jedan osnivača Bilderberg grupe.
Sovjetski ukaz o uvođenju svastike kao armijske oznake iz 1918. – Američka razglednica iz 1915. godine
Interesantno je da su (zlatnu) svastiku kao simbol, prije Nijemaca oficijelno koristili – saveznici. O ovome piše američki historičar R. Curry u knjizi «Swastika Secrets». Dakle, pripadnici američke vojske u I svjetskom ratu upotrijebili su simbol, ironično, upravo u borbi protiv Nijemaca. Američki piloti-dobrovoljci borili su se na francuskom nebu, u sastavu francuske eskadrile Lafayette. Tridesetak Amerikanaca borilo se pod komandom francuskog kapetana Georgesa Thenaulta, u periodu od maja 1916. pa do 1918., do završetka rata. Eskadrila je originalno nosila naziv Escadrille Americaine, no, promijenila je ime, zbog činjenice da Amerika još nije bila oficijelno ušla u rat 1916. godine. Eskadrila Lafayette je imala borbena djelovanja na svim frontovima Francuske. Oborila je ukupno 57 njemačkih aviona, te izglubila devet pilota.
U posljednjim mjesecima rata na francuskom frontu se sa zlatnom svastikom na rukavu borila 45. laka pješadijska brigada, također američka jedinica. Ova je jedinica bila popularno znana kao «Sooner Soldiers». Termin «Sooners» referira na ljude iz Oklahome, gdje je jedinica izvorno bila osnovana. Oznaku su nosili na lijevom rukavu, a također i na zastavi.
Za vrijeme I svjetskog rata svastika je bila smatrana simbolom sreće. Tako da su vojnici na fronti dobivali razglednice od kuće na kojima je bila svastika uz američku zastavu (u pozitivnom kontekstu), uz riječi u stilu «Neka vas ovaj amblem zaštiti od svakog metka, od svake granate».
Ovaj su simbol bili nedugo potom (1918-1920) preuzeli sovjetski socijalisti. Ovdje «SS» znači – Sovjetski socijalizam. Svastika je tada bio popularan i još ne-kompromitiran simbol, te su ga Sovjeti tokom 1917. i 1918. godine koristili također i na novčanicama – banknotama. Pošto su njemački nacional-socijalisti također usvojili svastiku kao oficijelni simbol 1920. godine, Sovjeti su tada (tačnije, nešto kasnije, 1922. godine) preuzeli novi simbol – srpa i čekića.
