My spiritual exercises
subota, 12.07.2014.
TKO JE PRAVI AUTOR 'MEIN KAMPFA'?
Među onima, koji se u raznim tekstovima pojavljuju kao pravi autori knjige 'Mein Kampf', (koju je Hitler navodno napisao za vrijeme odsluženja zatvorske kazne 1924. godine), spominju se Bernhardt Stempfle, jezuitski svećenik, Karl Haushofer, profesor geopolitike, te Rudolf Hess, Hitlerov ađutant i zamjenik (do 1941. godine).
Čitajući 'Mein Kampf', nikako se nisam mogao oteti utisku da tu, u znatnom dijelu, prilično kompleksnu knjigu, koja zahtijeva poznavanje niza područja, nije mogao napisati netko, tko nije mogao do svoje 35. godine (ma kako inteligentan bio) steći taj kvantum znanja. Iz (geo)politike, ekonomije, sociologije, filozofije historije... Pisac knjige je svakako morao biti svestrano obrazovan čovjek.
Iz same knjige proizlazi da čovjek kojemu se knjiga pripisuje, odnosno Adolf Hitler, nije imao završenu – ni srednju stručnu spremu. To, naravno ne mora biti glavni i odlučujući razlog. Jer, čovjek koji je inteligentan, može se sam obrazovati. Jasno, ukoliko su mu na raspolaganju dovoljna količina slobodnog vremena, materijali za proučavanje (knjige, stručni članci itd.), i ako ima čeličnu volju. Jer, bez pomoći profesora savladati niz naučnih područja mogu samo rijetki.
Dakle, postavlja se pitanje, da li je Adolf Hitler imao na raspolaganju ove predispozicije, u periodu, između 1905-14 godine, odnosno prekida školovanja i I svjetskog rata, te u nekoliko godina nakon I svjetskog rata.
Adolf Hitler svakako je mogao napisati, čak i samostalno, određene dijelove knjige, u prvom redu one koje sadrže autobiografske podatke vezane za njegovu mladost, školovanje na realnoj gimnaziji u Linzu, period u Beču, gdje je radio kao manuelni radnik i slikar akvarela, te perod u Minhenu, u godinama pred I svjetski rat i neposredno nakon njega. Po meni, ti autobiografski podaci zapravo su i bili ubačeni da doprinesu uvjerljivosti njegovog autorstva knjige, između ostalog. A također i iz propagandističkih razloga (dodvoravanja radničkoj klasi), jer se u njima opisuje ono, što mogu razumjeti mali, obični ljudi – radnički život, težak fizički rad, borba za golo preživljavanje i opstanak. Većina ljudi koji su 20tih i 30tih godina kupili tu knjigu, ili je dobili na poklon, pretpostavljam da su jednostavno preskakali teške dijelove, filozofske prirode, koje nisu mogli razumjeti.
Početkom 20. stoljeća edukacijski sistem je bio drugačiji. Poslije 4 razreda osnovne polagala se tzv. 'mala matura', nakon koje je slijedilo (jasno za manji broj đaka) srednje obrazovanje, u trajanju od 8 razreda. Hitler je bio upisao, prema vlastitim navodima, ne klasičnu, već realnu gimnaziju u Linzu. (Iz razloga što ona obuhvaća također i crtanje, za što je Hitler pokazivao naročiti talent.) To je moralo biti negdje 1900. godine. Redovnim pohađanjem nastave on je 'realku' mogao završiti 1908. godine. Međutim... U 'Mein Kampfu' se pokušava zamutiti jedna jednostavna činjenica, a to je – da je Hitler bio 'drop out'. Drugim riječima, da je prekinuo školovanje na 'realki'. U knjizi se navodi da je iznenadna bolest, odnosno «ozbiljna upala pluća» odlučila njegovu budućnost, da je liječnik savjetovao Hitlerovu majku da ga ne šalje za kancelarijskog službenika, te stoga njegovo je pohađanje realke moralo biti prekinuto za barem jednu godinu. (Ne navodi se godina, ali može se raditi o 1905. godini.) Zabrinuta za njegovo zdravlje, majka ga je ispisala iz 'realke', e da bi ga onda pustila da pohađa – Akademiju!! Apsurdno, no upravo ovo piše u 'Mein Kampfu'.
Može li se Akademija (likovna) upisati bez završene 'realke'? Naravno da ne. I sam Hitler to priznaje, na jedan prilično smušeni način:
« U nekoliko dana sam znao da ću jednog dana postati arhitekt. Sigurno, bio je to jedan nevjerovatno težak put; zato jer studiji koje sam zanemario iz prkosa na 'Realschule' bili su veoma potrebni. Nitko ne može pohađati studij arhitekture na Akademiji, bez [prethodnog] pohađanja građevinske škole na 'Technic', ovo potonje zahtijevalo je završenu srednju školu, a ja je nisam imao. Ispunjenje mog artističkog sna izgledalo je fizički nemoguće.» [Citat iz 2. poglavlja 'Mein Kampfa'] Svašta!
Period od 1905. do 1907. godine je namjerno zamućen iz jednog jednostavnog razloga – Adolf Hitler je to vrijeme proveo živeći boemskim životom u Beču, dok mu nije ponestalo novaca.
Godine 1907., nakon smrti majke, Hitler se bio sasvim preselio u Beč, gdje bez završene srednje škole nije mogao dobiti drugi posao nego – fizičkog radnika. Ovaj period, koji je potrajao negdje do 1909. godine, bio je dakle, ispunjen šljakanjem, te borbom za goli opstanak. Tada je navodno bio dobio neko nasljedstvo od tetke, što mu je bilo poboljšalo materijalni položaj. Citat: «Sada nisam bio toliko umoran uveče kada bih došao kući s posla, nesposaban da i pogledam neku knjigu a da uskoro ne zaspem.»
Dakle, zapravo, tek je u ovom periodu, između 1909. i 1912. u Beču, između svoje 20. i 23. godine života, Hitler mogao doći do prvih saznanja, koje bi bilo kakav-takav temelj za njegovo buduće superiorno znanje, potrebno za zahtjevnu knjigu kao što je 'Mein Kampf'. Hitler skromno veli da mu se situacija promijenila utoliko, što više nije bio prisiljen zarađevati za svakodnevni krih kao obični fizički radnik, već – kao mali crtač i slikar akvarela. «Slikao sam da zaradim za život i studirao iz zadovoljstva.» Tako veli on, budući njemački kancelar i veliki fuhrer.
Koliko je vremena dnevno Hitler provodio slikajući, a koliko studirajući humanističke nauke, ne zna se. No, morao je svakako proučiti ogromnu literaturu, potpuno sam, bez ikakve pomoći i predavanja.
Život u Beču do 1912. nije na njega ostavio dobar utisak, za razliku od narednog perioda, koji je proveo u Minhenu. Prema navodu iz knjige, u glavni grad Bavarske je konačno došao u proljeće 1912. godine. Period prije početka I svjetskog rata u Minhenu on naziva najsretnijim u životu. Još jednom ponavlja, da je slikao samo kako bi osigurao sredstva za preživljavanje, tj. kako bi mogao nastaviti svoje samouko obrazovanje. Dakle, u Minhenu («metropola njemačke umjetnosti») se počeo oduševljavati ne samo umjetninama, već i arhitekturom. A što se tiče obrazovanja iz 'humanističkih nauka', tu mu je glavnu inspiraciju činilo obimno djelo jednog Engleza, Houstona S, Chamberlaina – «Foundations of the 19th Century». (Desetak godina kasnije, 1923., konačno će dočekati i susret sa njim u gradu Bayreuth, gdje je engleski pisac živio.)
No, moramo se vratiti na period od par godina prije rata, jer predstavlja jednu spornu tačku – prema nekim autorima on je tek 1913. godine došao u Minhen, dok je prethodne godine navodno bio u Engleskoj. Britanski autor Greg Hallet navodi u «Hitler Was a British Agent» da je on bio na uvježbavanju kod britanske tajne službe. Adolfov stariji polubrat Alois bio je radio kao konobar u Dublinu, gdje je upoznao ženu, Brigid Dowling, s kojom se oženio i preselio u Liverpool. Prema Halletu, za vrijeme posjete Aloisu, on je došao u kontakt sa britanskom vojnom tajnom službom, koja je nad njime obavila Psych-Ops uvježbavanje, kako bi ga osposobila za zadatke dvostrukog agenta. Ovo se zbivalo u periodu od februara do novembra 1912. godine.
Što znači, kada je došao u Minhen u proljeće 1913. godine – on je već bio na neki način – čovjek sa misijom. Za vrijeme rata je obavljao dužnosti kurira. Navodno je bio dva puta uhapšen od strane Britanaca, no oba puta je bio pušten nakon intervencije britanskih viših obavještajnih oficira.
No, pošto je ovdje tema autorstvo knjige 'Mein Kampf', vraćamo se ponovo na nju. Iz dosada rečenog proizlazi da Hitler u periodu prije rata nije odista imao dovoljno vremena za proučavanje ogromnih i obimnih materijala iz geopolitike, filozofije historije itd. Da li je imao nakon rata?
Nakon rata Hitler je ostao u vojsci. Bili su mu dodijeljeni zadaci na potiskivanju socijalističkih pobuna diljem Njemačke, no on je djelovao pretežno na području Minhena, od 1919. godine. U julu te godine imao je dužnost špijuna pri vojnoj policiji Reichswehra. Njegovi zadaci odnosili su se na infilitraciju u male nacionalističke partije, pa je na taj način došao u kontakt i sa Njemačkom radničkom partijom, DAP. (O prvim utiscima koju je na njega ostavila patetična strančica Hitler piše u 'Mein Kampfu' gotovo sa podsmijehom.)
Hitler je bio otpušten iz vojske 1920. godine, i već naredne je on bio čovjek sa misijom, na jednom višem stepenu – da postane šefom buduće najjače njemačke partije (NSDAP).
U narednih par godina, do izbijanja minhenskog 'pivničkog' puča (1923), Hitler je bio isuviše zauzet raznim aktivnostima vezanim za jačanje svoje stranke, tako da ni u ovom periodu, naravno nije mogao steći silna saznanja, koja su bila potrebna za pisanje knjige kalibra 'Mein Kampf'.
na slici: Hitler napušta zatvor, čeka ga limuzina...
Među ranim Hitlerovim sljedbenicima bio je Rudolf Hess. On se spominje kao jedan od mogućih autora 'Mein Kampfa'. Nakon rata Hess je studirao na univerzitetu u Minhenu, političke nauke, historiju, ekonomiju i geopolitiku. Glavni mentor bio mu je profesor Karl Haushofer (čija je supruga bila jevrejskog porijekla). U Wikipediji se može pročitati da su Haushoferove ideje mogle, kroz Hessa, imati uticaja na razvoj ekspanzionističkih ideja Adolfa Hitlera. Sam Haushofer je negirao direktan uticaj na nacistički režim.
Za razliku od Hitlera, koji je kraj I svjetskog rata doživio kao kaplar, Haushofer je bio umirovljen sa činom general-majora, 1919. godine. Karijeru je nastavio dakle kao profesor na minhenskom univerzitetu. On je vjerovao da je za poraz Njemačke u ratu bio razlog nedostatak geografskog znanja, te geopolitičke svjesnosti, te se Njemačka našla u nepovoljnom položaju, u odnosu prema saveznicima i neprijateljima. U svakom slučaju, Haushofer je imao potreban kvantum znanja za pisanje 'Mein Kampfa'.
David Icke tvrdi u «The Biggest Secret» da je 'Mein Kampf' napisao upravo general Haushofer, a da su njemu kao uzori poslužile ideje Halforda J. MacKindera, direktora London School of Economics.
Francuski historičar Edmond Paris pak smatra da je 'Mein Kampf' djelo jezuitskog patera Bernharda Stempfle-a. Što za njega veli Wikipedia? Da je bio katolički svećenik i novinar; da je pomogao Adolfu Hitleru u pisanju 'Mein Kampfa', te da je bio ubijen u 'Noći dugih noževa' [zajedno sa Ernstom Roehmom i drugim 'nepodobnim' nacistima, koji su Hitleru počeli smetati u osvajanju apsolutne vlasti]. Stempfle je obavljao pastoralni rad pri minhenskom univerzitetu. U časopisu Munchener Beobachter pisao je o destruktivnom uticaju jevrejskog ateizma, te moralnoj prihvatljivosti progona, kada se radi o obrani vjere i institucija Katoličke crkve. Navodno je Stempfle bio član Hitlerovog ‘unutrašnjeg kruga’, koji bi mu se priključivao za stolom u kavani Heck, te savjetovao ga po religioznim pitanjima.
No, igrom sudbine, Stempfle je 1934. godine završio u koncentracionom logoru Dachau, gdje je umro (odnosno, bio ubijen) na nerazjašnjen način. Pretpostavlja se da je (moguće kao ispovjednik) imao previše informacija vezanih za Hitlerov privatni život.
.
