My spiritual exercises
četvrtak, 26.01.2012.
RENTGEN ZRAČI SELEKTIVNO?!
Uploaded with ImageShack.us
Fizičar Wilhelm C. Rontgen je 1895 godine pronašao novu vrstu zraka, nazvavši ih x-zrakama, pošto mu je njihova priroda bila nepoznata. Ekspermente sa tim zrakama krajem 19. stoljeća vršili su i drugi naučnici, među ostalim i Nikola Tesla. Oni izgleda nisu ni bili svjesni da se tim novim zrakama ne mogu igrati i da one predstavljaju hazard za zdravlje. Bilo je potrebno tek par godina, da se ustanovi da one mogu prouzročiti teška i ireverzibilna oštećenja ljudskog tkiva.
Gledano iz današnje perspektive, Tesla izgleda ili kao ludo hrabar, ili ludo naivan, kada se upuštao u takva istraživanja x-zraka. Recimo, eksperimentirao je na taj način da je glavu direktno izlagao njihovom uticaju. Zabilježio je čudnovato djelovanje, poput «velike potrebe za spavanjem» i «osjećaja da vrijeme prolazi neobično brzo». Tesli je sinula pomisao, da bi se zrake mogle koristiti u medicinske svrhe, svrhe liječenja. Međutim, kasnije se razuvjerio, kada je sam počeo osjećati snažne bolove u očima, a iz prve ruke prisustvovati teškim ozljedama tkiva svojeg pomoćnika. «... koža bi postala dubinski obojena i mjestimice crna, a po njoj bi se oblikovali ružni mjehuri», zapisao je Tesla, konstatiravši da je to bila jedina nesreća koja se desila tokom njegovog laboratorijskog rada drugome, a ne njemu. Pomoćnik je bio izložen samo pet minuta sasvim blizu cijevi visokog naboja (cijev punjena plinom sa hladnom katodom).
Tesla je dakle tada shvatio kako su pri korištenju uređaja sa rendgenskim zrakama nužne mjere opreza. Uskoro je na Akademiji nauka u New Yorku iznio svoja zapažanja o opasnostima vezanima za x-zrake, te testiravši razne metale došao do zaključka da je olovo najbolji štit od njih.
Ono, što i dan-danas zbunjuje je, kako su neki što su izlagali svoje tijelo uticaju x-zraka pretrpjeli teška oštećenja, dok su drugi prošli 'neokrznuti'. Oficijelna nauka, koliko ja znam, nema objašnjenja. No, sjetio sam se samoukog genijalca iz sela Kacana, Josipa Vitasovića, kojeg sam već ranije jednom prilikom spomenuo (Post «Planeterna energetska mreža»). U svojoj knjizi 'Što je to?', Vitasović veli da «...nauka ni danas još ne raspolaže preciznim instrumentima za mjerenje radioaktivnog zračenja». No, po meni to nije toliki problem, već je problem što nauka negira i samo postojanje suptilnih zračenja, dakle onih koja ne može izmjeriti.
Da se vratimo pitanju, - zašto je Teslin pomoćnik doživio teška oštećenja kože? Vitasovićeva knjižica nudi odgovor na ovu veliku zagonetku. «Rentgensko zračenje ima polaritet plus-ikspola (+X), pa osobe sa minus polaritetom ne mogu biti ozračene jer se polariteti ne poklapaju. Ne poklapa se polaritet bioenergije i radioaktivnog zračenja.» Znači, jasno – pomoćnik je imao tu nesreću, da ima taj plus-iks pol. Tesla je vjerojatno imao minus pol. U tekstu se ne kaže, što je sa onima, kojima se polaritet samo djelomično poklapa, npr. osobom koja ima plus-minus-iks pol. No, pretpostavljam da takva osoba onda može zadobiti samo manja oštećenja, u odnosu na one sa +X polom. U svakom slučaju je jasno da je otpornost osobe prema rendgenskim zrakama individualna, jer bi inače svi dobivali ista oštećenja tkiva.
