My spiritual exercises
petak, 23.12.2011.
MISTIČNA FIZIKA
Antigravitacija – mit ili stvarnost?
Kada je umro fizičar James Maxwell, ostavio je u amanet svoje 4 jednadžbe, koje govore o kontinuitetu električnog i magnetskog polja. Tu je teoriju potom praktički eksperimentalno dokazao Heinrich Hertz. No, Hertz je odbacio Maxwellov pojam 'etera', pošto su on, kao vodeći fizičar svoga doba i još nekolicina odlučili da se sve što nije podložno mjerenju i mjernim jedinicama, svrstaju u područje «mističnog», drugim riječima nebuloznog, neodređenog, praktički – nepostojećeg. To je Hertzovo mišljenje kasnije i amenovao Einstein, postavši neprikosnoveni autoritet, početkom 20. stoljeća.
Svi fizičari nisu bili takvog mišljenja, a među njima je vrlo eksplicitan bio Tesla. On je u svom predavanju na univerzitetu Columbia, godine 1891. ustvrdio ne samo da eter postoji, već je ustvrdio da su «efekti statičkog elektriciteta, efekti etera u pokretu». Tokom narednih par godina Tesla je razvio svoj vlastiti koncept «dinamičke teorije gravitacije». Ona je pretpostavljala polje sile za gibanja svemirskih tijela. Nije prihvaćao Einsteinov koncept o zakrivljenosti prostora, no zato je eter kod njega imao nužnu, neophodnu funkciju.
Isto kao s eterom, tako je i sa pojmom «anti-gravitacija», koji ne postoji kao takav u leksikonu današnje fizike. Gravitacija je po definiciji uzajamno privlačenje masa. Prema ovoj jednostavnoj definiciji, shodno tome, antigravitacija bi trebala biti – uzajamno odbijanje masa. Po Newtonu, gravitacija je osnovno svojtvo mase, a sila teže samo jedan specijalan slučaj općeg zakona gravitacije. Kasnije je oficijelna fizika prihvatila Einsteinov koncept o zakrivljenosti prostora, kao što je već rečeno.
Tako je dakle bilo prije 50-60 godina, no u zadnjih par decenija sve više se čuje glas alternativnih fizičara, sa svojim viđenjem mistične eterske fizike. [Eter, dakako možemo poistovjetiti sa bioenergijom-pranom, radi se o istome] Oni svoja mišljenja temelje na nekim teoretskim, ali i praktičnim ostvarenjima Tesle, te Viktora Schaubergera, koji su bili, na neki način, zajedno sa Walterom Russellom, možemo reći, preteče new age-a.
Uploaded with ImageShack.us
Nikola Tesla nije direktno koristio pojam anti-gravitacija, no svojim je radovima iz 20-tih godina upravo ga faktički - dokazivao. Godine 1928. je patentirao aerodinamičnu letjelicu, u obliku cigare, no originalni koncept je postojao već odranije. Tako je 1911. u intervjuu Herald Tribune-u objasnio viđenje svoje 'leteće mašine' budućnosti, koja «neće imati krila, poput aeroplana, a biti će u stanju kretati se, većom brzinom, u bilo kojem smjeru, te ostati stacionarna u zraku za duže vrijeme». Postoje pretpostavke da su neki Teslini projekti, javno omalovažavani, bili iskorišteni za tajne projekte američke vlade. Naročito budi sumnju činjenica da je FBI, nakon njegove smrti pomno pretražio njegove dokumente i cjelokupnu ostavštinu. Neki američki autori smatraju da je SSSR došao u posjed njegovih patenata (između ostalog i letjelica i tzv. 'smrtonosne zrake'), kada je ona bila proslijeđena 1952. u Beograd, gdje je bio osnovan Teslin muzej. Ja mislim da je prije ta dokumentacija bila zaplijenjena od strane CIA-e (S obzirom na činjenicu prekida sa Staljinom 1948., te otvaranje CIA 'baze' 1950. – u Beogradu. Po meni, da je neko nešto i proslijedio Staljinu, bio bi sigurno poslan na robiju.)
Uploaded with ImageShack.us
Bilo kako bilo, tajni projekti vezani za antigravitaciju, bili su i prije II svjetskog rata interesantni vlastima, odnosno velikim silama (SAD, SSSR, Njemačka). Tako imamo slučaj da je Viktor Schauberger bio 1934. godine u audijenciji kod Hitlera, s kojim je razgovarao o njegovim patentima i projektima. Isprva je Schauberger odbijao suradnju sa nacistima, no kasnije je, pod prisilom i prijetnjom, morao pristati. On je inače bio poznat po svojim eksperimentima sa vodenim i zračnim tokovima i vrtlozima, pomoću kojih je postizao efekat levitacije, ili anti-gravitacije.
Korijen anti-gravitacije predstavlja pojam dijamagnetizma ('među-magnetizma'). U biti se radi o magnetički neutralnoj zoni, koja se nalazi između sjevernog i južnog magnetskog polja. Ovdje se zapravo radi o 4 direkcije, o 4 pravca. Sjeverno-južni elementi su magnetični, a oni istočno-zapadni su dijamagnetični. Dijamagnetizam djeluje u tri smjera – desno, lijevo i gore.
Viktor Schauberger je koristio u svojim vodenim cijevima ili kanalima isti sistem, isti princip kao Ed Leedskalnin prilikom podizanja masivnih kamenih blokova – proces dijamagnetske levitacije. Baš kao i Ed, tako je i Viktor bio samouki genije, promatrajući prirodu, učio je direktno od nje. Primijetio je da vodopadi i potoci imaju prirodne tokove dijamagnetizma, ili efekt obrata toka. Schauberger je jednostavno izgradio umjetne vodene tokove sa unutrašnjim obratima u energetskim tokovima. Njima je postizao anti-gravitacijske efekte, poput recimo pastrve, koja čini isto plivajući uzvodno, u doba mriješćenja. Što mislite, kako može plivati uzvodno u brdovitim krajevima, sa dosta slapova? Pomoću prirodne sposobnosti levitacije, jasno.
Tehnologija Schaubergerove implozijske turbine bila je kasnije korištena u projektima Nijemaca u II svjetskom ratu. Poznata je činjenica da su bila napravljena dva leteća diska u tvornici u mjestu Kertl. Nakon što je jedan u svom probnom letu pao na krov pogona, i pričinio veću štetu, navodno se odustalo od daljnjeg razmatranja usavršavanja letjelice i eventualne proizvodnje.
Schauberger je proizveo, izgleda nekoliko radnih prototipova. Sovjeti i Amerikanci su konfiscirali njegove radove nakon završetka rata. Nakon rata, Schauberger se bavio radom na vodenim turbinama, te raznim agrikulturnim mašinama. Kratko vrijeme pred smrt, 1958. godine, pozvala ga je jedna američka kompanija, zainteresirana za njegovu implozijsku energiju. Pregovori su završili neuspješno, a Scauberger je bio prisiljen potpisati i sporazum, kojim odustaje od daljnjeg istraživanja u vezi implozijske energije, te cjelokupnu dokumentaciju ostaviti u SAD-u. Umro je samo pet dana po povratku u Njemačku.
Uploaded with ImageShack.us
Da su vlasti, odnosno tajne službe i dan-danas itekako zainteresirane za projekte u vezi anti-gravitacione energije, dokazuje slučaj kanadskog istraživača Johna Hutchisona. On je do svojih, odista nevjerovatnih otkrića u izvođenju ekperimenata došao u uvjetima svog skromnog doma (nakrcanog raznom elektronskom opremom) u Vancouveru, 1979. godine.
Hutchisonu je pošlo za rukom, korištenjem interferencije radio valova nekoliko uređaja, male amperaže, tj. jakosti, no visoke voltaže, tj. napona, od nekoliko stotina kW, da ostvari čudesne efekte (tako da neki pomisle, da nije riječ o iluzionizmu, odnosno mađioničarskim trikovima). Naprimjer – levitacija teških metalnih predmeta; fuzija totalno različitih materijala, kao što su drvo i metal; neobično zagrijavanje metala do visokih temperatura bez utjecaja na okolni materijal; mrvljenje metala na začudni način.
Svi su ovi efekti dobro dokumentirani, i snimljeni na videu, tako da se mogu i pogledati na Youtube-u. Po njemu nazvan Hutchison efekt, demonstrira se dakle na video-spotovima, i možemo tako u njima vidjeti recimo objekte kako lebde u zraku, i metal koji vibrira kao da je mekan poput pudinga. Njemu polazi za rukom da levitira čak topovsku kuglu tešku 30 kg! Kad demonstrira međusobno spajanje drva i metala, vidimo, da nakon što isključi svoj uređaj, uočavamo da je drvo zaista perfektno slijepljeno za metal. Tako mu je isto pošlo za rukom staliti kovanice u šipku aluminija. On tali metal, tako da se ne vide nikakvi tragovi u okolnom materijalu, ili tali čak i bez ikakvog toplinskog zračenja! Ovo se očigledno protivi zakonima termodinamike. Možemo li onda uopće govoriti o nekim fizikalnim zakonima?
Kao što je već rečeno, uskoro se za Hutchisonove 'egzibicije' zainteresirala i CIA, a također i, od iluminata sponzoriran Stanford Research Institute. Tim od 4 vojna eksperta bio je prisutan pri izvođenju Hutchisonovih eksperimenata, i jedino što su (oficijelno) mogli ustvrditi je da su «efekti stvarni, ali neobjašnjivi konvencionalnom fizikom». I to je to.
Hutchisonu je vjerojatno bilo prijateljski napomenuto da previše u javnosti ne objašnjava svoje pokuse. Štoviše, da s vremenom, takorekuć 'iznenada', neobjašnjivo 'izgubi' svoje sposobnosti. Tako nalazimo podatak da od 1991. nije bio u stanju više reproducirati svoje originalne eksperimente, sa senzacionalnim efektima. Dakle, kako vidimo, i dan-danas mistična fizika mora se, iz nekog razloga, kriti od očiju javnosti.
subota, 10.12.2011.
KORALJNI DVORAC NA FLORIDI (2)
Iako je način na koji je Ed Leedskalnin sagradio svoj monumentalni dvorac tajna i dan-danas, 60 godina od njegove smrti, on nam je u svojim pisanim radovima bio ostavio neke 'smjernice', koje bi barem mogle, ako ništa drugo, onda naslutiti o kakvim je energijama riječ. Zapravo, nema ni sumnje o kakvim se tu 'tajanstvenim' energijama radi, jer se u nevelikom Edovom opusu, koji se sastoji od par knjižica i par članaka, uvijek i ponovo spominje magnetizam, dakle riječ je o elektromagnetskim valovima.
Uploaded with ImageShack.us
Njegovi se svi radovi u stvari svode na eksperimente. Iako oni imaju sličnosti sa onima Nikole Tesle, Ed ga nije kopirao, jasno, jer Tesla nije svoje eksperimente davao u javnost. Do svojih je rješenja došao vlastitim radom, a bio je samouk. U jednom oglasu u lokalnim novinama, a koji se odnosi na njegovu knjižicu «Magnetic Current», Ed je napomenuo: «The reading is not intended for the general public. Only those who want to experiment should order the booklet. The other people should save their money.» [Tekst (knjižice) nije namijenjen širokoj publici. Samo oni zainteresirani za eksperimentiranje trebali bi naručiti knjižicu. Ostali bi trebali uštedjeti novac.]
Ed Leedskalnin je pisao svoje radove jednostavnim jezikom, jer nije imao visoku izobrazbu. No, ipak su oni za prosječnog čovjeka nerazumljivi, pogotovo zato što nisu bili ilustrirani sa popratnim crtežima. Rad «Magnetic Current», jasno, kao što i samo ime sugerira bavi se energijom magneta i magnetnim tokom. Svi magneti, dakle, imaju sjeverni i južni pol, a i sama Zemlja predstavlja jedan veliki magnet, sa svojim Sjevernim i Južnim polom. Oni predstavljaju kozmičke sile. Mnogi smatraju čestice metala magnetom, međutim to nije tako. Leedskalnin kaže da je magnet zapravo supstanca koja cirkulira metalom.
U permanentim magnetima sa svakog kraja pola dolaze magnetne sile i teku naokolo, i teku na drugi kraj pola, i tako neprestano. Između polova nalaze se neutralna mjesta, na kojem se pozitivne i negativne energije međusobno poništavaju, kako ih Ed naziva «polu-neutralna mjesta». O magnetskom toku on kaže da se tu radi zapravo o dva toka, jedan sastavljen od magnetskih sila sjevernog pola, drugi od južnog, i ti tokovi se međusobno prožimaju u jednoj dvostrukoj spirali, tekući u nasuprotnim smjerovima, velikom brzinom.
Ed je sam izrađivao svoje vlastite aparate, s kojima je vršio eksperimente, i na slici se može vidjeti jedan primjerak njegovog generatora, već pomalo zahrđalog, sa magnetima.
Uploaded with ImageShack.us
Ed Leedskalnin je izbjegavao pojam 'elektricitet', iz toga razloga, što nije ni vjerovao u elektrone (ni protone), kao osnovne gradivne čestice. Njegovo je mišljenje bilo da fizičari zanemaruju magnete, i njihove polove, «koji su baza svega». On je radije koristio termin 'Magnetizam'.
Nadalje, smatrao je da Sjeverni i Južni pol Zemlje ne samo da drže zajedno našu planetu i Mjesec, već i da pridonose vrtnji Zemlje oko svoje osi, a Sunčeve magnetske silnice «udaraju više na istočnu stranu, pridonoseći da se Zemlja upravo tako vrti, od Istoka prema Zapadu.
Leedskalnin je smatrao magnetizam pojavu, koja leži u osnovi cjelokupnog ne samo mineralnog, već i vegetabilnog i animalnog života na Zemlji.
Njegove tvrdnje ne bi trebali uzimati zaozbiljno, da nema jedne male 'sitnice', a to je njegovo životno djelo - Coral Castle na Floridi. Za podizanje takvog nečeg potrebne su i kudikamo jače dizalice (od priprostih koloturnika kakvima je raspolagao Ed), i kudikamo veća radna snaga od jednog onižeg mršavog čovjeka. U ostalom, on je i sam potvrdio:» Otkrio sam tajne piramida, i pronašao kako su Egipćani i drevni graditelji u Peruu, Yucatanu i Aziji, samo uz pomoć primitivnih alata, podizali i postavljali kamene blokove teške mnogo tona!» Zaključak je jasan – Ed Leedskalnin je uz otkrivenje tajne magnetizma – savladao nekako gravitaciju. Svojim eksperimentima, otkrio je tajnu anti-gravitacije.
srijeda, 07.12.2011.
KORALJNI DVORAC NA FLORIDI
Diljem svijeta postoje mnogobrojna megalitska čuda, kojima se ljudi dive, poput Stonehengea, ili Uskršnjeg otoka, no ona su bila sagrađena davno, uz vjerojatno učešće veće mase ljudi. Mnoge može zaprepastiti činjenica da je u sasvim nedavnoj historiji, u prvoj polovini prošlog stoljeća, jedan čovjek, sam samcat, nekim čudom sagradio monumentalni kompleks od megalita sličnih proporcija, ako ne i većih (najveći ima blizu 30 t!).
Uploaded with ImageShack.us
Njegovo ime je Edward Leedskalnin, radi se ne o nekom orijašu, već o čovjeku visokom 150 cm, i sudeći po fotografijama, ne naročito 'nabildanom'. Ne radi se ni o čovjeku velike formalne izobrazbe; imao je svega četiri razreda osnovne škole. Međutim, počevši od 1920. godine, Ed je u narednih 20 i nešto godina sagradio izvanrednu građevinsku strukturu nazvanu Coral Castle, koja se danas nalazi u mjestu Homestead, na krajnjem jugu Floride. (Koji zahvaća, odnosno obuhvaća jedan ugao Bermudskog trokuta!) Radeći najčešće u noćnim satima, potajno, bio je u stanju nekako izvaditi velike višetonske kamene blokove iz mora, oblikovati ih, transportirati i konstruirati više nego impresivne skulpture i razne druge objekte unutar svog kompleksa Koraljnog dvorca.
Ono što je Eda inspiriralo za ovaj nesvakidašnji građevinski pothvat, bila je njegova nesretna ljubav prema jednoj djevojci, kada je imao 26 godina (a bilo je to 1913. godine). Navodno je bio zaručen za tu djevojku, no ona je iz nekog razloga bila odbila da se za njega uda. Obično se ona navodi u lokalnim turističkim prospektima kao «Sweet Sixteen», zato jer je imala 16 godina. Nekoliko godina kasnije Ed, je iz rodne Latvije emigrirao najprije u Kanadu, a potom u SAD, gdje je radio u drvnoj industriji. Navodno je, nakon što je 'zaradio' tuberkulozu, preselio u topliju Floridu, a tamo se, na začudni način izliječio, s pomoću terapije magnetima. Nije odmah došao u Homestead, nego je isprva živio u Florida Cityju, gdje je i započeo graditi svoj dvorac.
Uploaded with ImageShack.us
Marljivo poput mrava, Leedskalnin je na tajanstven način godinama stvarao i gradio, daleko od radoznalih očiju. Navodno je znao kada ga promatraju (možda je imao neko 'šesto čulo'?), pa u te dane, to jest noći, nije uopće radio. Kada je konačno završio Coral Castle, a to je bilo negdje oko 1948. godine, dozvolio je turističke posjete, te sam vodio uokolo goste. Bio je ljubazan prema njima, ali o svojem graditeljskom pothvatu je davao samo šture odgovore, i dalje ih ostavljajući u nedoumici kako je zapravo vadio i prenosio ogromne megalite, i da li je to on sam mogao napraviti. Tri dana prije nego što će umrijeti, ostavio je poruku «Going to the hospital» na glavnoj kapiji dvorca, sjeo na bus i zaputio se u bolnicu u Miamiju. Umro je na današnji dan, 7. decembra 1951. godine, dakle prije tačno 60 godina.
----------------------------------------------------------------------------------------------
Pjesme o Koraljnom dvorcu
"Sweet Sixteen"
I'll do anything
For my sweet sixteen,
And I'll do anything
For little run away child
Gave my heart an engagement ring.
She took ev'rything.
Ev'rything I gave her,
Oh sweet sixteen.
Built a moon
For a rocking chair.
I never guessed it would
Rock her far from here
Oh, oh, oh, oh.
Someone's built a candy castle
For my sweet sixteen.
Someone's built a candy brain
And filled it in.
Well I'll do anything
For my sweet sixteen
Oh I'll do anything
For little runaway child
Well, memories will burn you.
Memories grow older as people can
They just get colder
Like sweet sixteen
Oh, I see it's clear
Baby, that you are
All through here
Oh, oh, oh, oh.
Someone's built a candy castle
For my sweet sixteen,
Someone's built a candy house
To house her in.
Someone's built a candy castle
For my sweet sixteen.
Someone's built a candy brain
And filled it in.
utorak, 06.12.2011.
Skrivanje svastika
Da se nadovežem na prethodni post, ima jedna scena u spomenutom filmu gdje glavni glumac vodi svoju Marion na jedan brijeg izvan grada i kaže da je to mjesto gdje je Rael imao 'bliski susret sa vanzemaljcima', koji su ga izabrali za vođu nove religije. (Mislim da je to jedina religija nikla na području Evrope, koja ima nešto više sljedbenika.) I, dalje, priča on njoj kako je taj Rael bio snimio jednu ploču, pa kako je imao dubok glas itd. – nije važno.
Gledam ja neki dan novine, i ono vidim, jedan lokalni umjetnik, postavio izložbu, a jedan od eksponata, kao ono – trebao bi predstavljati noćno nebo nad gradom. A ono, na nebu, umjesto zvijezda – sjaje kukasti krstovi – jedan zaokrenut na lijevo jedan na desno itd. Pa sam se sjetio ovog Raela, kojeg spominje glumac u filmu. Vjerovatno je autor izložbe, 'art performancea' dobio inspiraciju pošto je nad gradom navodno nedavno bio NLO, koji je emitirao razne svjetlosne efekte. I onda, ako se sjetimo i priče (ili mita) o nacističkim letećim tanjirima, i navodne baze na Antarktiku (ima na njoj i regija koja se zove Nova Švapska [Neu Schwabenland]), eto ti inspiracije. Vjerujem da su se mnogi križali i krstili, i čudom se čudili, ali eto jedno moguće objašnjenje autorove inspiracije. Inače, isti članak, za istu izložbu, u online izdanju novina, krasi druga ilustracija, odnosno fotka. Interesatno.
No, da se vratimo Raelu. On je, osim što je snimao ploče, pisao i knjige, pa tako i jednu koja se zove The Message Given To Me By Extra-Terrestrials. Na naslovnoj stranici je imala izvorno bizarnu kombinaciju Davidove zvijezde i kukastog križa. Navodno je leteći tanjur koji je imao susret sa Raelom imao baš taj znak na njemu. No, nedugo zatim, valjda zbog negodovanja u javnosti, ista je knjiga osvanula u knjižarama sa različitim simbolom, koji je bio nalijepljen preko starog.
Uploaded with ImageShack.us
