My spiritual exercises
subota, 07.01.2012.
Bio-kemija i eter (2)
LJUDSKO ENERGETSKO POLJE
Pionirom u istraživanjima ljudskog energetskog polja mnogi smatraju Wilhelma Reicha, austrijsko-židovskog psihijatra iz 20. stoljeća. No, prvi počeci zapravo bi se mogli pripisati liječniku Franzu Antonu Mesmeru (1734-1815), osnivaču teorije animalnog magnetizma. Mesmer je dakle govorio o «animalnom magnetizmu kao jednoj vrsti atmosferskog fluida koji okružuje, ispunjava, te oživljava ne samo ljude, već i živa bića uopće». Interesantno je pak, da od ovog stvarnog pionira u istraživanju čovjekove bio-energije vodi neprekinut niz učenika i nasljednika sve do W. Reicha, (odnosno njegove kćeri Eve Reich) i učenika Jamesa DeMeo-a, koji je najveći suvremeni istraživač na ovom području. Naime, Mesmer je bio učitelj Jeana Martina Charcota (1825-1893), francuskog psihijatra, koji je bio učitelj Sigmunda Freuda (1856-1939), jednog od ranih mentora spomenutog W. Reicha (1897-1957).
Osim ove 'nasljedne' linije istraživača bio-polja, također bi valjalo spomenuti još nekolicinu. Kemičar Wilhelm von Reichenbach (1788-1869) je još sredinom 19. stoljeća eksperimentirao s tim poljem, smatrajući ga u početku samo hipotetičnim. Otkrio je da pokazuje mnoga svojstva slična elektromagnetskom polju, koje je James Maxwell opisao početkom 19. stoljeća. Otkrio je također da su neka svojstva jedinstvena za tu «odičnu snagu», kako ju je kasnije nazvao (radi se o još jednom sinonimu za bio-energiju). Utvrdio je da magnetski polovi posjeduju jedinstveni polaritet, u vezi s tim poljem, te da se kod njega suprotni polovi ne privlače, već istoimeni. Von Reichenbach je također proučavao odnos između elektromagnetske emisije sa Sunca i pridruženih koncentracija odičkoga polja. Našao je da najveća koncentracija te energije leži između crvenog i plavoljubičastog područja Sunčevog spektra.
Drugi naučnik, koji zaslužuje da se spomene je liječnik dr William Kilner, koji je 1911. godine u svojoj studiji ljudskog energetskog polja uspio detektirati isto pomoću obojenih zaslona i filtera. Tako je opisao da je vidio sjajnu omaglicu oko tijela, koja se sastojala od tri sloja – jednog tamnijeg, uza samu kožu, drugog, koji se pruža okomito od tijela, te trećeg, finog vanjskog svjetlucanja, neodređenih kontura. Tu je 'omaglicu' nazvao aura, te utvrdio da se razlikuje od osobe do osobe, ovisno o dobu, spolu, umnim sposobnostima i zdravlju. Pošto su se neke bolesti manifestirale kao mrlje ili nepravilnosti u auri, njega je to potaknulo da stvori sistem dijagnosticiranja, na temelju strukture tog vanjskog plašta ljudskog tijela.
Tridesetih godina istraživač sa univerziteta Yale Harold S. Burr pronašao je L-polje (L-field), kako ga je nazvao, dakle polje koje okružuje sve žive organizme. Njegova mjerenja tog polja, oko sjemena biljaka, su pokazala, da je moguće predvidjeti koliko će biti zdrava biljka, koja izraste iz tog sjemena. U svom radu sa ljudskim organizmima, bio je u mogućnosti ustanoviti npr. ovulacijske cikluse kod žena, locirati unutrašnja oštećenja na tkivima, te dijagnosticirati potencijalna tjelesna oboljenja. Njegov je rad kasnije nastavio njegov student dr Leonard Ravitz, koji je 1959. otkrio da se ljudsko energetsko polje mijenja u skladu sa načijom mentalnom i psihološkom stabilnošću.
U Sovjetskom savezu, opsežna je istraživanja u vezi ljudskog energetskog polja vršio je dr Viktor Inyushin, sa Kazahstanskog univerziteta. Kod ovog istraživača opet srećemo novi naziv za isto – bioplazmično energetsko polje. Njegova su promatranja utvrdila da se čestice bio-plazme stano obnavljaju u kemijskim procesima u stanicama, te da su u stalnom kretanju. Također je ustanovio da postoji relativno stabilna ravnoteža pozitivnih i negativnih čestica unutar bio-plazme. Zdravlje organizma biti će ugroženo ukoliko se ta ravnoteža naruši, zaključio je Inyushin.
Uploaded with ImageShack.us
Da se opet vratimo na Wilhelma Reicha, pošto je on na neki način centralna figura istraživanja na području ljudskog bio-energetskog polja u 20. stoljeću. Iz navedenog se ne može reći da je bio pionir tih istraživanja, no on je bio prvi koji je to znanje primijenio na područje ljudskih emocija, te na poremećaje u ljudskom ponašanju. Reich je ustanovio kako osobe u fazi visoke emocionalne ili seksualne uzbuđenosti na površini kože pokazuju vrhunac bio-električnih potencijala. Reichov psihoterapeutski postupak spojio je Freudove analitičke tehnike razotkrivanja nesvjesnog i tehnike oslobađanja blokada u prirodnom toku orgonske energije u tijelu. (Još jedan naziv za bioenergiju – orgon.) Oslobađanjem od tih energetskih blokada, Reich je 'čistio' negativna mentalna i emotivna stanja.
Od 30tih do 50tih godina Reich je eksperimentirao s orgonskim energijama, koristeći pri tom najmoderniju elektronsku i medicinsku opremu. Sam je konstruirao tzv. orgonski akumulator, pomoću kojeg je mogao koncentrirati orgonsku energiju. Taj se uređaj sastojao od nekoliko naizmjenično postavljenih slojeva feromagnetičnih metala i izolatora, sa visokom dielektričnom konstantom. Sjedenje u toj metalnoj kutiji je imalo iscjeljujući efekt na tijelo i duh. No, neobična naprava je uzrokovala seriju napada na Reicha, od strane medija i medicinskog establišmenta. Optuživali su ga, između ostalog, ne samo za liječenje nenaučnim metodama, već i za širenje komunističnih ideja i seksualni nemoral, tako da je završio u zatvoru, gdje je 1957. godine i umro.
Uploaded with ImageShack.us
Na kraju, valja svakako spomenuti i Barbaru-Ann Brennan, istraživača na polju ljudskog energetskog polja sa obrazovanjem fizičara, što je izdvaja od drugih. Ona se zapravo razlikuje od naprijed navedenih istraživača, zato jer je pomoću vlastite vidovitosti doprla do suptilnijih nivoa građe ljudske aure, koja su inače (naravno) nedostupna čak i najmodernijim mjernim instrumentima. Ona također naravno nije prva koja ih je detektirala, jer su ta suptilna tijela pomoću vidovitosti istraživali ranije, (još krajem 19. stoljeća) recimo teozofi, poput A. Besant i C.W. Leadbeatera.
Brennan opisuje slojeve ljudske aure kao međusobno prožimajuće; svako slijedeće tijelo stvoreno je od još finije tvari i viših vibracija, od tijela 'nižeg ranga', koje ono okružuje i prožima. Svojim je promatranjima B. Brennan otkrila interesantan dualistički model polja. Naime, prema njoj, svaki jedrugi sloj polja složeno strukturiran, poput nepomičnih valova svjetlosnih uzoraka, dok slojevi između izgledaju kao da su sastavljeni od obojenih fluida u neprestanom kretanju. Ona razlikuje ukupno 7 tijela. Svaki naredni sloj u potpunosti prožima sve slojeve ispod sebe, uključujući i fizičko tijelo. Tako se emocionalno [ili astralno] tijelo proteže izvan eteričkoga [bioenergetskog, praktički] uključujući u sebi i eteričko i fizičko tijelo.
Strukturirani slojevi sadrže sve oblike koje ima fizičko tijelo, uključujući unutrašnje organe, te dodatne oblike, koje tijelo nema. Tu je vertikalni protok energije, koji pulsira poljem prema gore i prema dolje, kroz leđnu moždinu [tzv. kundalini energija]. Brennan ga naziva glavnim vertikalnim tokom snage. U čovjekovom bio-polju nalaze se i rotirajući vrtlozi u obliku konusa, koji se nazivaju čakrama. Svaki je sloj tijela povezan sa jednom čakrom. Čakre imaju tri glavne uloge u tijelu. One vitaliziraju tijelo aure; potiču razvoj različitih oblika samosvijesti, te prenose energiju između različitih nivoa aure. Svaki sloj aure ima svoju grupu od sedam glavnih čakri, a svaka je smještena na istom mjestu kao u fizičkom tijelu. Znači, te čakre zauzimaju ista mjesta, a to je moguće, zato, jer svaki naredni sloj vibrira uvijek na višoj oktavi frekvencije. Energija se onda prenosi iz jednog sloja na slijedeći pomoću prolaze, koji se nalaze na vrhovima čakri.
