Konobarica s tastature
četvrtak, 31.08.2023.
Odoh pod plahticu
Zalomila na tekmi.
Nisam bila na Ruji, već grizla nokte na kauču. Jutros krenula u malo već remont zubiju, bilo je i pikanja i brušenja i svega...pa glava lagano puca već
Sljedeći put se čitamo sa kakvom pričom.
Sad jedva čekam zaronit pod plahticu. obogaćenu dekicom zadnje 2 noći.
Kaže mi danas zubarica da je bilo 14 stupnjeva u 7 ujutro... Brrr.
Hvala na lijepim komentima na prethodni post.
Super ste mi.
Kiss
Odmori! Ljubim!!
luki2 • 31.08.2023. u 23:34
mat ćeš lijepi osmijeh !
Donabellina • 31.08.2023. u 23:49
ja uložila ušteđene dvije nastavničke plaće u osmjeh prije 4 godinice...kada ono... došla korona i osmjeh sam morala skrivati pod maskom, ali zato su mi se dragim ljudima oči smiješile :)
White Lilith • 01.09.2023. u 09:06
sretno sa remontom :)
smjehotvorine • 01.09.2023. u 11:42
Neka bude osmijeh od uha do uha:-)
morska iz dubina • 01.09.2023. u 16:20
sretno :))* i ja sam isla prije tjedan i pol dana.
Galaksija • 01.09.2023. u 23:02
@ luki2 - jesam, hvala. KIss :*
konobarica • 04.09.2023. u 22:37
@ anna - nadam se :)
konobarica • 04.09.2023. u 22:38
@ lilith - malo si ga odgodila. I očima iskompenzirala :)
konobarica • 04.09.2023. u 22:39
@ rossi - hvala :) :*
konobarica • 04.09.2023. u 22:39
@ morska - sreća da je ušiju. Neće oko glave prošetat :))))
konobarica • 04.09.2023. u 22:40
@ galaxy - hvala. Nadam se da je vrijedilo :) :*
konobarica • 04.09.2023. u 22:40
ponedjeljak, 28.08.2023.
Iza vikenda
Zatvorilo se nebo i svo olovo svijeta preselilo se u tuste oblake. Vjetar je prodivljao silinom kroz krošnje i stao lomiti neke krhke grane. Kao u onoj divnoj pjesmi asfalt se, još lagano tinjajući upijenim suncem, milovao s njenim štiklama.
Orosilo joj se sve. Lice, vrat, grudi, stomak, leđima se spuštaju male vodene crtice.
Ustrajno hoda kroz pritisak popodneva. Vjetar je, onako donešen iz mokre strane svijeta, samo stvarao zbrku. Tu je, a svrhe mu nema.
Najavili su neveru, najavljuju je već danima. A u dane iza vikenda stiže nam osvježenje. Trubilo je znanje meteorolga pred i na kraju baš svakih vijesti koje je slušala, gledala... Dok je čekala.
Haljina joj se lijepi za orošeno tijelo dok štiklama probada omekšali asfalt. U daljini se čuje grmljavina. Podigne pogled u tamno salo neba. Stići će doma prije kiše. Prije kiše. Bio je to prvi film iz regiona koji je u kinu gledala nakon rata i fame da je sve što dolazi izvan domovine - srpsko. Film je bio makedonski i nije joj se svidio, sjeća se.
Još malo, još dva semafora, dva pješačka prijelaza.
Bubnja joj u ušima. Ples tlakova. Neka djeca jedu bureke, smiju se. Prolazi pokraj njih. Između zuba im se skuplja sitno meso, meki sir. Šuštavi tanki listići sprženog tijesta mrve se po njihovim majicama. Sretna su.
Kako nekad malo treba.
Semafor metronomično obija zvuk. Tak, tak, tak, tak...
Čeka.
Stalno čeka. Uvijek nešto, nekog. Čekala je cijeli vikend u svježini čistih plahti dok je sve vani buktilo na plus trideset i sedam u zraku. Zvono na vratima, trzaj mobitela, poznati zvuk, duboki glas. Nešto. Bilo što.
Došao je jedino novi dan, prvi u nizu onih u kojima stiže osvježenje. Osvježenje.
Možda barem to dočeka.
Ljepljivim dlanom pomakne pramen sa čela. Prijeđe cestu.
u prezentu, u trećem licu, savršena intonacija rečenica u kolopetu priče, u kojoj je nedočekano Nešto glavno ( skriveno ) lice
Sei brava !Donabellina • 28.08.2023. u 20:54
....ufffff..... VRH!
Elyca • 28.08.2023. u 21:11
Odlično! Ljubim!
luki2 • 28.08.2023. u 21:31
Savršeni opisi tih životnih sitnica.
sewen • 28.08.2023. u 23:58
Vrhunska autorica :)*
Galaksija • 29.08.2023. u 00:17
ae, po onoj vručini ni sex joj na pamet padao nije. večeras će biti drugačije :)))
kako_ti_kupus • 29.08.2023. u 09:14
Prije kiše je i meni prrvi film iz "Regiona" koji sam gledala iza rata. Ne sjećam ga se više, znam samo da je bio kao i svi naši i njihovi filmovi neki krvavi zamor. No pamtim taj dan zbog jednog slučajnog i malo vjerojatnog detalja. Film sam gledala u Heidelbergu, sve skupa je u kinu bilo 30-ak ljudi i ja uspijem srestj tamo kolegu s faksa u Rijeci. Kasnije se nikad više nismo sreli, nemam pojma više ni kako se zove ni da li je živ, sjećam se samo koji film smo gledali i da je stvarno bilo za ne vjerovati da tako daleko od doma možeš sresti nekog poznatog.
Flekserica • 29.08.2023. u 11:00
Bravo!
morska iz dubina • 29.08.2023. u 13:41
krasna crtica koja toliko toga govori u tako malo riječi :)
smjehotvorine • 29.08.2023. u 18:13
Milče Mančevski, meni je bio dobar, priča o tome kako prevladati okove mjesta u koje pripadaš, lijepo veli Flekserica, krvavi zamor; ali koji dio naše povijesti to nije; možda su tek Brešani (više stari nego mlađi) uspjeli okrenuti stvar na smijeh u ona dva filma iz devedesetih. Hajde, Ti mene nosiš i možda onaj Radićev Što je Iva snimila... odudaraju od tog mraka, ostalo - teško. Takve su nam karte podijeljene, šta ćeš.
Nego, zadnjih par rečenica su mi vrh; kakva mekoća i majstorstvo. Pozdrav :)j. • 29.08.2023. u 20:29
znaš kako je, svaki sudac sudi po svom,
može ponešto i po babi i stričevima,
ali ono što boli, tek osobna je bol
p.s.
prošlo nevrijeme napravilo mi je štetu,
srećom naši smo dobre dečke, vrijedne i skromne,
u čas pokrpali krov, i to za lovu za koju ga ja ne bi ni pogledao,
hoću reći, ima vremena i nevremena, a ima i dobrih, vrijednih i skromnih,
bogu hvala na njima, jer bez njih, valjda bi se svi poklali u par danaBlumi • 30.08.2023. u 15:50
@ anna - grazie cara :) Možda je kiša bar dočekana...
konobarica • 31.08.2023. u 23:18
@ elyca - hvalaaaa
konobarica • 31.08.2023. u 23:19
@ luki2 - hvala draga . Kiss :*
konobarica • 31.08.2023. u 23:19
@ sewen - hvala ti
konobarica • 31.08.2023. u 23:20
@ galaxy - hvala draga
konobarica • 31.08.2023. u 23:20
@ kebidž - a možda i kupi burek usput... :)
konobarica • 31.08.2023. u 23:21
@ Fleksi - pa eto sitne male stvari. Kad se tako izmanifestiraju, uvijek iznenade... Fakat kolika je šansa da se vas dvoje sretnete u Heidelbergu na projekciji makednoskog filma...
konobarica • 31.08.2023. u 23:23
@ morska - hvalaaa :)
konobarica • 31.08.2023. u 23:23
@ rossi - hvala ti puno. :)
konobarica • 31.08.2023. u 23:23
@ vjetar - hvala ti. Meni je Osmi povjerenik super. Em je odlična ekranizacija romana, em je super. I Ustav Republike Hrvatske. E taj mogu gledat ono...uvijek.
konobarica • 31.08.2023. u 23:25
@ dražeN- vrijeme je, oš meteorloški, oš ovako društveno - otišlo u neke bezobzirne krajnosti...drago mi je da si uspio sanirati svu štetu i nadam se da je više nećeš imati.
A i da će se nagle promjene smiriti. I da, ima vremena i neveremena. I dobrih i skromnih. Na sreću.konobarica • 31.08.2023. u 23:27
četvrtak, 24.08.2023.
Pro i šlampavica
Tekst objavljen na današnji dan prije tri godine na fb. I prvi moj popraćen komentarom Julijane Matanović, "Kako dobar tekst, na mnogim razinama." Kunem se, na par trenutaka ostala sam bez daha. Tri godine kasnije (kroz koji dan ili tjedan) izlazi zbronik priča "Burza rada" referentice Julijane Matanović u izdanju njene umjetničke organizacije Lađa od vode. 12 spisateljica, 12 priča. Moja priča je pod brojem četiri :))) Stay tuned
Gospođa na prijemnom pultu odmahnula je glavom i rekla:
-Uf! Da je bilo koji drugi pregled.
-Znam. - odgovorila sam pokunjeno.
Na reumatološki pregled u opatijskoj Thalassoterapiji čekala sam 37 dana. Moj ključni pregled koji uz temeljitu anamnezu iziskuje niz dodatnih pregleda da bi se postavila dijagnoza. Prošla sam to osam godina unatrag. I tada je na reumatološki pregled trebalo dugo čekati.
Na kućnom kalendaru uz datum 24.08. prije 37 dana upisala sam „reumat 12.20.“ Sinoć sam iskopala stare nalaze, sve ih usput iščitala i pripojila novim, uredno grupiranim prema rodovima u plastificiranim košuljicama. Rtg i mr, laboratorij, nalazi specijalista, nalazi fizioterapeuta. Pa još što se da i kronološki. Na kraju niza u ljubičastom registratoriću potvrda o narudžbi pacijenta i uputnica za pregled. Registratorić na stol. Sve spremno.
Danas, u deset minuta do dvanaest sati pred sam polazak na pregled, pametno sam se sjetila odmakunti uputnicu malo lijevo u košuljici i pročitati brojke na potvrdi o narudžbi. Ono što je pisalo, natjeralo me da sama sebi lupim šamar. 24.08. 2020. u 11.00. U tom sam času, još ne izašavši iz kuće, kasnila na pregled pedeset minuta. Putem sam nekoliko puta Peđi objasnila kako sam glupa, što je on mudro odšutio. Nije da inače puno priča, al ima tu nešto i iskustva koje je usvojio u ovih skoro kvarat stoljeća samnom.
Na vratima me momak koji koordinira ulaz u kliniku, propustio unatoč kašnjenju od preko sat vremena. Gospođi na prijemnom sam iskreno rekla zašto kasnim i nakon što je izrekla rečenicu s početka, nazvala je liječnicu i objasnila joj da sam pobrkala termine.
-Nije? Mhm. U redu. Može. – cupkala sam s druge strane pleksiglasa; - Ovako, primit će Vas doktorica, al morat ćete vjerojatno čekat. Znate gdje je ordinacija? –
Nakon primljenih koordinata, jer Talaso je uistinu mali labirint a moje sjećanje izblijedilo, uputim se prema ordinaciji. Naravno da zapnem na kardiologiji gdje moj pogled traženja iznad maske uočava tehničar koji se tu zatekao. Isprati me čovjek do lifta i uputi na drugi kat.
Čekala sam nešto manje od sat vremena. Prosječno vrijeme pregleda je četrdesetak minuta. U tih četrdeset minuta pregled je imala gospođa koja je došla na vrijeme. I koja je taj dan bila posljednja prema rasporedu.
Umjesto dakle u 11 sati u ordinaciju sam ušla u 13 i 20. Izašla sam iz nje sat vremena kasnije. Liječnica je na kompjutoru imala otvoren kompletan moj slučaj od prije osam godina. Temeljito me ispitala o novim okolnostima, pregledala nalaze koje sam joj donijela, precizno upisala sve datume, ispitala kronologiju, anamnezu, na koju se nekoliko puta vraćala, majka, otac, kći, posao, aktivnosti, lijekovi...Pregledala me fizički od glave do pete. Stanite na prste, na pete, sagnite se, sjednite, legnite na leđa, okej, sad na trbuh...
Old fashion, pumpicom i stetoskopom, koji je okačen o slušalice cijelo vrijeme imala oko vrata a njegov donji dio u džepu bluze, izmjerila mi je tlak, otkucaje srca, i kasnije poslušala nešto na donjem dijelu trbuha. Pomno bilježila svaku sitncu, objasnila sve što sam pitala. Negdje tijekom pregleda zazvonio joj je mobitel. U razgovoru je pozivatelju objasnila da ne zna hoće li doći kući prije nego ode do fakulteta, jer je imala dva zakašnjela pacijenta, još je u ordinaciji, a kad obavi ovaj zadnji pregled ide „dolje“ pokupiti sub-nešto, pa na fakultet radi nekog potpisa za - ime-prezime, pa će onda te sub-nešto odnijeti na Sušak. Zavrtilo mi se u glavi od tog rasporeda. Na kraju pregleda dok je pečatirala hrpicu mojih internih uputnica i objašnjavala mi gdje što imam obaviti upitala me bih li joj donirala uzorak sline za neko istraživanje, a kad smo to obavile u ležernom dijelu razgovora navela je nekoliko pozicija na kojima djeluje u klinici te onu redovite profesorice u trajnom zvanju na fakultetu. Odredila mi je termin sljedeće kontrole s nalazima za mjesec dana i naglasila da će vjerojatno biti veća gužva nego ovaj mjesec, pa da se pripremim da ću čekati, da si planiram za parking.
Dok sam joj se izlazeći iz ordinacije po peti put uz ispriku zahvaljivala što me primila unatoč kašnjenju, ona se meni zahvalila za donaciju vezanu uz istraživanje. Postupak u kojem sam doslovno pljunula u sterilnu čašicu te ispunila ime, prezime i datum rođenja na formularu.
Impresionirana s tih pedeset minuta čiste profesionalnosti, uz njeno ime na pločici kraj varta ordinacije iščitavam: prof.dr.sc. pa dr.med. pa specijalist interne medicine/kardiolog/ reumatolog. Školovanja, specijalizacija i usavršavanja za dva života, a jednostavna i pristupačna, izuzetna profesionalka kojoj sam u prenatrpanom rasporedu, svojom aljkavošću, otkinula ekstra pedeset minuta. Stoga sljedeći put kada krenemo udarati po liječnicima i njihovoj profesiji, možda ne bi bilo zgorega promisliti sekundu. Pa ako baš treba, udariti po sustavu. Jer trom i opterećen zdravstveni sustav prečesto zasjeni profesionalnost i trud liječnika. I njih ima doduše sa različitim osobnostima. No to zaista nije do profesije, već do karaktera. Koji je u svakog od nas, kakav jest.
A to što smo, ova liječnica sa stetoskopom oko vrata i ja šlampava pacijentica, ponijele isto ime...stvarno sa tekstom nikakave veze nema. Iako na neki uvrnuti način – godi.
Lijepo, zaista lijepo ispričano, ali zašto u duplikatu ?
Donabellina • 24.08.2023. u 22:42
@ anna - nemam pojma, vjerojatno sam dva x stisnula "zalijepi". Saću ja to podrezat :))))
konobarica • 24.08.2023. u 22:48
Etogac! Fala na obzervaciji. :)
konobarica • 24.08.2023. u 22:50
Svi smo mi dio cjeline, a unutar nje i ovakvih i onakvih nas. Volim priče koje su dobre, afirmativne i ukazuju na ono dobro u ljudima koji su dio sustava, ma kakav on bio. Jer u konačnici, uvijek se namjerimo ne ljudskost ili neljudskost:-)
morska iz dubina • 24.08.2023. u 22:59
čestitam :)
smjehotvorine • 24.08.2023. u 23:37
Bravo! Čestitke! Obavezno ću nabaviti knjigu! Ljubim!
luki2 • 24.08.2023. u 23:47
Genijalna si. Čestitke od srca! :))))
Galaksija • 25.08.2023. u 00:58
@ morska - Istina. A ja baš volim kad me pogodi ta ljudskost. Napunim se dobrim do vrha.
konobarica • 28.08.2023. u 20:23
@ rossi - hvala punoooo
konobarica • 28.08.2023. u 20:23
@ luki2 - hvala ti. I znam da hoćeš
konobarica • 28.08.2023. u 20:24
@ galaxy - hvala ti puno
konobarica • 28.08.2023. u 20:24
ponedjeljak, 21.08.2023.
Profesionalci
Pa dokle?
Mislim, možda je trivijalno pisati o ovim nogometnim gluparijama nedugo nakon što je idiot u live prijenosu ubio ženu. Možda se treba praviti da nas se to sve skupa ne tiče, da je sve okej. Da će sve biti dobro, samo ako se oko toga ne zabrinjavamo, ne dajemo značaj.
Ali...
Hrpa maloumnika u crnim majicama s toljagama pod sicevima putuje u konvoju tisuću kilometara da bi se potukli sa drugim huliganima. Zapnu tamo, potuku se. Poteče krv, ugasi se jedan život. Danima prva vijest u medijima. Cvil,cvil. Brižni oni. Još ih se navijačima navija.
Nekoliko dana kasnije po završetku utakmice na Rujevici navijači pljeskom pozdravljaju uz domaće i gostujuće igrače koji se nakon izgubljenog susreta, impresionirani atmosferom zadržavaju na terenu i pozdravljaju domaće navijače. Nakon toga se i domaći nogometaši okreću gostujućima i pljeskom ih ispraćaju sa terena. Sjajan prizor esencije sportske igre. Može se pogledati po privatnim snimkama i na stranici kluba. Kod velikih medija prolazi ispod radara. Nema. Nije se dogodilo.
Nadalje, imamo nogometaša koji u zadnjim sekundama susreta zabija gol svojoj bivšoj momčadi sveta imena i izbacuje tu momčad iz daljnjeg natjecanja. Nakon postignutog zgoditka, raširi ruke (što je u naravi gesta ne slavljenja gola), nakon toga klekne i uperi pogled i ruke prema nebu odajući počast onom ugašenom životu s početka priče. U medijima opet krš i lom. Da koji to idiot slavi pogodak bivšem klubu. Dižu se na stražnje noge "navijači" pa udri!
I za kraj, trener profesoinalac koji u 9.30 ujutro daje intervju na lokalnom radiju i priča o planovima kluba, da bi već u podne (navodno) ne obavijestivši ikoga od svojih poslodavaca, otišao iz tog kluba i postao trener kluba svetog imena, koji je u zadnjih mjesec dana bilježio svašta, a uspjeha nimalo.
Na kraju balade (ako ste vi laici išta shvatili) kakvu mi to poruku šaljemo onim nekim klincima koji puna srca, sa guštom i ljubavi idu na treninge, uživaju u sportu. Žive za te neke male, a tako velike utakmice i natjecanja i druženja.
Ako ne ide sine, uzmi toljagu pa udri, ako izgubiš pljuj sve oko sebe, drugi su krivi. Čim ti se ukaže bolja prilika, odi bez pozdrava, samo odi, pare su najbitnije.
Sitni interesi, obrazi od teškog metala, niski porivi, potrči za prvih par škuda više - to je sine ono čime trebaš nahraniti svoj um i tijelo. Ko jebe sport. Ko jebe feir play. Budi đubre. A kad te jednom pitaju kako to, samo slegni ramenima i reci - ja sam profesionalac.
a ništa. učlani dite u šahovski klub
kako_ti_kupus • 21.08.2023. u 23:30
Uh, da. Sve naopako....Čitala...Ali i gledala ženski nogomet....Super su cure! Ljubim!
luki2 • 21.08.2023. u 23:55
I onda još kažu, odabralo im je srce!
Odabrali su po snazi; najviše ih tako čini: najlakše je; jer ljudima se čini da je važno, najvažnije pitanje tek jedno: koliko nas ima?
Koliko nas ima! Bilo bi dobro uprijeti se o istinu, pa samome sebi priznati: nisi odabrao igru, odabrao si pobjede; nisi odabrao ljubav - odabrao si snagu; u pobjedama gomile i pojedinac je sigurniji; u toj priči nimalo nije odlučivalo nečije srce, nego um!
Godinama već moja Najdraža me svako malo pita, pa kako možeš navijati za te luzere, pa ti stvarno nisi normalan, zašto ne navijaš kao sav normalan svijet za Hajduk ili Dinamo, jel sam ja morala izabrati najluđeg od najluđih? Onda Joj ispričam kako sam sedamdesetdevete u srpnju ušao u razred na dodjelu svjedodžbi, a ispali smo iz lige (jer su svi od Kruševca i Tušnja do Topčidera namjestili remije kako im je odgovaralo), trebalo je to preživjeti sa dvanaest; otada istinski znam što je pobjeda! :)
A i oni dolje, uvijek ih u nevjerici gledaš, malo su za klub iz svog grada, malo za Onog koji živi vječno, ni sami zapravo ne znaju kad ih pitaš: a za koga vi navijate, pa nakon treće bevande iskreno vele - malo za ove, malo za one :).
Takvo navijanje, baš svih - temelji se u najvećem dijelu na naučenoj mržnji onih drugih. Puno mržnje u fine kuće stane.
Da se razumijemo, u svibnju devedesetdevete, kad je ono devetnaestogodišnji Pletikosa ušao umjesto Gabrića na Maksimiru pa obranio sve što je bilo pucano na gol, i kad je čitav generalski zbor iz lože dirigirao onim suđenjem, rekao sam u sebi gosn Franji, čuj predsjedniče, ti si stvarno jedno čudo nad čudima, pardon, ćudo nad ćudima; ovo nikada nitko uspio nije što si ti uspio, da ja usred Maksimira drukam i veselim se kao dijete za Hajduk. Poslije mi je još barem sedam-osam ljudi iz Zagreba pričalo te iste riječi: tko voli nogomet, osjećao je tako :).
Konačno, stigli su eto dani kada Najdražoj s pravom na ono njeno pitanje smijem reći: je li ti sada jasno? Nije da sam nešto previše sretan; čovjeka žalosti tuđa nevolja, ali kad-tad istina ispliva na vidjelo :).j. • 22.08.2023. u 06:34
Pametna ženo.
Galaksija • 22.08.2023. u 12:01
Ako može tako Rujevica i Kantrida zašto ne bi mogli i drugi. A profesionalac ne bi trebao ovako prebjeći.
gogoo • 22.08.2023. u 12:05
E da je moguće isključit osigurač iz glave za ovo i ono i svašta nešto...bilo bi glavi lakše, noge bi bile poletnije, tijelo manje kontaminirano, a nalegao bi i san na oči. Ovako, napasti na svakom kantunu vrebaju, ne daju mira, spokoja, a ni pametna odgovora na ijedno pitanje.
morska iz dubina • 22.08.2023. u 13:53
Previše je para i previše je idiota u tom sportu. Nije popularno mišljenje, ali nogomet mi nikad nije sjedao kao sport. Pogledam naše kad igramo na Svjetskom prvenstvu, popijem koje pivo s prijateljima uz utakmicu, ali da bih ovako redovito pratio - tko ima vremena za to? Svaka čast onima koji su predani, bilo u igri, bilo u navijanju i praćenju, ali ovo što se dogodilo i što će se događati nije normalno, ali isto tako nije ni neočekivano. Lijep pozdrav!
Unusual suspect • 23.08.2023. u 10:44
u ovim ludim vremenima valja svima dati sve od sebe da djecu usmjerimo na pravi put i pomognemo im da postanu pravi ljudi...
smjehotvorine • 23.08.2023. u 11:02
interesi nisu sitni,
dapače, ozbiljna je to igra
p.s. osobno,m igrao sam za Dinamo,
voljeli smo ga, pa danas kužim i druge, koji vole,
one koji sve i sva pljuju, na žalost, isto kužim, ali ne i cijenimdražeN ;) • 23.08.2023. u 15:07
Ovo što je Jakirović izveo ostaje zapisano u nogometnoj povijesti, no worries. Neki to objašnjavaju profesionalizmom, ali bijedno je to objašnjenje. Meni se više sviđa ovako: beskrupulozno, sebično, glupo, s makijavelistički nariktanim mentalnim sklopom. Bedak. I vrlo je dobra poruka za djecu: Djeco, nikad ne radite ovako kako je ova budala napravila!
The Art Of Being Yourself • 24.08.2023. u 11:33
@ kebidž - dite je svoj nogomet odigralo kroz 2 kategorije. Ispada da je na vrijeme stala. :) Iako... u ženskom nogometu nema toliko šušura
konobarica • 24.08.2023. u 22:22
@luki2- ma bravo! palac gore za tebe! Je, super su. Čista igra. Kiss :*
konobarica • 24.08.2023. u 22:30
@ vjetar - ti si jedan od onih istinskih koji prepoznaju esenciju sporta. I drago mi je da je tako. A Najdražoj reci nek bude ponosna na svog Dragog.
Hvala ti na divnom komentaru.konobarica • 24.08.2023. u 22:34
@ Galaxy - ma nisam ja ekstra pametna, već me jeza i tuga hvata kakve "vrijednosti" ostavljamo tim malim nevinim bićima.
Hvala ti :*konobarica • 24.08.2023. u 22:35
@ gogoo - možda bi i drugi mogli, kada bi ti pozitivi primjeri bili boelj isprezentirani. Nego bolje je promovirat huligane... i "profesionalce"
konobarica • 24.08.2023. u 22:37
@ morska - e kad bi, stvarno. Al ko što kažeš opasnosti i gluposti iz svakog kantuna mira ne daju... Brižni smo baš.
konobarica • 24.08.2023. u 22:38
@ unusual - na žalost je tako. Mene je nogomet zarobio davno i zato me ovakve stvari rastuže, razljute i teško prelazim preko njih.
A najgore je što vjeroajtno i u drugim sportovima ima sličnih anomalija, al eto, nogomet je najviše izložen.konobarica • 24.08.2023. u 22:40
@ rossi - a to je fakat rudarski posao. Ipak, uvijek nam je nadati se.
Hvala :*konobarica • 24.08.2023. u 22:41
@ dražeN - ma ja baš volim kad osjetim da netko onako istinski voli svoj klub. Odeš na tekmu, staviš šal, navijaš, popiješ pivu sa ekipom, proslaviš pobjedu, odžališ poraz, odeš doma.
Ovaj huliganizam - ne mogu nikako.konobarica • 24.08.2023. u 22:43
@ the art - ja se nadam da će djeca ovo i slično upravo tako percipirati kao što ti kažeš. Gledam danas kako se novi trener Rijeke oprostio od svog sad već bivšeg kluba. Pa divota jedna...I TO treba vrtiti prije svake sportske emisije. Promovirati fair play na svim poljima i u životu...
konobarica • 24.08.2023. u 22:45
četvrtak, 17.08.2023.
Hladni IsoSport
Spušta nekoliko kovanica u škrabicu.
-Izvolite.- Ni ne pogledava u plastificirani papir koji bilježi svjedočanstvo svih muka zašto ta stolica na kotače u kojoj sjedi, u kojoj živi.
Otključava auto. Rasporedi kupljeno po sjedalima, zatakne štogod u police. Bunker je kao i auto mali i u njemu su u ovom dijelu godine rekviziti za plažu. Sjedne i istog se momenta sjeti se da je zaboravila mlijeko. Zadnja dva ukiseljena decilitra iz hladnjaka jučer je usula u zahodsku školjku. Ispušta psovku, otkapča već učvršćeni pojas, vadi ključ iz bravice i novčanik iz torbe. Vani je plus trideset i četiri i baš joj nije napeto vraćati se u supermarket.
Ona je još tamo. Sjedi. Škrabica joj ispred nogu, plastificirani papir u rukama. Mrmlja nešto. Ovaj put malo podrobnije pogleda i nju i papir. Na papiru slika neke djevojčice. Muko moja.
Ulazi u supermarket. Grabi tri tetrapaka i staje u red za blagajnu. Ošine ju misao. Ženi obučenoj u, tko zna iz kojeg razloga, duge nogavice i rukave na plus trideset i četiri dobro će doći neko osvježenje. A i djevojčicu bi nešto moglo obradovati. Izlazi iz reda i odlazi do bezalkoholnih pića. Uzima bočicu soka sa motivima nekog crtanog lika. Kreće prema rashladnoj vitrini i grabi Cedevitu u bočici. Prekomplicirano. Vraća Cedevitu i uzima negazirani IsoSport. Tako. To će biti super. Ponovno staje u red. Plaća mlijeko i sokove i izlazi.
Prilazi ženi, pruža joj najprije bočicu soka.
-Ovo je za curicu.- I upire prstom prema plastificiranom papiru balansirajući sa ona tri tetrapaka u drugoj ruci.
Žena mrmlja nešto kao:
-Djakujem, djakujem. – i stavlja bočicu u torbu pokraj desnog kotača svoje mobilne stolice.
Potom joj pruža hladni IsoSport.
-A ovo je za vas. – sad upire prstom u nju.
Opet:
-Djakujem, djakujem.
Osmjehuju se istovremeno.
Okreće se da ne vidi kako će i hladna bočica IsoSporta završiti u torbi. Okreće se da joj ne provale suze pred tom ženom, dok se kao i svaki put u sličnoj situaciji pita koliko li je samo hrabrosti potrebno za stati ispred vrata supermarketa sa škrabicom o kojoj ti ovisi egzistencija. I ne samo tvoja u ovom slučaju. Koliko je tu spoznaje o srušenom dostojanstvu. Koliko tuge.
Otključava auto. Ubacuje tri tetrapaka u torbu na stražnjem sjedalu pa sjeda za volan. Okreće ključ u bravici, pali klimu. Prevruće je.
Kreće.
Ružno, ali na kraju lijepo i ljudski.Dakujem uz Ukrajince kažu i Slovaci. Riječ za: hvala. Ljubim!
luki2 • 17.08.2023. u 21:49
Ovih dana sam sam svjedočila nečem sličnom ....bit će za koji dan ispisano:-)
morska iz dubina • 17.08.2023. u 22:30
Scena naša svagdašnja - staneš ponekad, a češće prođeš, na žalost. Sirotinje sve više , ponekad i onih koji to nisu, ali su tu, između stolova u kafićima s djetetom u naramku.......Kako popiti jebenu kavu a ne dati 1 euro?
U mojem kvartu, dugokosi sijedi mladić je potjeran iz stana svako jutro u prošnju a dvoje iz obitelji rade i solidno zarađuju - Njega samo jutrom istjeraju --ljudi se sažale i daju , on skuplja i kući nosi utržak u 2 popodne.
Kad i kome vjerovati, pitam te ?Donabellina • 17.08.2023. u 22:30
@ luki2 - eto hvala. Znala sma da nije Ruski, al da mu je jaaaako blizu.
konobarica • 21.08.2023. u 23:20
@ morska - svaki dan, na svakom uglu. Baš mi se srce stegne, a nemoš svima pomoć ni da hoćeš
konobarica • 21.08.2023. u 23:21
@ anna - a ne znam Ane. Ja samo znam da mi je žao tih ljudi. Stvarno žao.
I znam da nikad ne znamo kad nam se može kotaćič svakodnevice u hipu okrenuti.konobarica • 21.08.2023. u 23:23
ponedjeljak, 14.08.2023.
Kasnim, matora
Pomalo mi ponestaje jocker tekstova napisanih tko zna kad (šalim se, znam kad, jer iz nekog razloga datiram tekstove :) ) i pohranjenih po mapama u računalu.
Gledali večeras jučer, fešte radi, propuštenu seriju. Okice se sklapaju, al ne damo se.
Loš smo tajming uboli. Al št ćemo kad oboje volimo nogomet, pa uglavnom gledamo Stadion. I kad nam najdraži klub ne igra. Pa poslije stadiona gledamo omiljenu seriju, koju nismo pogledali jučer, jer...da se ne ponavljam.
Uglavnom, bit će da smo matori za toliko aktivnosti u dva dana.
I tako eto malo još do kraja dana, a ja se razularila po tipkovnici ne bi li skončala post na vrijeme.
Uglavnom tekstovi. Mnogo sam tih jocker starudija ovdje okačila. Primjećujem da mi ih pomlao nestaje.
Znači, treba se pera hvatati.
Od sutra odma' :)))))))
Pozzić blogeraši moji.
Još stavit perilicu u pogon i najti najt.
Koji ste vi penzioneri! :)))
Ypsilonka • 15.08.2023. u 14:12
Ma kakvo kašnjenje! Tvoj životni tempo je zaista - no, pa recimo da ga je prilično teško pratiti. Stoga, treba i odmoriti. Ljubim!
luki2 • 15.08.2023. u 21:44
Sve šta ne moraš nemoj...onda će se ponešto vremena i oslobodit...ovo ja iz iskustva:-))
morska iz dubina • 15.08.2023. u 21:56
Koju seriju pratite? :)
Galaksija • 16.08.2023. u 03:24
@ Ypsi - ali totalni :)))))))))))))))))
konobarica • 17.08.2023. u 22:04
@ luki2 - jea. Treba znat stat na loptu. Ponekad
konobarica • 17.08.2023. u 22:05
@ morska - vjerujem. Al znaš i sama, tjera vrag ponekad i kad ne mora :))) Osobito nama ženama...
konobarica • 17.08.2023. u 22:06
@ galaxy - Ubojstva u Soundhamu. Švedska. Onako. Malo je limunadasta na momente, al okej.
konobarica • 17.08.2023. u 22:07
četvrtak, 10.08.2023.
Novo funkcioniranje
Moramo...
Jesmo li riješili...
Pa valjda
Najvjerojatnije...
Čuj, a šta ti misliš?
Daj ti molim te, nemam naočale...
Šta smo mi na kraju rekli...
Kako se ono zove...
Čuj, kako se kaže...
Vatrometi neznanja i nekompetencija.
Začudo sve nekako funkcionira.
A možda je nefunkcioniranje novo funkcioniranje....
Tko će ga znati u ovim konfuznim vremenima gdje svaki drugi predmet nosi epitet "funkcionalni" , svaki problem se mijenja u "izazov", a pedesetogodišnjaci postaju najtraženija roba na tržištu radne snage. Posljednje nade usađenih radnih etika.
Bastioni onog starog funkcioniranja.
Koji se povinjuju novom. Novonormalnom. I boga mole da ih zadesi sudbina njihovih roditelja.
Da ih netko u tim godinama pošalje u mirovinu.
Razliku na mjesečnom kontu od mirovine do plaće - lako će namiriti. Ionako bolje vide, znaju riješiti, misle dve koraka unaprijed i - ZNAJU.
Pa valjda, najvjerovatnije :))
sewen • 10.08.2023. u 22:29
Na kojem to tržištu, pitam za prijatelja; u mojoj struci duge noge, bahatost ili dobro zaleđe još uvijek znače daleko više od trideset godina iskustva?
Nju još uvijek nije stisnulo tržište kao tvoju; možda oni koji dolaze dočekaju i takvo što. :)))j. • 10.08.2023. u 23:20
...ne sliciti ni sebi a
kamo li nekom sto te sreta i krade
sto hoces nemoj da zna i zelja
ni jutro
kad njemu krenes
blijedi
i nije vise sa mirisom zelje
a kako bi i bilo jos toplo...faraonn • 11.08.2023. u 02:00
nema nam pomoći
kako_ti_kupus • 11.08.2023. u 07:06
uvijek su tu okolnosti, ovakve ili onakve,
pa se netko u njima snađe, a većina i ne baš,
ima i onih koji stvaraju nove, u granicama prigode,
mada, najviše je onih koji krive sve osim sebedražeN ;) • 11.08.2023. u 14:29
Kako si ovo slikovito i istinito opisala. Svaka Ti čast, ništa Ti ne promakne. Ljubim!
luki2 • 11.08.2023. u 22:52
bome, nema nama pomoći.
Galaksija • 14.08.2023. u 20:56
@ sewen - moramo... :))))
konobarica • 14.08.2023. u 23:46
@ vjetar - na onom z akoje svi kukumavču kako nema radne snage :)))
Pozdrav tvojoj struci i svim dugonogim pripravnicama. :))))konobarica • 14.08.2023. u 23:48
@ faraonn - pa eto polaskana stihovima u komentaru.
Hvala :)konobarica • 14.08.2023. u 23:49
@ kebidž - ma kakvi, gotovi smo naskroz.
konobarica • 14.08.2023. u 23:50
@ dražeN - o krivim ja i sebe. Zapela sam i uljuljkala se. I koliko god mislila da je to ono što sam uvijek htjela, mir, normalne smjene, 2 free dana u nizu...čini se da nije. Bar ne u gorespomenutim okolnostima.
konobarica • 14.08.2023. u 23:52
@ luki2 - hvala ti draga. Svakodenvna jedikovka a la konobarica :))))
konobarica • 14.08.2023. u 23:53
@ galaxy - i ja nekako mislim. Kernulo to u neznanje i nekmpetencije i ore nemilo...
konobarica • 14.08.2023. u 23:54
ponedjeljak, 07.08.2023.
Sitna bijela prašina
Metla ima drvenu dršku i kratke guste čekinje ne veće od dva centimetra. Pamtim je otkad znam za sebe. Ili otkad sam počela primjećivati metle. Stara je i potrošena, no pomno skuplja bijelu prašinu i čini mi se da joj niti jedna čestica ne uspijeva izmaći. Zamahujem gotovo ritmički, skupljam sitnu bijelu prašinu. Dio nje se taloži u pahuljaste bijele valjuške od kojih se dio hvata za kratke čekinje metle. Kupim ih rukom, bacam na hrpicu koja je odučila ostati na podu.
-Evo ti metlica, pa istresi tu metlu preko balkona. -
Uzimam malu metlicu, za koju je uvijek govorila da je sirkova metlica. Što je sirak ustvari ni danas ne znam. Otresam bijele pahulje prašine malom s velike metle. Pitam ju kako to da joj je ta prašina tako bijela.
-To ti ovisi u čemu spavaš. Ja spavam u bijelom.
I ja spavam u bijelom, pomislim. Sve garniture plahti koje imam njene su ruke iskrojile i ukrasile. Prašina u mom stanu siva je.
Odmičemo dva noćna ormarića, pitam ju za krpu da obrišem ormariće.
-Tamo ti je u ormaru na hodniku, u bijeloj vrećici s lijeve strane.
Nalazim krpu, brišem lijevi noćni ormarić. Podižemo s kreveta redom plahtu, jastuke, donju plahtu, štep deku. Dolazimo do madraca. Postojani su, tvrdi, očuvani i čisti. Odvlačim jedan po jedan u hodnik. Guramo krevet prema donjoj strani, dohvaćamo cilj. Pod iza vratnice kreveta treba pomesti i namazati. Uzimam metlu kratkih čekinja, skupljam bijelu prašinu što se ponovno grupira u pahuljaste grudice koje otresam s metle.
Ona pometa ostatke s poda u škovaceru.
-Odi u sobicu i donesi ćufastu metlu i onu žutu bocu, pa ćemo to namazat. Ćufasta metla je u ormaru prema prozoru, a boca na podu negdje. Dve su metle, donesi onu staru. Ona mi je za mazanje.
Vraćam se sa bocom voštanog premaza za drvene podove i ćufastom metlom. Povučem čep s boce, obilato naštrcam na pod pa počnem premazivati.
Izvadile smo podnice kreveta, očistile podove, pobrisale prašinu, poskidale stakla s lustera, a to će ona kad uhvati vremena oprat, preokrenule madrace, zamijenile posteljinu...
-Šta obje jastučnice? - upitala sam kada mi je dobacila jednu, a drugu zadržala za sebe. Tata već odavno ne grije drugu stranu kreveta.
-Da, da. Ja mijenjam jastuke, malo spavam na jednom, malo na drugom. Da se perje ne umufa.
Perje u jastucima. Perje u prekrivaču. Šlingovane plahte. Čisti, očuvani madraci. Podnice ravne. Krevet prastar, nit se klima, nit škripi. Namještaj kupljen unatrag 40 godina. Postojan. Održavan. Na podu parket, iznad kreveta njihova slika. Ne čak ni vjenčana. Uhvaćeni trenutak zajedničke sreće.
-Odi ti sad. Puno si mi pomogla.
Sve miriše na voštani premaz. Otvaram moderni prozor.
-Nek ti ostane prozor ovako malo otvoren, da se malo izlufta ovaj miris.- govorim
Zadovoljna sam.
Kao klinka, subotnjih sam se prijepodneva grozila jer sam znala da me nakon doručka čeka, svakih 15 dana čišćenje, a subotom između malo pometanje i brisanje prašine. Kada bih završila sa svojom sobicom, pomagala bih njoj. Iako su joj ta periodična čišćenja nestala s rasporeda ona još uvijek, u svojim osamdesetima nije izgubila disciplinu. Točno zna gdje što stoji, kojim se redom što treba očistiti.
Ne sjećam se jesam li ikada u životu više uživala u čišćenju kao tog ranog poslijepodneva u majčinoj spavaćoj sobi.
Nisam više klinka.
Godine se talože.
Ponekad ih razotkrije...
...sitna bijela prašina.
divno je dok je imaš...moja sniva u vječnosti već dvadeset i dvije godine...
( usput, sirak je biljka koja se koristi za pravljenje th žutih metli :) )smjehotvorine • 08.08.2023. u 07:28
Hvala na posjeti...oko boje težko:)) jer su sve zelene boje.
Lpmodrina neba • 08.08.2023. u 19:47
Ćuftasta metla....Ti nađeš emociju i u pospremanju stan. Lijepo!
luki2 • 08.08.2023. u 21:13
S majčicom:-))
Dragocjenosti naše krhke.Sarah • 08.08.2023. u 21:15
To su neke one obične jednostavne događajuće ugađajuće najbitnije....i uvik se vrate ka prašina...
sewen • 08.08.2023. u 22:26
Mama mi nikad dala da nešto radim u kući. A danas uživam u čišćenju i kuhanju. :))
Galaksija • 08.08.2023. u 22:47
Ja sam sve naučila od pokojne bake ( mamine mame) a punooo stvari sama:)))
modrina neba • 09.08.2023. u 10:49
meni je normalno da je čišćenje skroz bez veze, ali biti u čistom je baš ugodno i zgodno, kako god, što mogu prepuštam navodno pametnom robotu, samo mi je žao što ne može ići po zidovima i plafonu, eto, nikad dočekati d ta tehnika dovoljno napreduje, ali AI obećava, znam nije romantično, kamoli duboko, životno, ali ...
Blumi • 10.08.2023. u 16:35
@ Rossi - znam, i svjesna sam da u ovim njenim godinama svako nam doviđenja može biti zadnje.
Jasno mi za sirak, al ga nikad nisam vidjela. Osim na metli. :)))))konobarica • 10.08.2023. u 22:29
@ modrina - Pa ipak mislim da bi bile fora i u boji.
A ovo za baku, mislim da su nam bake i djedovi nešto neprocjenjivo u odrastanju. Pozdravić :)konobarica • 10.08.2023. u 22:31
@ galaxy - blagotebi .Ja od tih subota još imam traume. To je bilo pod mus...
Ja u tim radnjama uživam ponekad, priznajem.
Volim kuhat, to da. :)konobarica • 10.08.2023. u 22:32
@ Luki2 - čufasta. Ko ima ćufove, čuperke. Mama to reče, a meni fora, baš.
Hvala draga :*konobarica • 10.08.2023. u 22:33
@ sarah - daaaaa. Divno si to rekla.
Baš mi se smili tako krka i malecka. Slatkoća.konobarica • 10.08.2023. u 22:34
@ sewen - je. I nema bolje nego kad skužiš da su ti momenti baš to. Ono što će ostati u sjećanju.
Hvala :)konobarica • 10.08.2023. u 22:37
@ dražen - pomalo, ne sumnjam ja da će ubrzo bit tih pametnih što se penju po zidovima.
A i pametno ti je da sve prepuštatš njemu. Ovo jest lijepo druženje, i ostat će mi zauvijek.
Ali onako generalno, čišćenje je malo tlaka...
P.S. Mene AI pomalo plaši...konobarica • 10.08.2023. u 22:40
četvrtak, 03.08.2023.
Korjenasta
Ništa te ne može odvojiti od ovih kamenih ploča.
Od urlanja juga što razbija more o kopno.
Odavno znaš da
sva sol u zraku, sve masline i njihova račvanja
po starim im deblima,
sve loze prkosne i žilave
sva jara ljetna i kamen koji cvrči pod njom
Sve upisano je pod kožom,
u kodovima postojanja tvog bića.
I niti jedna te, pa tako ni ja
ispisati iz tih redaka i proreda
ne može.
I mašeš mi, kao i njima
s malog mulića
dok nas brazda malenog broda
udaljuje.
U ruci stežem bocu maslinovog ulja
s aromom harmonične gorčine,
a ti se pretvaraš u točku
u kap
u ništa.
Kko lijepo! Kao da slikaš n pltnu...Ljubim!
luki2 • 04.08.2023. u 00:10
Pisma mi je mrak ,al ono.....mada me jedan dil uboja u oko. (Kako ti reć a da se ne vidi?!)
sewen • 04.08.2023. u 11:45
kakav obzor:))*
Galaksija • 05.08.2023. u 00:28
Ma ideeešššš....baš si ubola u dubinu i širými :-)
Iznajmljivačica • 05.08.2023. u 10:51
zamišljam sliku, tamo negdje ispod Pećina, gotovo pa je već sumrak, toliko je tamno; oni mali mulići, onaj pogled na otoke, ono šumno i podviljalo more koje isisava zrak i pretvara svijet u meko, sivo, mlako ništavilo; eh sad, tko je nestao, a nestati ne može, to je malo dublje zapreteno, ne samo u stihove, nego i u tvoju dušu; da li tu postoji samo kora stabla, ćuh vjetra, hladnoća kamena koji će na to dati odgovor, ili ima još nešto, što ćemo jednoga dana pročitati u nekom tvom lijepom stihu ili retku, to ostaje vidjeti :)))
j. • 05.08.2023. u 17:40
@ luki2--- hvala ti puno, draga moja.. :*
konobarica • 07.08.2023. u 21:43
@ sewen - hvala ti . I reci slobodno, ako ti nije bed. Meni nije ni najmanje :*
konobarica • 07.08.2023. u 21:43
@ galaxy - Hvala ti puno, puno. :*
konobarica • 07.08.2023. u 21:44
@ iznamljivačica - puno hvalaaaaaa od srca :*
konobarica • 07.08.2023. u 21:44
@ vjetar - eto me sad poklopila ta tvoja slika Pećina u suton. Baš smo se vratili iz Towera, Sa Pećina. Predvečerje, mrak samo što nije, a nebo je Učku ovilo plavim pojasom na koji je najseo sivi ton oblaka u odlasku...
Možda bude nastavak. A u ostalom, sve je nastavak... Život je nastavak. :*konobarica • 07.08.2023. u 21:48
