Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/konobarica123

Marketing

Profesionalci

Pa dokle?
Mislim, možda je trivijalno pisati o ovim nogometnim gluparijama nedugo nakon što je idiot u live prijenosu ubio ženu. Možda se treba praviti da nas se to sve skupa ne tiče, da je sve okej. Da će sve biti dobro, samo ako se oko toga ne zabrinjavamo, ne dajemo značaj.
Ali...
Hrpa maloumnika u crnim majicama s toljagama pod sicevima putuje u konvoju tisuću kilometara da bi se potukli sa drugim huliganima. Zapnu tamo, potuku se. Poteče krv, ugasi se jedan život. Danima prva vijest u medijima. Cvil,cvil. Brižni oni. Još ih se navijačima navija.
Nekoliko dana kasnije po završetku utakmice na Rujevici navijači pljeskom pozdravljaju uz domaće i gostujuće igrače koji se nakon izgubljenog susreta, impresionirani atmosferom zadržavaju na terenu i pozdravljaju domaće navijače. Nakon toga se i domaći nogometaši okreću gostujućima i pljeskom ih ispraćaju sa terena. Sjajan prizor esencije sportske igre. Može se pogledati po privatnim snimkama i na stranici kluba. Kod velikih medija prolazi ispod radara. Nema. Nije se dogodilo.
Nadalje, imamo nogometaša koji u zadnjim sekundama susreta zabija gol svojoj bivšoj momčadi sveta imena i izbacuje tu momčad iz daljnjeg natjecanja. Nakon postignutog zgoditka, raširi ruke (što je u naravi gesta ne slavljenja gola), nakon toga klekne i uperi pogled i ruke prema nebu odajući počast onom ugašenom životu s početka priče. U medijima opet krš i lom. Da koji to idiot slavi pogodak bivšem klubu. Dižu se na stražnje noge "navijači" pa udri!
I za kraj, trener profesoinalac koji u 9.30 ujutro daje intervju na lokalnom radiju i priča o planovima kluba, da bi već u podne (navodno) ne obavijestivši ikoga od svojih poslodavaca, otišao iz tog kluba i postao trener kluba svetog imena, koji je u zadnjih mjesec dana bilježio svašta, a uspjeha nimalo.

Na kraju balade (ako ste vi laici išta shvatili) kakvu mi to poruku šaljemo onim nekim klincima koji puna srca, sa guštom i ljubavi idu na treninge, uživaju u sportu. Žive za te neke male, a tako velike utakmice i natjecanja i druženja.

Ako ne ide sine, uzmi toljagu pa udri, ako izgubiš pljuj sve oko sebe, drugi su krivi. Čim ti se ukaže bolja prilika, odi bez pozdrava, samo odi, pare su najbitnije.
Sitni interesi, obrazi od teškog metala, niski porivi, potrči za prvih par škuda više - to je sine ono čime trebaš nahraniti svoj um i tijelo. Ko jebe sport. Ko jebe feir play. Budi đubre. A kad te jednom pitaju kako to, samo slegni ramenima i reci - ja sam profesionalac.




Post je objavljen 21.08.2023. u 22:22 sati.