Mrs. Galaxy

10.06.2022., petak

Zubi i papirologija

Dobar dan. Vaše prezime? - visoki muškarac u odijelu je otvorio vrata.

Ispalila je u sekundi.

- Prije pola sata sam vas zvao da uđete. Zašto se niste pojavili? Sada ćete čekati. - hladno je uzvratio odgovor.

- Naš termin nije bio prije pola sata, već prema dogovoru mailom treba započeti tek za sedam minuta. Snizite tonalitet! To što se vama ne radi, nije naš problem. Nemojte se na nama iživljavati! - morala je odgovoriti. Sreća što joj para ne može izlaziti na oba uha.

Vrata im se zalupe pred nosom.

- Nemoj mu odgovarati da se ne bi dogodilo da nas ne žele uopće primiti. Važno nam je da sve obavimo oko dokumenata. - upozorava je i tapša po ramenu.

- Ne dolazi u obzir. Uvjerena sam po ovakvom pristupu da takav bezobrazluk i nekulturnost prakticiraju svakodnevno. Nemoj mi govoriti kako ću reagirati. Neću dopustiti nikome da me ponižava i pokušava samljeti jer misli da može i ima takvo pravo zbog svog položaja. Tebe su naučili i odgojili da se pokoravaš dok oni pokušavaju diktirati tvoj život. Mene suprotno. Ustali smo u pet ujutro radi njih, uzeli slobodan dan i stigli na vrijeme. Nismo uradili ama baš ništa krivo. - zacrvenila se od ljutnje. Trudila se šaptati. Ukoliko bi pomislila da se ljudskost sakrila, utoliko bi je svaki put pekli kapci.

- E neka ste mu rekli! Ne vole se javljati na telefon ili namjerno izostave informaciju o dokumentu koji vam treba. Ja sam ovdje već drugi put zbog putovnice. Jeste im vidjeli negativne recenzije na internetu? - šaptala im je žena koja je stajala iza njih u redu.

Vrata se otvaraju nakon desetak minuta.

- Uđite. Vidio sam vam prezime; moram upitati jeste li u rodu s pjevačicom L? - poziva ih i smije se.

- Nismo. Možemo li obaviti sve zbog čega smo došli? I još nešto... Pristup vam je izrazito neprimjeren i sramotan. Daleko smo od matične zemlje i najmanje što možete je biti ljubazni prema svojim ljudima. Vjerujem da vam je to jedna od zadaća na ovom radnom mjestu. - poslušao je njenu recitaciju i ostao u čudu, a drugi službenik je umalo zabio glavu u ekran računala.

Pokušali su im pokloniti olovku, samo što joj kišobran i torbicu nisu ponijeli u prostoriju za stranke te svake dvije minute provjeravali trebaju li išta.

- Ako im ne kažeš "ne", zgazit će nas s užitkom. - mrmljala je promatrajući tintu koja se već sijala na ruci. Još nije naučila pisati da ne prelazi cijelom rukom po papiru i da ne drži olovku uz sam vrh pisaćeg štapića. Nije htjela naučiti jer je uvijek pitaju "što ti je to na ruci?", a ona ponosno odgovara o tinti ili grafitu te načinu pisanja.

- Danas sam naučio nešto novo. Imam ideju. Mogli bismo sutra na avion i posjetiti ono što žarko želiš. Daleko od papira, ljudi koji pokušavaju ugristi i kiše. Možemo zakoračiti u planine. One prave i one u nama. Što kažeš mala? - poljubio joj je tjeme dok je ispunjavala formulare.





Oznake: inozemstvo, Birokracija, dokumenti, papiri, grad, ljubav, institucije, obaveze, priroda


- 02:38 - Komentari (18) - Isprintaj - #

18.05.2022., srijeda

Set the mood





I.

Otpuštanje negativnih emocija nije lako.
Osluškujmo se.
Hrabro je priznati i viknuti: "Hilfe!"
Osvrnimo se.
Odgovorni smo jedni za druge.

II.

Uz glazbu je lepršavo i lelujavo. Pozitivni tekstovi i vedre note tjeraju crne oblake.

III.

Osamdeset mišića radi dok se smijemo. Disanje je intenzivnije, mozak opskrbljeniji, a stres uzima pauzu.

IV.

Sunce mami hormon sreće serotonin. Šetnja snižava krvni tlak, smanjuje hormone stresa i potiče kreativnost.

V.

Magnezij ili mineral energije. Sudjeluje u njenom stvaranju i transportu glukoze do mišića. Sjemenke, žitarice, mahunarke, voće... Raznovrsna prehrana. Vitamini pomažu tijelu smanjiti umor i mentalnu iscrpljenost. Nedostatak željeza izaziva umor, poteškoće s koncentracijom i kratkoću daha. Redovito provjeriti parametre.

VI.

Vježbe disanja i tjelovježba mogu biti instant osvježenje za tijelo i dušu. Potraga za oazom te sastanak sa sobom.

Idemo!







Oznake: Zdravlje, priroda, briga o sebi i drugima, mentalno zdravlje, energija


- 01:18 - Komentari (23) - Isprintaj - #

28.05.2021., petak

Lagali su svima


Odavno su oni prošetali ispod duge. Nečujno je dotaknuli. Neočekivano, nespremno i bojažljivo osjetili njezine boje. Pojavila se povremeno, dala znak prisutnosti te nastavila igru skrivača. Lagali su svima... Tražili su je svaki dan, svaki sat, svaku sekundu. Gladno su se pokušavali dočepati samo nje. Ona je bila kisik njihovom moru! Ona je bila voda u njihovim požarima! Svatko svojim makadamom u zagonetnoj utrci. Lagali su da im nije bitna. Lagali su da im ne treba. Lagali su da su sretni bez nje. Skrivali su njezinu veličinu, a otvarali su svaki prozor i sva vrata samo kako bi je vidjeli na tren. Pružali su ruke da bi je ulovili poput krijesnice, a onda se trkača staza počela sužavati. Ostala je samo tanka linija zbog koje je na mjestu spajanja došlo do sudara svjetova. Ulovili su je za krajeve i vuku je držeći se za ruke. Ona lebdi i pleše iznad njih. Viče im čas jedno, čas drugo: "Čvrsto me držite!", "Nemojte me pustiti!", "Ja sam i dalje tu!", "Nemojte se udaljavati jer će moje boje nestajati!", "Ne znate vas dvoje koliki su me ulovili pa su me pustili!"... Ne zna ona da je njima najlakša na svijetu. Nema ona pojma da su je zašili za sebe. Ona je njihov dom, njihovo blago i njihova tajna. Dok ih sretnete, nećete je vidjeti. Vama je nevidljiva, no možda ipak na trenutak uočite onaj bljesak u zjenicama koji je odaje. Odavno su oni prošetali ispod duge. Sada šeću zajedno s njom.

Oznake: ljubav, brak, muškarac, žena, odnos, sreća, duga, priroda


- 15:33 - Komentari (50) - Isprintaj - #

12.05.2021., srijeda

Putovanje oko svijeta





Obukla je za njega haljinu od mjesečeva sjaja da uvijek u mraku pronađe put. Tijelo je okupala u nježnom povjetarcu da mu uvijek bude onaj potreban „vjetar u leđa“. Na noge je stavila cipele od mora kojima će lepršavo plesati na svim stanicama koje će se nenadano pojaviti. A on? On je postao za nju onaj čije ruke stvore ono što oči vide.




Zajedno su izgradili ladice osobnih memorija i sakrili ih u srce najdubljeg vulkana sjećanja. Lampice njihovih toplina još uvijek sjaje... Povremeno zatitraju, ali im ne dopuštaju da se ugase. Njihove svijeće osjećaju sunce i hladne kiše obavijene silovitim vjetrom. Nažalost, zagonetne čimbenike ne mogu zamoliti za prilagodbu uvjeta poradi kojih će trajati, ali dlanovi su mi zašiti. Nemilosrdni udari života su im postali odjednom najlakši ruksak. Malo ga nosi on, malo ona. Drže se za nevidljive niti unutar nježnih srca i plahe misli. Pospremili su snove u torbicu, ponijeli ih u nepoznatu odiseju i nadaju se. U nadi rastu. U odrastanju stvaraju. Kroz stvaranje pobjeđuju. Po potrebi primjene kintsugi. Ponekad pomisle - ukopajte satove da vremeplov ne teče. Ona mu šapne – „Kada bi bar umjetnik mogao baciti bijelu i žutu na trenutno crno platno za nas mini sanjare željne utopije - gladne veselih nota i vrelih luči.“ On je pogleda, obujmi oko struka, podigne u vis, a ona se zatim otisne na putovanje oko svijeta.




Ona povremeno odluta. Ugrize je slika kako je brzim korakom jurila na dogovoreni termin u dugoj haljini, koja joj je otkrivala stopala, kako bi ponovno osjetila vrelinu ljetnog asfalta. Prisilno sakrivena hodala su za slobodu. Crveni ruž na usnama i novostečeni osmijeh kao pozdrav svijetu. Opojni miris čistoće u Domu zdravlja je izmamio i pronašao negdje staru nervozu te prikazao hodnik poput tunela do vrata straha. Ovaj tunel koji je trebala proći nakon prvog nepotrebnog ..... Duboki glas je uzviknuo ime i bila je prisiljena sjesti iza tih vrata okupana velikim kapima znoja. „Zašto? Tako ste lijepi i mladi. Izađite, pozdravite očekivanja i zagrlite stvarnost.“ A ona? Voštana figura s jezivim osmijehom. Usta puna stakla čiji komadići otkidaju unutrašnjost. Trgajući kožu oko noktiju do krvi, promišljala je kako nije sama. Izvan zidova ima još mnogo takvih – skrivenih, bolnih i zarobljenih. Zašivena su nam usta da središnji ubodeni organi ne zadobiju nove posjekotine. Tko bi želio još jednom večerati fekalije koje su se nasukale na pladnju...

Tone ispod površine, a njegova ruka je izvlači. Ponovno i ispočetka.




Povodom Majčinog dana i Očeva dana (koji se obilježava sutra u Njemačkoj) uhvatila me posebna nostalgija za roditeljima kojima još jednom želim zahvaliti ponajviše što su mi bili najveća podrška te uzor tijekom cijelog života prilikom izgradnje vlastitog poziva i samoostvarenja.

Slike će reći više od bilo kakve riječi:








(izvor za ove tri fotografije - bespuća interneta)


Još malo slika iz moje točkice u svemiru:







Vaša M.






Oznake: ljubav, obitelj, Majčin dan, Očev dan, Njemačka, priroda, cvijeće, špar, prijateljstvo, život


- 23:20 - Komentari (58) - Isprintaj - #

06.04.2021., utorak

Zvijeri i nevrijeme.


Kod mene, nebo danas nije sretno. Izmjenjuju se naleti sunca, vjetra, kiše, snijega i leda. I ja sam u sivilo obojana, ni kiseli osmijeh ne pomaže. Danas mi je najdraže šutjeti.

Suosjećam s "ozlijeđenim" biljkama.



U središtu našeg grada, posvećeno ljudskim pravima.








Malena u svemiru. Ispod sivila. Između zgrada s kojima zajedno šutim. Ispod utvrda i najvećih dvorana. Promatram srcem.













Zagradilo nas vrijeme, povrijeđuju ljudi. Rane su velike i flasteri više nisu dovoljni.



Snage mora biti, dok je god života.



Istina je duboko ispod, lažnog osmijeha i šminke.



Tako blizu, a tako daleko. Koračamo u nepoznato sutra.





Oznake: grad, stvarnost, surovost, priroda, urbanost, fotografija, vrijeme, osoba, daljina, čovjek, zvijeri, težina


- 15:42 - Komentari (48) - Isprintaj - #

03.04.2021., subota

Ispod duge + SRETAN USKRS!

Sreća je u svakom kutku našeg prebivanja. Čeka na nas u ogromnom prostoru, iza šarenih vrata koja doista nisu zaključana. Pogledamo li preko ramena unazad, u daljini vidimo obrise malenih sitnica koje su nam risale veliki osmijeh. Tračak radosti koji možemo dijeliti s ljudima oko sebe. Iskre u očima upijene iz zraka sunca, nebeskog plavetnila, procvjetalog zelenila... Sreća nije nigdje zalutala! Drži se za nas, a mi je s vremena na vrijeme jednostavno ne vidimo. Život, zdravlje, ljubav, obitelj, prijatelj, posao, kućni ljubimac, pomaganje, mir, dobrota - naziv: sreća. Sitnice samo dočaravaju portret života duginim bojama. Živjeti i nasmiješiti se onom rasporedu te redu - katkad moraš, katkad želiš. Takav životni kufer je pun bogatstva. Ako zavirimo u njega, ne nedostaje ni svijetlih, ni tamnih boja. Sitnice mogu zauzeti veliki prostor u našem srcu i učiniti da s nas padaju svjetlucave šljokice zadovoljstva. Svi smo mi čarobni. Naša vanjština je unikat, a unutra se skriva topla ili hladna zvijezda. Vi koji ste svjesni sreće, ne štedite na zahvalnosti! Znam da je svaki dan novi izazov i nova borba - jedinstveno naša. Puna snova, osmijeha i suza. Bačeni da volimo, grlimo, ljubimo, učimo, stvaramo i dijelimo. Mi u vremenu, savršeno - nesavršeni, u neprestanom otkrivanju. Život nam je najveći dar i najveća nagrada, stoga svaki novi dan možemo shvatiti kao novo rođenje. Dijeliti radost i dobrotu u ljepoti svakodnevice. Slavite svoj život i svijet oko sebe - tiho, ponizno i s osmijehom na licu! Odlučite se za ljubav jer uz nju sve ima smisla.















Sretan i blagoslovljen Uskrs Vama te Vašim obiteljima!




(Pisanicu fotografirala moja A. u mom rodnom Bjelovaru.)

Od srca, Vaša M.




Oznake: čestitka, Uskrs, sreća, radost, život, priroda, Životinje, ljepota, srce


- 21:30 - Komentari (47) - Isprintaj - #

01.03.2021., ponedjeljak

Zagrljaj proljeću!


Jedvice sam dočekala da sunčeve zrake okupaju sve što me okružuje. Osjećam se kao da mi je baterija puna nakon dugo vremena. Poslije teškog i nemirnog zimskog sna kao da sam procvjetala poput prvih proljetnica. Cvijeće koje je čekalo sunčevu čaroliju da se namjerno bahato, ali ponosno razgrana.





Izmamila nas je toplina da upoznamo još jedan dio našeg Leidera. Naišli smo na evangeličku crkvu St. Lukasa koja pripada istoimenoj župi. Službeno postoji od 1964. godine, a prethodno je od 14. stoljeća na tom mjestu bila katolička Laurentiuskirche koju sam spomenula u prvoj "razglednici" iz Njemačke. Dakle, prostor je kupljen od katoličke zajednice 1955. godine.



Pokraj crkve se nalazi stara škola izgrađena 1900. godine, a danas služi kao društveni centar zajednice.



Prostor između te dvije građevine krasi brončana kompozicija "Česma galeba" (1993. - 1995.) - djelo Guntera Ullricha koji je u poslijeratnom periodu imao presudan utjecaj na umjetnička i kulturna događanja grada Aschaffenburga.



Do 20. stoljeća je Leider bio poljoprivredno selo, a ruralnu prošlost samog naselja krasi sjećanje na mljekarice koje su svakodnevno odvozile svoja "mliječna kolica" u Aschaffenburg. Svakog su dana sa sobom iz Aschaffenburga donosile najnovije vijesti, a neke od njih su se u gradu upoznale sa svojim budućim supružnicima. U njihovu čast je danas podignut brončani spomenik.



Zidno slikarstvo posvuda oko nas:





Na kraju, da upoznate "vješticu - no makeup". Vjetar, kose posvuda, vruće, a ja "pametna" obukla "dlakavi oversize" pulover. Toliko sam bila sretna jer vidim sunce da sam zgrabila prvo što vidim te istrčala van. :))




Oznake: proljeće, priroda, sreća, osmijeh, radost, cvijeće, grad, Njemačka, urbani život, građevine


- 00:08 - Komentari (58) - Isprintaj - #

15.01.2021., petak

"I ja jesam moslavačko dijete"

Miris toplog kravljeg mlijeka i pokošene trave koja je pozivala malene dječje nogice na lutanje za osmijesima. Odrastali smo uz ljupke priče seoskih baka i prikaze s crno - bijelih fotografija iz njihovih mladosti. Sunčane zrake kupale su naše igre, a hladna zima donosila slalome s najviših seoskih uzvisina. Zelena polja su grlila naša jutra i ispraćala naše noći. Ručice su nam milovale krave i konje; koje naši roditelji požrtvovno uzgajaju još i danas. Naše najljepše more su bili ribnjaci, a šumski puteljci mjesta za sanjarenje o budućnosti. Kapelica sv. Antuna u centru sela je ispratila naše odrastanje pod zvijezdama. Svako iskradanje je značilo udahnuti našu oazu podno Moslavačke gore. Kada bi jedan imao posla kod kuće, znalo se da stiže "mali čopor" u pomoć - sudjelovati u istrpavanju kukuruza, ječma, pšenice, tritikala, sijena, berbi vinograda ili pripremi silaže. Obrstili smo svaku voćku koju bi ugledali i nitko nam nije zamjerio jer su poručili da na nama svijet ostaje.

Gdje god sam pošla i gdje god sam došla, nigdje nisam osjetila ljubav koja je bila u našim srcima kada smo pekli kolače od moslavačke zemlje i mljevene cigle. Nigdje kao u doba žutih žganaca, šćipanaca, domaćeg kruha, gibanice i urlika koji su se orili našim dvorištima. Okupljanja u vrijeme dolaska na mljekaru kada bi naši očevi žestoko raspravljali o politici, životu na selu te izazovima vremena. Ponekad smo razgalili srca starijih koji su odlučili zaigrati graničara, lovice i skrivača. Nismo ni slutili da će se zrelost približiti i odaslati nas diljem Hrvatske te svijeta. Ništa nas nije zanimalo osim "biti zajedno" u simbiozi s prirodom našeg malog mjesta izdvojenog od urbane vreve.



Kod bake Drage bi nas dočekao narezani domaći špek, a naša stara Roza bi nas čekala da je odvedemo ruku pod ruku na groblje. U predvečerima, susjed Mirko bi nas okupio kod svog zdenca i prepričavao nam moslavačke legende te predaje. Otputili smo se posjetiti Anu na kraju sela koja je jedva dočekala da stigne ogromno društvo. Oronule i obrasle kuće su nas dozivale istražiti i potražiti u njima postojanost "Babe Roge" ili "Željeznog Djeda" zbog kojih smo treperili od dobrote. Priče djeda Joce o djetinjstvu, životu poslije rata, dječje brojalice bake Marice te izložbe stolarskih predmeta majstora Steve samo za naše oči. Pješačenje prema školi i natrag kako bi upijali naše okruženje te proveli što više vremena skupa. Izleti na Garić grad u potrazi za zmijom u kojoj je zarobljena prekrasna kneginjica. Zatvoreni mlin starog Žohara kao simbol onih prije nas. Dječje duše i priroda Moslavine.




Čuvam u sebi mirise moslavačkih šuma i polja, poglede s proplanaka, zvukove radnih strojeva, neumornost poljoprivrednika u marljivosti, sjećanje na toplinu ljudi i žubor rječice Srijedske. U blizini sudbinske ljubavi Sudetinog Mora i njegove Šu.




Vaša M. iz doba bezbrižnosti.

Maturantica bjelovarske Gimnazije 2015. godine koja se otisnula u novo poglavlje života...


Oznake: Moslavina, djetinjstvo, priroda, sjećanje, radost, sreća, ljuba, rodni kraj, nostalgija


- 00:00 - Komentari (54) - Isprintaj - #

05.01.2021., utorak

Dobrodošli u Deutschland

Zanimalo me što se nalazi unutar naselja Leider, u kojem živimo, u gradu Aschaffenburgu - proradio je moj povjesničarski duh i senzibilitet. Nalazimo se na obali rijeke Main. Oduševljena sam šetnicom uz nju koja se nalazi dvjestotinjak metara od našeg doma (iako sam pomalo paranoična što se tiče velike količine vode u mojoj blizini).



Veoma volim divne karte iz devetnaestog stoljeća pa Vam postavljam jednu da uvidite geografski smještaj.



Na izlazu prema gradu se nalazi malena kapelica koja je služila kao dio urbane ustanove srednjeg vijeka za prihvat oboljelih od gube. Prema izvorima, kapelica se nalazila dvadeset stepenica od specijalne bolnice, a prvi put se spominje 1574. godine. Ovako je zabilježena na fotografiji iz 1900. godine nakon redizajniranja u osamnaestom stoljeću.



Danas je svjedok vremena o vjeri te jedini "preživjeli" dio spomenute bolnice.





Iza nje se nalazi "mini parkić" kao dio spomen - obilježja.



Nedaleko od kapelice se nalazi rimokatolička "Die Kirsche St. Laurentius" koja se prvi put spominje u 1340. godini.



Godine 1921. je osnovana župa pod nazivom "St. Laurentiuspfarrei", a kamen temeljac za novi izgled je postavljen sljedeće godine trudom župnika Friedricha Brune Kranea.

Danas je uistinu grandiozna.





Ispred crkve se nalazi fontana umjetnika Erwina Ragera iz 1978. s monumentalnom kuglom od vapnenca koja simbolično dočarava povezanost čovjeka i životinja.



Pusa i zagrljaj iz Leidera.




Vaša M. :)

Oznake: Njemačka, urbanost, grad, povijest, Kultura, religija, svakodnevica, život, arhitektura, voda, priroda


- 23:05 - Komentari (69) - Isprintaj - #

31.12.2020., četvrtak

Nova obala 2021. i hrabri mušketiri


Ujedinjena srca u tamnim vremenima mogu upaliti najsnažnije svjetlo. Bez obzira na događaje i posljedice, uvijek smo zajedno. Životna rijeka našeg doba je iznjedrila prizore vrištanja, jaukanja, pomicanja i razaranja utrobe majčice Zemlje na našim prostorima. Dinamično, nepouzdano i prevrtljivo teče. Nanijela je epizode koje smo promatrali u osebujno maštovitim filmskim sadržajima i pretočila ih u tmurnu stvarnost.

Jedva čekamo odgurati ovu godinu i snažno zalupiti vratima za njom. Osjećaji straha i bespomoćnosti obavijaju naša bića nepredvidivošću te bujicom patnje oko nas. Pomozimo potrebitima oko sebe - podrškom, ohrabrenjem, materijalnim od srca koliko možemo i suosjećanjem; kako bi znali da će izrasti te zaviti duboke rane koje su nanesene. Sada je važno biti dostupan – otvoriti srce, ruke i širok zagrljaj za svijet oko nas. Bića do nas. Kada nevidljive sile u obliku virusa ili prirodne katastrofe, koja uzrokuje elementarnu nepogodu, zavladaju – svatko od nas treba biti brat i sestra unutar velike obitelji. Zajednički pomozimo nositi teret i održati čvrstoću za lakši i smireniji korak u novo sutra.

Ubrzani rad srca, oči pune suza, težina udisaja, nesanica, naježenost od straha i brige za sve Vas koje poznajem ili nepoznajem. Snaga usmjerena u misli i molitvu na usnama za mirne te tihe dane. Želja da se stabilnost useli u naše živote. Nada da će nakon mračne i silovite oluje nastupiti svjetlinom okupan obzor. I kucaju hrvatska srca kao hrabri mušketiri – jedno za drugo, a jedno za sve! Srca obnavljaju, grade, liječe, pomažu, paze i poklanjaju najveći dar utkan u moć empatije.

Mirna ili ubrzana rijeka protječe, izvodi svoj performans i sve nas okupa raspoloženjem i ritmom koji ne poznajemo. Nismo uvijek oni umjetnici koji drže kist te prikazuju portrete i pejzaže po svom ukusu. Ipak, zajedno tvorimo branu i sudjelujemo u raznovrsnoj umjetnosti života svojim djelima te mislima preuzetih iz širokih prostranstva toplih srca.

Želim da nam svima vidici bliske obale 2021. donesu mir, stabilnost, sigurnost, zdravlje, ljubav i osmijeh! Neka nova obala milostivo čuva naše živote, zagrli nas krilom bezbrižnosti i zaustavi neočekivane nemire majčice prirode. Ostalo možemo uresiti vlastitim srcima za ponovni procvat i dobro svih oko nas.




Oznake: srce, ljubav, briga, strah, svjetlost, Hrvatska, snaga, Molitva, priroda, nova godina 2021., želje, misli


- 07:30 - Komentari (60) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< lipanj, 2022  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Lipanj 2022 (8)
Svibanj 2022 (11)
Travanj 2022 (10)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (4)
Siječanj 2022 (2)
Prosinac 2021 (14)
Studeni 2021 (9)
Listopad 2021 (2)
Rujan 2021 (3)
Kolovoz 2021 (2)
Srpanj 2021 (6)
Lipanj 2021 (5)
Svibanj 2021 (8)
Travanj 2021 (8)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (9)
Siječanj 2021 (7)
Prosinac 2020 (7)
Studeni 2020 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi