- Bili smo prekjučer u gradu i parkirali pokraj pravoslavne crkve.
- Da, i?
- Fotografirala sam ovo. Dođi vidjeti. Piše srebrnim slovima na žutoj fasadi: "Hristos je *eder". Sram me uopće izgovoriti. Čudan je osjećaj vidjeti takvo bogohuljenje. Bez obzira što nisam te vjeroispovijesti. Par koraka dalje, na drvenim vratima su bile izrezbarene svakakve prostote.
- Znaš kakvo je stanje u našem gradu.
- Da, ali isti ti ne vole da se njihovo napada. Puno toga dolazi od kućnog odgoja. Kakvi su to ljudi koji napadaju nečiju vjeru? Nije bitno s koje strane. Uopće nije bitno. Gdje se dogodio zastoj? Umjesto da uče ili popune poslovne prostore po gradu. Na svakom drugom lokalu su zalijepljeni smeđi papiri. Prazno, prazno, prazno. Što se događa? Ljudi spavaju? Grad spava? Zemlja spava? Planeta?
- U razredu vidim da su djeca naša najveća nada. Oni koji ne idu na katolički vjeronauk žele ostati u razredu ili su se čak upisali. Rekla sam im da ne moraju ostati, nitko to ne očekuje i ne traži od njih. Pričali smo na satu razrednika o tome. Čudila sam se. Kažu mi, "Nastavnice, Bog nam je svima isti. Ljudi smo i Isus nas voli. Isus je stalno s nama. Ne možemo ga podijeliti na moj i Dejanin. On je naš, a mi smo Njegovi". Poslije zaključiš da će sve biti u redu i da su već sada pametniji od mnogih.

Oznake: Religij, mentalitet, ponašanje, odgoj, Obrazovanje, Kultura

Rijetko se upuštam u rasprave.
Osim s ljudima za koje znam da će komunikaciju učiniti zdravom te pristojnom bez obzira na različitosti u stavovima i vrijednostima.
No, upustila sam se u raspravu o odijevanju u poslovnim situacijama te institucijama.

Tvrdim da ne vidim razliku između ženskih suknji i kratkih hlača koje nose muškarci, stoga ne razumijem zašto ih oni ne bi mogli nositi u spomenutim uvjetima.

Zašto je prihvatljivo da žene pokažu potkoljenice, a muškarci ne?

Ukoliko neprestano govorimo o različitim oblicima diskriminacije, utoliko se ovdje može govoriti o diskriminaciji na osnovi spola u pogledu službenih pravila o odijevanju. Za oba spola bi trebalo vrijediti jednako. Ljudi smo? Čemu onda razlike?

- Nama je puuuuuno, punooo lakše u ljetnim mjesecima. Tema je super, ali... Norme oblačenja i ponašanja su veoma bitne, a "old school" nalaže da muškarci ne smiju imati kratke hlače (ispod koljena). Pravila su pravila. Mi možemo suknje, za njih nema kratkih hlača. - sažimam tvrdnje sugovornica.

- Sebično i nepravedno. Old school? U prošlosti su pravila ugnjetavala žene pa više ne vrijede. - izgovaram.

I prepričavam zgodu s jednog ispita. Mi djevojke u haljinama, a kolega je morao ići kupiti duge hlače u trgovinu jer mu nije bilo dozvoljeno izaći na ispit u finijim kratkim hlačama ispod koljena. Vani +40, ali ne može, ne može i gotovo.

U zgradu županije dolazi muškarac i ne puštaju ga u hlačama do koljena, a prolazi žena u jednako kratkoj haljini bez problema. Ona može. On ne može bez obzira na to što je ukazao na slučaj.

Mi se možemo hladiti, a muškarci neka se kuhaju.

Klimatske promjene su odavno pokucale na vrata. Moglo bi biti zdravije, ugodnije i usuđujem se reći u skladu s modernim vremenskim hodom.

Što mislite o tome?

Oznake: ODIJEVANJE, pravila, institucije, rasprava, spolovi, Kultura

"Mala glagoljska početnica" oslikava dugogodišnji trud nastavnika, učenika te Osnovne škole Ivanska (Bjelovarsko - bilogorska županija) u njegovanju dragocjenog staroslavenskog pisma - glagoljice.

Profesorica hrvatskog jezika Katica Šarlija te knjižničarka Tanja Nađ su izradile "spomenar" koji je zabilježio sve aktivnosti škole po pitanju promicanja glagoljice, a ujedno i udžbenik koji prikazuje metodički pristup multidisciplinarnom te kreativnom procesu usvajanja glagoljice kroz pet zabavnih poglavlja.

Davne 2009. godine, i sama sam bila dio zanimljive "Male glagoljaške akademije" u Roču, a četiri godine kasnije i moja sestra. Profesorica Šarlija ima sposobnost motivirati učenike da se zaljube u jezik, književnost i glagoljicu. Četiri godine sam sjedila u njenoj učionici i promatrala kako nas je svaki put uspjela genijalnim te stvarnim životnim pričama zalijepiti za gradivo. "Mali glagoljaši" i "Video grupa" pod njenim vodstvom su uvijek bile najbrže popunjene izvannastavne aktivnosti.

Glagoljica je neraskidiv i poseban dio hrvatskog kulturnog identiteta, a umijeće čitanja, pisanja i tiskanja nematerijalna kulturna baština Republike Hrvatske, stoga je očuvajmo, njegujmo i zaštitimo.

Čestitike autoricama, školi i učenicima na ovoj divnoj ukoričenoj kruni višegodišnjeg plodonosnog truda, učenja i rada!

Oznake: Glagoljica, pismo, Hrvatska, povijest, Kultura, tradicija, Obrazovanje

Zanimalo me što se nalazi unutar naselja Leider, u kojem živimo, u gradu Aschaffenburgu - proradio je moj povjesničarski duh i senzibilitet. Nalazimo se na obali rijeke Main. Oduševljena sam šetnicom uz nju koja se nalazi dvjestotinjak metara od našeg doma (iako sam pomalo paranoična što se tiče velike količine vode u mojoj blizini).

Veoma volim divne karte iz devetnaestog stoljeća pa Vam postavljam jednu da uvidite geografski smještaj.

Na izlazu prema gradu se nalazi malena kapelica koja je služila kao dio urbane ustanove srednjeg vijeka za prihvat oboljelih od gube. Prema izvorima, kapelica se nalazila dvadeset stepenica od specijalne bolnice, a prvi put se spominje 1574. godine. Ovako je zabilježena na fotografiji iz 1900. godine nakon redizajniranja u osamnaestom stoljeću.

Danas je svjedok vremena o vjeri te jedini "preživjeli" dio spomenute bolnice.

Iza nje se nalazi "mini parkić" kao dio spomen - obilježja.

Nedaleko od kapelice se nalazi rimokatolička "Die Kirsche St. Laurentius" koja se prvi put spominje u 1340. godini.

Godine 1921. je osnovana župa pod nazivom "St. Laurentiuspfarrei", a kamen temeljac za novi izgled je postavljen sljedeće godine trudom župnika Friedricha Brune Kranea.

Danas je uistinu grandiozna.

Ispred crkve se nalazi fontana umjetnika Erwina Ragera iz 1978. s monumentalnom kuglom od vapnenca koja simbolično dočarava povezanost čovjeka i životinja.

Pusa i zagrljaj iz Leidera.

Vaša M. :)

Oznake: Njemačka, urbanost, grad, povijest, Kultura, religija, svakodnevica, život, arhitektura, voda, priroda

Jeste li ikada osjećali ugnjetavanje nad vlastitim identitetom, ponašanjem, stavovima, odabirima ili životnim stilom? Jesu li ikada gušili Vašu različitost? Pokušavali Vas uvjeriti da radite nešto krivo zato što ne pratite tradicionalni te općeprihvaćeni obrazac po kojem živi većina ljudi u Vašem bliskom krugu?
Izašli ste na glasanje kao svaki drugi građanin te građanka Republike Hrvatske, ali ipak Vam svekrva stigne dobaciti da bi bilo super kada bi glasali u skladu s „pravilima“ Vašeg novog doma. Samo kako ne biste zaboravili da ste postali dio „plemena“. Iznijeli ste vlastito kritičko mišljenje o povijesnom razdoblju, no Vi se niste našli na bojnom polju pa je bolje da ne komentirate. Nema veze što ste marljivo učili jer u knjigama pišu laži. Niste se možda složili oko uloge i funkcije određene političarke u javnom te političkom životu Hrvatske – ljubomorni ste na njenu kosu. Odlučili ste se tetovirati, ali Vaš otac smatra da tetovaže nose kriminalci, prostitutke i pripadnici nacionalnih manjina. Bolje Vam je da ne dolazite doma jer glas s druge strane žice urla kako će Vam odsjeći obje ruke jer niste ostali čiste kože te preslika vlastitih roditelja. Jeste li možda odabrali životnog partnera koji je deset godina stariji od Vas? Sigurno ste se zaljubili u njegov bankovni račun ili možda imovinu. Što biste mogli tražiti s rastavljenim čovjekom koji ima dijete mlađe četrnaest godina od Vas? Vaša obitelj isto nije zadovoljna – udale ste se tako mlade, a najteži udarac im je što ste odlučili obilježiti najvažniji dan svog dotadašnjeg, proživljenog života samo s partnerom i kumovima. Očekivali su glazbu, jelo, piće i bar tristo ljudi oko Vas taj dan. Ni Vaša haljina nije bila zadovoljavajuća jer je izostala bijela boja. Majka Vam plače zamarajući se što će obitelj i prijatelji misliti. Ili možda imate 35 godina pa se još niste odlučili na ženidbu ili udaju? Njegova bivša žena Vam je postala skoro najbolja prijateljica i ne može Vam proći dan da ne komunicirate. Čudno kako se odavno niste počupale jer ne možete obje biti djetetu mama. Vaš bivši i sadašnji muž popiju kavu na sunčanoj terasi, a ponekad popijete svi skupa pa se negdje iz kuta gradskog kafića čuje „Vidi ih!“. Onda ih još više iznenadite pa zajedno s djecom pogledate novi animirani film u gradskom kinu. Dijete ima duplu podršku, razumijevanje i ljubav s obje rastavljene strane, ali okolina će Vam ponekad dobaciti kako im nije normalna pretjerana povezanost jer si ONI to nikada ne bi mogli dopustiti. Vi ste si ipak odlučili dopustiti jer je najvažnija izgradnja te sretno odrastanje jednog djeteta. Upoznali ste fenomenalnu, pametnu mladu ženu s kojom imate bezbroj tema za razgovor, no ona je lezbijka. Odlučili su Vas upozoriti kako ona sigurno nije baš normalna, a kada je dodatno napomenula svoju ljubav prema veganstvu – morali su je nezaobilazno podsjetiti što je svinjokolja i kako se izvodi jer možda promijeni mišljenje ako proba pravo, domaće meso. Ne razumiju Vas kada kažete da ne koristite društvene mreže poput Facebooka ili Instagrama jer danas to „svi“ koriste kako bi objavili najsretnije, najljepše i najblistavije momente svojih života. Što je s momentima koje želite sačuvati samo u svoja četiri zida? Jeste li možda zadnji put bili u noćnom klubu s osamnaest godina pa često dobijete upite što s Vama nije u redu? Zaključili su kako ste asocijalni. Još kad se prisjete da Vam idu na živce obiteljski roštilji, rođendani i okupljanja. Vaša definitivna dijagnoza je totalni bolesnik.
I tako Vi kao totalni bolesnik hodate ovim svijetom – stvarate, gradite, učite, poštujete i ljubite. No, ne odustajete od sebe jer znate da niste uradili ništa krivo. Vi samo živite u velikom vrtu različitih cvjetova. U vrtu gdje stanuje ljubav, tolerancija, mir i opće dobro.

Oznake: ljubav, tolerancija, mir, opće dobro, život, društvo, Kultura