Dobar dan. Vaše prezime? - visoki muškarac u odijelu je otvorio vrata.

Ispalila je u sekundi.

- Prije pola sata sam vas zvao da uđete. Zašto se niste pojavili? Sada ćete čekati. - hladno je uzvratio odgovor.

- Naš termin nije bio prije pola sata, već prema dogovoru mailom treba započeti tek za sedam minuta. Snizite tonalitet! To što se vama ne radi, nije naš problem. Nemojte se na nama iživljavati! - morala je odgovoriti. Sreća što joj para ne može izlaziti na oba uha.

Vrata im se zalupe pred nosom.

- Nemoj mu odgovarati da se ne bi dogodilo da nas ne žele uopće primiti. Važno nam je da sve obavimo oko dokumenata. - upozorava je i tapša po ramenu.

- Ne dolazi u obzir. Uvjerena sam po ovakvom pristupu da takav bezobrazluk i nekulturnost prakticiraju svakodnevno. Nemoj mi govoriti kako ću reagirati. Neću dopustiti nikome da me ponižava i pokušava samljeti jer misli da može i ima takvo pravo zbog svog položaja. Tebe su naučili i odgojili da se pokoravaš dok oni pokušavaju diktirati tvoj život. Mene suprotno. Ustali smo u pet ujutro radi njih, uzeli slobodan dan i stigli na vrijeme. Nismo uradili ama baš ništa krivo. - zacrvenila se od ljutnje. Trudila se šaptati. Ukoliko bi pomislila da se ljudskost sakrila, utoliko bi je svaki put pekli kapci.

- E neka ste mu rekli! Ne vole se javljati na telefon ili namjerno izostave informaciju o dokumentu koji vam treba. Ja sam ovdje već drugi put zbog putovnice. Jeste im vidjeli negativne recenzije na internetu? - šaptala im je žena koja je stajala iza njih u redu.

Vrata se otvaraju nakon desetak minuta.

- Uđite. Vidio sam vam prezime; moram upitati jeste li u rodu s pjevačicom L? - poziva ih i smije se.

- Nismo. Možemo li obaviti sve zbog čega smo došli? I još nešto... Pristup vam je izrazito neprimjeren i sramotan. Daleko smo od matične zemlje i najmanje što možete je biti ljubazni prema svojim ljudima. Vjerujem da vam je to jedna od zadaća na ovom radnom mjestu. - poslušao je njenu recitaciju i ostao u čudu, a drugi službenik je umalo zabio glavu u ekran računala.

Pokušali su im pokloniti olovku, samo što joj kišobran i torbicu nisu ponijeli u prostoriju za stranke te svake dvije minute provjeravali trebaju li išta.

- Ako im ne kažeš "ne", zgazit će nas s užitkom. - mrmljala je promatrajući tintu koja se već sijala na ruci. Još nije naučila pisati da ne prelazi cijelom rukom po papiru i da ne drži olovku uz sam vrh pisaćeg štapića. Nije htjela naučiti jer je uvijek pitaju "što ti je to na ruci?", a ona ponosno odgovara o tinti ili grafitu te načinu pisanja.

- Danas sam naučio nešto novo. Imam ideju. Mogli bismo sutra na avion i posjetiti ono što žarko želiš. Daleko od papira, ljudi koji pokušavaju ugristi i kiše. Možemo zakoračiti u planine. One prave i one u nama. Što kažeš mala? - poljubio joj je tjeme dok je ispunjavala formulare.

Oznake: inozemstvo, Birokracija, dokumenti, papiri, grad, ljubav, institucije, obaveze, priroda

Kod mene, nebo danas nije sretno. Izmjenjuju se naleti sunca, vjetra, kiše, snijega i leda. I ja sam u sivilo obojana, ni kiseli osmijeh ne pomaže. Danas mi je najdraže šutjeti.

Suosjećam s "ozlijeđenim" biljkama.

U središtu našeg grada, posvećeno ljudskim pravima.

Malena u svemiru. Ispod sivila. Između zgrada s kojima zajedno šutim. Ispod utvrda i najvećih dvorana. Promatram srcem.

Zagradilo nas vrijeme, povrijeđuju ljudi. Rane su velike i flasteri više nisu dovoljni.

Snage mora biti, dok je god života.

Istina je duboko ispod, lažnog osmijeha i šminke.

Tako blizu, a tako daleko. Koračamo u nepoznato sutra.

Oznake: grad, stvarnost, surovost, priroda, urbanost, fotografija, vrijeme, osoba, daljina, čovjek, zvijeri, težina

Jedvice sam dočekala da sunčeve zrake okupaju sve što me okružuje. Osjećam se kao da mi je baterija puna nakon dugo vremena. Poslije teškog i nemirnog zimskog sna kao da sam procvjetala poput prvih proljetnica. Cvijeće koje je čekalo sunčevu čaroliju da se namjerno bahato, ali ponosno razgrana.

Izmamila nas je toplina da upoznamo još jedan dio našeg Leidera. Naišli smo na evangeličku crkvu St. Lukasa koja pripada istoimenoj župi. Službeno postoji od 1964. godine, a prethodno je od 14. stoljeća na tom mjestu bila katolička Laurentiuskirche koju sam spomenula u prvoj "razglednici" iz Njemačke. Dakle, prostor je kupljen od katoličke zajednice 1955. godine.

Pokraj crkve se nalazi stara škola izgrađena 1900. godine, a danas služi kao društveni centar zajednice.

Prostor između te dvije građevine krasi brončana kompozicija "Česma galeba" (1993. - 1995.) - djelo Guntera Ullricha koji je u poslijeratnom periodu imao presudan utjecaj na umjetnička i kulturna događanja grada Aschaffenburga.

Do 20. stoljeća je Leider bio poljoprivredno selo, a ruralnu prošlost samog naselja krasi sjećanje na mljekarice koje su svakodnevno odvozile svoja "mliječna kolica" u Aschaffenburg. Svakog su dana sa sobom iz Aschaffenburga donosile najnovije vijesti, a neke od njih su se u gradu upoznale sa svojim budućim supružnicima. U njihovu čast je danas podignut brončani spomenik.

Zidno slikarstvo posvuda oko nas:

Na kraju, da upoznate "vješticu - no makeup". Vjetar, kose posvuda, vruće, a ja "pametna" obukla "dlakavi oversize" pulover. Toliko sam bila sretna jer vidim sunce da sam zgrabila prvo što vidim te istrčala van. :))

Oznake: proljeće, priroda, sreća, osmijeh, radost, cvijeće, grad, Njemačka, urbani život, građevine

Kao što sam obećala, tipkam Vam drugi dio mog izvještaja o gradu Aschaffenburgu. Vrijeme je kaotično: veoma vjetrovito, hladno i povremeno se pahulje prosipaju sa sivog nebeskog tepiha . Prvo što mi je zaplijenilo pažnju je nekadašnja, bivša barokna gradska palača grofova Schönborn iz 1681. godine, a današnji Prirodoslovni muzej koji obuhvaća sekcije botanike, zoologije, mineralogije te geologije fokusirane na regiju Spessart (niz niskih šumovitih planina u državama Bayern te Hessen) s posebnim osvrtom na floru i faunu oko rijeke Majne.

Župna crkva "Unsere Liebe Frau" se spominje u dvanaestom stoljeću, a kamen temeljac današnjeg baroknog zdanja je postavljen u osamnaestom stoljeću.

Kolegijalna crkva posvećena svecima Petru i Aleksandru je obdarena dugom povješću koja seže do desetog stoljeća te sadrži izvanredna djela povijesti umjetnosti. Građena je kao rimska bazilika s kasnijim ranogotičkim elementima, ali odraz je i stilova sve do sedamnaestog stoljeća. Poznata je po djelu slikara Matthiasa Grünewalda - "Beweinung Christi". Prethodno se od osmog stoljeća ondje nalazio benediktinski samostan posvećen svetom Mihaelu. U muzeju u bivšoj kaptolskoj kući su prikazani povijesno - crkveni predmeti. Do crkve se dolazi stubištem uz koje se nalaze kipovi svetog Petra i Aleksandra. Dio crkve jest sačuvano raspelo iz otonskog perioda, a radiokarbonska analiza je odredila nastanak u godine oko 980.

Ispred crkve se nalazi fontana izgrađena 1882. godine, ali nakon uništenja u Drugom svjetskom ratu ponovno je obnovljena 1998. godine.


Ovdje završavam još jednu šetnju Aschaffenburgom.

Vaša M., veliki zagrljaj! :)

Oznake: Aschaffenburg, grad, urbanost, povijest, šetnja, znamenitosti, umjetnost

Zanimalo me što se nalazi unutar naselja Leider, u kojem živimo, u gradu Aschaffenburgu - proradio je moj povjesničarski duh i senzibilitet. Nalazimo se na obali rijeke Main. Oduševljena sam šetnicom uz nju koja se nalazi dvjestotinjak metara od našeg doma (iako sam pomalo paranoična što se tiče velike količine vode u mojoj blizini).

Veoma volim divne karte iz devetnaestog stoljeća pa Vam postavljam jednu da uvidite geografski smještaj.

Na izlazu prema gradu se nalazi malena kapelica koja je služila kao dio urbane ustanove srednjeg vijeka za prihvat oboljelih od gube. Prema izvorima, kapelica se nalazila dvadeset stepenica od specijalne bolnice, a prvi put se spominje 1574. godine. Ovako je zabilježena na fotografiji iz 1900. godine nakon redizajniranja u osamnaestom stoljeću.

Danas je svjedok vremena o vjeri te jedini "preživjeli" dio spomenute bolnice.

Iza nje se nalazi "mini parkić" kao dio spomen - obilježja.

Nedaleko od kapelice se nalazi rimokatolička "Die Kirsche St. Laurentius" koja se prvi put spominje u 1340. godini.

Godine 1921. je osnovana župa pod nazivom "St. Laurentiuspfarrei", a kamen temeljac za novi izgled je postavljen sljedeće godine trudom župnika Friedricha Brune Kranea.

Danas je uistinu grandiozna.

Ispred crkve se nalazi fontana umjetnika Erwina Ragera iz 1978. s monumentalnom kuglom od vapnenca koja simbolično dočarava povezanost čovjeka i životinja.

Pusa i zagrljaj iz Leidera.

Vaša M. :)

Oznake: Njemačka, urbanost, grad, povijest, Kultura, religija, svakodnevica, život, arhitektura, voda, priroda