Kao što sam obećala, tipkam Vam drugi dio mog izvještaja o gradu Aschaffenburgu. Vrijeme je kaotično: veoma vjetrovito, hladno i povremeno se pahulje prosipaju sa sivog nebeskog tepiha . Prvo što mi je zaplijenilo pažnju je nekadašnja, bivša barokna gradska palača grofova Schönborn iz 1681. godine, a današnji Prirodoslovni muzej koji obuhvaća sekcije botanike, zoologije, mineralogije te geologije fokusirane na regiju Spessart (niz niskih šumovitih planina u državama Bayern te Hessen) s posebnim osvrtom na floru i faunu oko rijeke Majne.

Župna crkva "Unsere Liebe Frau" se spominje u dvanaestom stoljeću, a kamen temeljac današnjeg baroknog zdanja je postavljen u osamnaestom stoljeću.

Kolegijalna crkva posvećena svecima Petru i Aleksandru je obdarena dugom povješću koja seže do desetog stoljeća te sadrži izvanredna djela povijesti umjetnosti. Građena je kao rimska bazilika s kasnijim ranogotičkim elementima, ali odraz je i stilova sve do sedamnaestog stoljeća. Poznata je po djelu slikara Matthiasa Grünewalda - "Beweinung Christi". Prethodno se od osmog stoljeća ondje nalazio benediktinski samostan posvećen svetom Mihaelu. U muzeju u bivšoj kaptolskoj kući su prikazani povijesno - crkveni predmeti. Do crkve se dolazi stubištem uz koje se nalaze kipovi svetog Petra i Aleksandra. Dio crkve jest sačuvano raspelo iz otonskog perioda, a radiokarbonska analiza je odredila nastanak u godine oko 980.

Ispred crkve se nalazi fontana izgrađena 1882. godine, ali nakon uništenja u Drugom svjetskom ratu ponovno je obnovljena 1998. godine.


Ovdje završavam još jednu šetnju Aschaffenburgom.

Vaša M., veliki zagrljaj! :)

Oznake: Aschaffenburg, grad, urbanost, povijest, šetnja, znamenitosti, umjetnost