Kod mene, nebo danas nije sretno. Izmjenjuju se naleti sunca, vjetra, kiše, snijega i leda. I ja sam u sivilo obojana, ni kiseli osmijeh ne pomaže. Danas mi je najdraže šutjeti.

Suosjećam s "ozlijeđenim" biljkama.

U središtu našeg grada, posvećeno ljudskim pravima.

Malena u svemiru. Ispod sivila. Između zgrada s kojima zajedno šutim. Ispod utvrda i najvećih dvorana. Promatram srcem.

Zagradilo nas vrijeme, povrijeđuju ljudi. Rane su velike i flasteri više nisu dovoljni.

Snage mora biti, dok je god života.

Istina je duboko ispod, lažnog osmijeha i šminke.

Tako blizu, a tako daleko. Koračamo u nepoznato sutra.

Oznake: grad, stvarnost, surovost, priroda, urbanost, fotografija, vrijeme, osoba, daljina, čovjek, zvijeri, težina

Kao što sam obećala, tipkam Vam drugi dio mog izvještaja o gradu Aschaffenburgu. Vrijeme je kaotično: veoma vjetrovito, hladno i povremeno se pahulje prosipaju sa sivog nebeskog tepiha . Prvo što mi je zaplijenilo pažnju je nekadašnja, bivša barokna gradska palača grofova Schönborn iz 1681. godine, a današnji Prirodoslovni muzej koji obuhvaća sekcije botanike, zoologije, mineralogije te geologije fokusirane na regiju Spessart (niz niskih šumovitih planina u državama Bayern te Hessen) s posebnim osvrtom na floru i faunu oko rijeke Majne.

Župna crkva "Unsere Liebe Frau" se spominje u dvanaestom stoljeću, a kamen temeljac današnjeg baroknog zdanja je postavljen u osamnaestom stoljeću.

Kolegijalna crkva posvećena svecima Petru i Aleksandru je obdarena dugom povješću koja seže do desetog stoljeća te sadrži izvanredna djela povijesti umjetnosti. Građena je kao rimska bazilika s kasnijim ranogotičkim elementima, ali odraz je i stilova sve do sedamnaestog stoljeća. Poznata je po djelu slikara Matthiasa Grünewalda - "Beweinung Christi". Prethodno se od osmog stoljeća ondje nalazio benediktinski samostan posvećen svetom Mihaelu. U muzeju u bivšoj kaptolskoj kući su prikazani povijesno - crkveni predmeti. Do crkve se dolazi stubištem uz koje se nalaze kipovi svetog Petra i Aleksandra. Dio crkve jest sačuvano raspelo iz otonskog perioda, a radiokarbonska analiza je odredila nastanak u godine oko 980.

Ispred crkve se nalazi fontana izgrađena 1882. godine, ali nakon uništenja u Drugom svjetskom ratu ponovno je obnovljena 1998. godine.


Ovdje završavam još jednu šetnju Aschaffenburgom.

Vaša M., veliki zagrljaj! :)

Oznake: Aschaffenburg, grad, urbanost, povijest, šetnja, znamenitosti, umjetnost

Zanimalo me što se nalazi unutar naselja Leider, u kojem živimo, u gradu Aschaffenburgu - proradio je moj povjesničarski duh i senzibilitet. Nalazimo se na obali rijeke Main. Oduševljena sam šetnicom uz nju koja se nalazi dvjestotinjak metara od našeg doma (iako sam pomalo paranoična što se tiče velike količine vode u mojoj blizini).

Veoma volim divne karte iz devetnaestog stoljeća pa Vam postavljam jednu da uvidite geografski smještaj.

Na izlazu prema gradu se nalazi malena kapelica koja je služila kao dio urbane ustanove srednjeg vijeka za prihvat oboljelih od gube. Prema izvorima, kapelica se nalazila dvadeset stepenica od specijalne bolnice, a prvi put se spominje 1574. godine. Ovako je zabilježena na fotografiji iz 1900. godine nakon redizajniranja u osamnaestom stoljeću.

Danas je svjedok vremena o vjeri te jedini "preživjeli" dio spomenute bolnice.

Iza nje se nalazi "mini parkić" kao dio spomen - obilježja.

Nedaleko od kapelice se nalazi rimokatolička "Die Kirsche St. Laurentius" koja se prvi put spominje u 1340. godini.

Godine 1921. je osnovana župa pod nazivom "St. Laurentiuspfarrei", a kamen temeljac za novi izgled je postavljen sljedeće godine trudom župnika Friedricha Brune Kranea.

Danas je uistinu grandiozna.

Ispred crkve se nalazi fontana umjetnika Erwina Ragera iz 1978. s monumentalnom kuglom od vapnenca koja simbolično dočarava povezanost čovjeka i životinja.

Pusa i zagrljaj iz Leidera.

Vaša M. :)

Oznake: Njemačka, urbanost, grad, povijest, Kultura, religija, svakodnevica, život, arhitektura, voda, priroda