Naprijed - nazad

utorak , 17.05.2022.


Jesmo li bolji i napredniji od onih
prije nas? - pitao je profesor na ispitu iz "Filozofije povijesti".
Tvrde "sex doesn't sell".
Ipak, "Sex sells" jučer i danas.
Sutra, vrijeme će pokazati kako i u kojem obliku.
Mržnja grize, zagađuje i sakriva boje.
Gasi živote.
Ostavlja suze.
Ne sviđa mi se sve u protoku sekunda, sati i minuta.
Ne sviđa mi se "novo normalno".
Ne mogu konstantno hodati u skladu sa zahtjevima suvremenog doba.
Ali, ne bacam kamenje.
Tko sam ja da sudim...
Učili su me da budem čovjek.





Oznake: reklame, života, vrijeme, marketing, psihologija, Stoljeće, povijest

Saeculum 21

subota , 19.03.2022.


hodamo gradom
lica
zjenice
pore
bog 1.
bog 2000.
Errare humanum est!
linije i semafori
razbijeni prozori
ja i ti
mi i vi
oni i svi
hodali smo gradom
papir, škare, dijamant
mogli smo u istu ulicu




Oznake: frankfurt, Njemačka, putovanje, vrijeme, ljudi

doba karnevala

nedjelja , 20.02.2022.


veljača je mjesec karnevala i raznobojnih vrištećih maski
moja baba je prestala gledat' vijesti
ne voli apokaliptične SF filmove i tragikomedije
kuham ručak
prepričava mi scene
vlastodržac brani zlotvore i njihova zlodjela
elita oko njega prima naknadu za besraman i nemoralan život
narod pakira kofere jer je glavni zakon "uništi sve što se može"
kuće prazne
zemlja neobrađena
za okruglim stolom punim vina i mesa odlučuju
sutra razglasite "novi nameti za sve"
svira glazba do kasno u noć
vesele se jer za njih uvijek ima
osmislili su nove programe za rast i razvoj
- svakodnevno laganje
- stvaranje Divljeg zapada na domaći i moderan način
- veličanje Potemkinovih sela
stala je baba s pričom
kuka jer ne može sve zapamtit'
zaspala je na polovici filma
savjetuje
za dobro nikad nije kasno
mir nema cijenu
pita kakvo je vrijeme kod nas























Oznake: karneval, veljača, vrijeme, film

Kad se hoće, sve se može

utorak , 07.12.2021.


Poznajem one koji pate od kroničnog nedostatka vremena, no i one koji bi mogli napisati knjigu o savršenoj organizaciji. :)

Već 28 godina, moja majka je učiteljica razredne nastave i poljoprivrednica.

Kod nje ne postoji "neću stići" ili "nemam vremena". Uvijek je vedra, nasmijana i nepresušni izvor kreativnih ideja za svoj, trenutno II. razred. Uz obaveze na poljoprivrednom imanju, stigne biti predsjednica Školskog odbora i nije joj teško doma besplatno održati dopunsku nastavu učenicima koji je zamole za pomoć oko učenja. Uspije pročitati jednu knjigu tjedno, uživati u hobiju pripreme kolača, baviti se konjima, kravama, magarcima i preuzimanjem mlijeka drugih mještana...

Zbog toga, vjerujem u onu - "Sve se može kad se hoće!" - ako se posao uistinu voli svim srcem!

Odgojila je nas troje totalno različitih bića, odaslala svakog na svoje putovanje samoostvarenja i podržala izgradnju naših vlastitih poziva.

Okej, biti dijete učiteljice je jedna posebna priča. Zamislite da vam se mama nenajavljeno pojavi na vratima prvog dana u trećem razredu i kaže da će vam biti razrednica naredne dvije godine. Zatim vam kroz glavu prolazi njena strogoća doma, "ne možeš!", "hoćeš se smirit?", "ideš ranije na spavanje!", "briga me što drugi mogu, ti si moje dijete i ti ne možeš!",
"ne valja ti taj sastavak, izostavi te smiješne dijaloge.", "izvoli to odmah ispravit!"... Slušate glas ispred vas i ne možete doći k sebi, okrenete se par puta po prostoriji da vidite sanjate li, ali vas probudi - "M. hoćeš li, molim te, sjesti i prestat' se vrpoljit'?". Dođeš doma i već nabraja "Danas si ovo, danas si ono...". Tata se smije i šapće "Sad si gotova! Tvoj diktator te svuda prati.".

Smiluje se neka sila i drugo popodne na vratima osvane učiteljica Katarina. Meni sunce ozarilo, leptiri po učionici lete, hoću iskočiti iz kože od sreće. :")

- Pozvala me ravnateljica. Ja ostajem u matičnoj školi. Hvala Bogu! Tako je najbolje za nas obje. - obraća mi se nakon što sam se vratila doma poslije nastave, a meni lice nikad sretnije.

- Baš šteta što odeš! - izgovaram te obje umiremo od smijeha.










Oznake: ljubav, majka, mama, vrijeme, organizacija, posao, kolač, Poljoprivreda

Zažmiri i zaboravi

subota , 20.11.2021.


Što tražiš u toj prašnjavoj ladici među hrpom papira?
Ona pisma u kojima sam riječi bacio u bezdan?
- Ti nisi on. - rekla si.

Nemoj više prekapati.
Popucat' će i onaj zadnji komadić stakla u tebi.
Ne trudi se zapaliti lomaču.
Ostavi da riječ sniva.
Za neka druga srca.
Za neke sretnije priče.

Bombončiću, dovoljno je linija iscrtano na našim licima.
Šibali nas dani, ljudi i mi sebe sami.
Nećemo se natjecati tko će koga jače.
Zažmiri! - tražila si i prerezala uže koje nas je držalo skupa.
Udaljenost kao spomenik stoji.
Trijumf je bio isključivo tvoj.
Bezbojna praznina i otisci u sjećanjima.
Nemoj me gledati pogledom ranjene srne.
Neću ti poručiti: "A jesam ti rekao...",
raširiti ruke, dodirnuti tvoju haljinu od tila i ogoliti celofan s tebe.

Nastavit' ću ulicom i proći pokraj tebe.
Reći ćemo ti: "Dobar dan!".
Neće se primijetiti vodeni odsjaj u zjenicama.

A ja, neću se okrenuti za tobom.
Niti čekati da te obzor milovanjem skrije.
Ne puštam prste koji se za moje drže.
- Ja nisam on. - dovoljno je da šutim.






(Poster - Frank Moth)



Oznake: zaborav, ljubav, vrijeme, sjećanja

Suze brišu sve tragove

četvrtak , 21.10.2021.



Njih dvoje ne broje dane i noći.
Zajedno leže na zvijezdama i pokrivaju se oblacima.
Dodiruju sunce i plešu nebom u kapljici kiše.

Oni nemaju sat.
Ionako vrijeme trči brže od njih.
Još uvijek je djevojka koju prima oko struka i baca u zrak ispod prigušenog svjetla ulične lampe.

Drže se za ruke i hodaju polako.
Tko je prvi pronašao kartu do skrivenog blaga?
Prvi je tražio svoje srce.
Drugi je ranjen klečao i proklinjao sebe.
Krvavi prsti su iščupali pulsirajuću polovicu iz jecajućeg mesa.

Kako nitko nije vidio dječaka s rupom umjesto srca?
Kako nitko nije vidio ozlijeđenu djevojčicu?
Utisnula je u njegova prsa svoj dlan i pokrpala prazninu, a on je podignuo njeno krhko tijelo i odnio ga daleko.
Svaki je zgrabio svoju planetu.

Izvadili su metke iz tijela i previli rane.
Duboko su zakopali stare skelete.
Nitko ne mora znati.
Obukao je crni smoking i zatražio jedan jedini ples.
Poželjela je vatreni tango bez kraja.

Dugo su gradili kameni paviljon jer je trebalo pronaći prave sastojke za čvrsto vezivo.
Ružin grm je iz pukotina niknuo i zaštitnički omotao zdanje.
Mast od dodira, pogleda i šapata je prekrila zašivene rubove.
Njene suze su isprale tragove.
Zalijepili su ruke i lebde poput balona.








Oznake: ljubav, pjesma, život, misli, vrijeme

Neočekivana

četvrtak , 20.05.2021.


Prekinula si dažd i upalila zvijezde
koje izgaraju zajedno uz nas.
U kočiji koju guta noć i konja kas,
pronašla si puteve koji nikada ne blijede.

Istrošene cipele mogu skinuti.
Snažno grlim dom.
Lutao sam za njim sa sitnom nadom
da će na nekoj mirisnoj livadi niknuti.

Šušte šaptom šumske sjene.
Obukla si strah na svoje tijelo.
Ne brini, u rukama nosiš vječno žezlo.
Misli su mi tobom zagrljene.

Neprimjetno si se ušuljala,
upozorena da stanice nema.
Samo miris bagrema i još jedna poema.
Mi, proključala luna i jecajuća magla.

Naš voz slijedi nježnu melodiju.
Krv nam pleše uz neumornu violinu.
Razrezala si gorčinu i pretvorila me u glinu.
Dodirom mi prekrižila svaku teoriju.






Pjesmu dopunjuje prekrasan crtež moje sestrice (M.P.). Hvala joj što je dopustila da ga upotrijebim uz stihove!





Oznake: pjesma, stihovi, lirika, žena, muškarac, ljubav, život, Crtež, ilustracija, Osjećaji, vrijeme

Kakao s jednorozima :)

utorak , 27.04.2021.



Dogodio nam se "neplanirani" život - novo normalno. Nadam se da niste usamljeni te iscrpljeni vremenom i događajima oko sebe.
Pitaju li Vas često kako ste? Jeste li sretni? Imate li vremena za sebe? Živite li kao da je svaki dan posljednji? Dobivate li mnogo virtualnih zagrljaja kada nam oni pravi izostaju? Imate li prijatelje koji su Vam uvijek oslonac? Postoji li mjesta u Vašem srcu za nove ljude? Jeste li naučili slušati druge i udijeliti toplu riječ?

Nalazimo se na mirisnoj, cvjetnoj livadi uz maleni potok. Piknik na travi uz šarene jednoroge na popodnevnom suncu uz pjev ptica. Probušila sam oblačić.

Crtam drugi oblačić. Zamislite da imate sat kojim vrijeme možete vratiti unazad. Posvetiti se svim ljudima s ljubavlju koju možda niste udijelili, postupiti drugačije ili proživjeti ponovno najbolje trenutke Vašeg života. Nažalost, taj uređaj ne postoji. Ne treba zaboraviti činjenicu da život može završiti dok si rekao "keks". Tko Vam uljepšava dan? Kada pogledate svojih nekoliko posljednjih poruka i poziva, postoje li ljudi koji su u ovo doba učinili za Vas sve kako bi slika izgledala isto? Vi i oni u oblačiću - nasmijani, pijete svoj omiljeni napitak, sunce Vam miluje lice. Vidite li kako Vam velika sreća sjedi na ramenu?

Treći oblačić. Gusjenica se umorila jer svaki dan s nasilnom nestrpljivošću čeka kada će se pretvoriti u leptira. Još se nije pretvorila u leptira, ali se jedno jutro probudila, pogledala u kapljice kiše na listu te zaključila: "Svaki dan ću živjeti kao da mi je prvi". Tada je počela cijeniti sebe i svijet u kojem živi. Preobrazba je ubrzo započela. Još traje, ali kamen po kamen - palača.

Što ti je život; jedan dan SF film, drugi romantika, a treći nastupa komedija, no cijenite li Vi tu čaroliju repertoara s Vaše filmske trake?



Oznake: život, izolacija, sreća, prijatelji, vrijeme, Leptir, film, oblak, Sunce, gusjenica

Zvijeri i nevrijeme.

utorak , 06.04.2021.


Kod mene, nebo danas nije sretno. Izmjenjuju se naleti sunca, vjetra, kiše, snijega i leda. I ja sam u sivilo obojana, ni kiseli osmijeh ne pomaže. Danas mi je najdraže šutjeti.

Suosjećam s "ozlijeđenim" biljkama.



U središtu našeg grada, posvećeno ljudskim pravima.








Malena u svemiru. Ispod sivila. Između zgrada s kojima zajedno šutim. Ispod utvrda i najvećih dvorana. Promatram srcem.













Zagradilo nas vrijeme, povrijeđuju ljudi. Rane su velike i flasteri više nisu dovoljni.



Snage mora biti, dok je god života.



Istina je duboko ispod, lažnog osmijeha i šminke.



Tako blizu, a tako daleko. Koračamo u nepoznato sutra.





Oznake: grad, stvarnost, surovost, priroda, urbanost, fotografija, vrijeme, osoba, daljina, čovjek, zvijeri, težina

Carpe diem

petak , 05.02.2021.

Udahnula zelenilo i šarenilo. Zalijepljena za knjigu.



Crvena i smeđa leća s povrćem te kobasicama da trbučići budu puni.



Stigle čokoladice iz Moskve. Obradovala me moja E. :)



Vitaminčići za zdravlje.



Slike mog rodnog grada u povijesno - dokumentarnom filmu za koji sam sastavljala službenu tematsku pripremu kako bi ušao u hrvatske škole kao dio nastave povijesti. Flim Stepinac: kardinal i njegova savjest možete pogledati u srijedu 10. veljače 2021. godine na Prvom programu (HRT - HTV1). Prolila sam hrpu suza gledajući film te pisajući pripremu jer me emocionalno pogodilo proživljavati Stepinčev život - snagu i ustrajnost u borbi za živote te ljudska prava nasuprot jednostranačkoj, diktatorskoj, marionetskoj i satelitskoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a potom djelovanje komunističkog totalitarnog sustava revolucionarnim terorom pomoću propagandno - represivnog aparata na društvo te njegovu svakodnevicu čiji simbol jest blaženi Alojzije Stepinac.



Nebesko sivilo...



...razbijam cvjetićima na sebi.



Uživajte u vikendu; grlim Vas!

Vaša M.


Oznake: dan, vikend, sloboda, alojzije stepinac, film, voće, hrana, ljubav, prijatelji, vrijeme, cvijeće, knjiga

Blagdanski popis

srijeda , 23.12.2020.

Pred kraj godine, uvijek volim propitkivati mojih 365 koje pospremam u ladice osobnih memorija; duboko u kanjone i doline skrivenih kutaka mene same. Iznjedrila neke pobjede, priskrbila neke poraze, no nastavljam nositi žigice u duši. Ako se ikada ispuni žalosnom tminom da ih upotrijebim kako bi slijedila trag svjetlucave prašine.

Naši vlakovi jure. Ne znamo im perona ni odredišta, a zagonetnog strojovođu nikada ne možemo zamoliti za prilagodbu brzine. Promatrajući obrtaje kazaljki na satu, sjedim čvrsto, ali mirno osluškivajući rad motora. Snažan je moj vlak, nema ni tri desetljeća, ali nije da ga ne bi htjela u nekim trenucima pustiti da radi u toplini bez vožnje. Zaustaviti ga na ugodnom peronu koji grije moju dušu te ruke - zarobiti taj moment u vječnost. Postaviti ga za šifru moje galaksije. Onda se odnekud pojavi 365 s nesvagdašnjim uvjetima gdje ne možemo ni slutiti što nosi novo sutra. 365 koja mnoge vlakove izbaci iz tračnica ili dovede do kraja nepoznatog puta. Vlakovi i njihove brzine neizvjesno osciliraju, no svi naši vlakovi imaju svoju toplinu; svoj unikatni zbir svih nijansi boja - spektra naših duša. Nemojte me optužiti da futuristički poistovjećujem čovjeka sa strojem. Nikako i nikada - naši vlakovi imaju utkanu kogniciju, metakogniciju i afektivnost - ne zaboravljam. Vlak je simbol najljepšeg perioda na mojoj životnoj vremenskoj liniji. U zbilji me doveo do ozbiljno važnih stanica mog života koje će zauvijek biti dio mene.

Ovaj od krvi i mesa juri dalje. Nastavljamo dalje, nismo sami na ovoj ogorčenoj vjetrometini za koju vjerujem da nije jača od nas. Držat ću se čvrsto za korijenje duboko u nasmijanom srcu i vedrim mislima. Držite se i Vi. Držimo se skupa.

Ukrasila sam naš dom za nadolazeći Božić ljubavlju i toplinom. Nema blještavih ukrasa. Sve što želimo za Božić ne može se kupiti. Ne treba nam ništa osim života, zdravlja i ljubavi. Iste želje nosimo u svojim atomima za sve u našim srcima te za svako živo biće.

Blagdanski popis mojih istinskih obaveza:


1. Budi svjetlucava lampica - svjetlost nam svima treba.

2. Daruj mir, osmijeh i ljubav.

3. Budi najljepši poklon svojim bližnjima.

4. Ispuni svoj kutak ljubavlju.

5. Upiši svoje želje u zagrljaj.

Posljednja božićna jelka koju sam okitila s bratom i sestrom prije četiri godine.



Želim Vam ugodne te blagoslovljene blagdane - ispunjene toplinom, mirom i ljubavlju. Sretan Božić Vama i Vašim obiteljima!



Vaša M.


Oznake: godina, vrijeme, prolaznost, mir, ljubav, Božić, Blagoslov, radost, božićna jelka, život, Zdravlje, srce, svjetlost, poklon, zagrljaj

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.